Patlidžan (lat. Solanum melongena) je jednogodišnja biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Uzgaja se zbog jestivog ploda sjajne ljubičaste kore.
Radi se o višegodišnjoj kratkotrajnoj biljci koja se uzgaja kao jednogodišnja biljka. Ima slabo razvijeni, vretenasti korijen, koji se proteže do 80 cm u dubinu zemlje. Stablo mu je, zavisno od sorte, razgranato, grmoliko te visoko od 40 do 100 cm. Cvjetovi, bijele ili ljubičaste boje, izbijaju pojedinačno ili u grupi, te se samooprašuju. Vegetacijski period patlidžana, od nicanja do berbe, traje od 100 do 130 dana.
Uzgoj patlidžana ne zauzima puno mjesta. Uzgaja se na površinama manjim od onih za papriku i rajčicu. Patlidžan se na tržištu može naći od svibnja do studenog. Najčešće se uzgaja u južnim krajevima, a može se uzgajati na otvorenom te u zaštićenim prostorima kao što su plastenici i staklenici.
Postoji više sorata patlidžana, a sve one razlikuju se po obliku plodova koji može biti duži cilindrični, izduženi kruškoliki te okrugli i jajasti. Boja vanjske kožice je promjenjiva te se kreće od tamnoljubičaste i sjajne (najčešće na našem tržištu), tamnoljubičaste bez sjaja te crveno-ljubičaste s izrazito jakim sjajem. Što se tiče velike, plodovi patlidžana mogu biti sitni i krupni pa se tako razliku oni od 50 grama pa sve do 1 kg.
Informacije
Latinski: Solanum melongena
Engleski: Eggplant
Porodica: pomoćnice (Solanaceae)
Visina: do 70 cm
Uvjeti: neutralna do slabo kisela, plodna tla
Klima: umjerena
Sadnja: nakon zadnjeg mraza
Berba: 100 - 130 dana od sadnje
Upotreba: prehrana
Srodnici
Sjetva
Za njegov uzgoj trebat će vam dugi topli mjeseci pa je idealan za sadnju u toplijim klimama. Ako ćete ga saditi u hladnijim klimama, uspjet će, ali je ipak bolje posaditi ga u zatvorenom. Za vrijeme cvatnje i kada dozrijevaju plodovi, bit će mu potrebna temperatura od 25 do 30°C. Stupanj vlage bi trebao biti što veći. Pripazite da temperatura ne bude ispod 20°C jer bi to moglo spriječiti rast.
Može se uzgajati i iz presadnica. Sije se u tople plastenike kako bi se rano uzgojio na otvorenom. Lonac za pikiranje bi trebao biti barem 10 cm promjera jer bi u protivnom moglo doći do slabijeg prinosa.
U rasadu je osjetljiv na temperaturne razlike više od ostalog povrća. Temperature ispod 11°C mogle bi deformirati cvjetove te bi se plodovi mogli slabije zametati. Ako i dođe do razvijanja plodova, oni bi mogli biti neujednačene boje i veličine. Patlidžan ne podnosi zasušivanje prije sadnje kao što je to slučaj s ostalim kulturama. Kada prođe opasnost od mraza, biljke se presađuju.
Sjeme se sije u rano proljeće u lonce ili plitice s kompostom te se obvezno mora staviti na toplo mjesto. Da bi postigli dobro klijanje, temperatura bi trebala biti od 15 do 20°C. Možete ga prije sjetve namočiti u toploj vodi na 24 sata kako bi klijanje bilo što bolje. Ako ste prvotno posadili biljku u plitice, posadite je nakon što primijetite prve listove, u lonce. Na otvorenom sadnja započinje 3 mjeseca prije nego je predviđen zadnji mraz.
Patlidžani će najbolje uspijevati na dobro ocijeđenom, plodnom tlu. Treba mu za rast mnogo sunca. Da bi poboljšali tlo dodajte gnojivo i organske tvari. Nakon sjetve, biljku dobro zalijte i ostavite tako 20 dana da se dobro ukorijeni.
Biljke bi trebale biti na udaljenosti od 50 cm. Kada biljka naraste do 40 cm, otrgnite vrh. Kod manjih sorti otrgnite ga kada biljka naraste 30 cm. Kada primijetite prve plodove, vežite biljku uz štap kako se ne bi slomila. Prihranjujte redovito gnojivom, a nakon cvatnje poprskajte biljke vodom da bi se oprašivanje lakše izvršilo. Da bi dobili kvalitetne plodove nemojte dozvoliti da ih bude više od 5 na jednoj biljci.
Kod uzgoja u loncima trebalo bi im osigurati maksimalno 30 cm prostora. Temperaturu održite od 15 do 18°C i obvezno zalijevajte. Kompost održavajte vlažnim.
Za uzgoj u plastenicima biljke redovito prskajte toplom vodom. Kompost mora biti vlažan, ali nikako poplavljen.
Patlidžan će u vrtu skladno rasti s graškom i majčinom dušicom. Od prethodnih kultura ne odgovaraju mu one iz obitelji Solanaceae, kao što su krumpir, rajčica i paprika. Od pretkultura, patlidžan voli rotkvicu, salatu i mladi luk.
Tlo
Korijen patlidžana se brzo razvija pa mu je potrebno plodno, duboko i organskim tvarima bogato tlo, neutralno do slabo kiselo. U plodoredu se nalazi na prvom mjestu jer se gnoji stajskim gnojivom. Ne biste ga trebali uzgajati stalno na istim površinama jer će tako slabije roditi.
Gnojivo
Tlo za gnojenje se priprema na isti način kao i za papriku i rajčicu. U jesen se ore na dubinu od 30 do 50 cm te se u njega unosi stajsko gnojivo u količini od 40 do 50 t / ha, ovisno o kvaliteti tla. Ako se radi o siromašnijim tlima ili tlima koja u posljednjih nekoliko godina nisu gnojena stajskim gnojivom, potrebno je povećati doze.
Jedan dio gnojiva može se dodati i u proljetnim mjesecima kada se tlo priprema za sadnju patlidžana. U ranim proljetnim mjesecima kod obrade tla unosi se i mineralno gnojivo. Prihranjivanje se vrši 25 dana nakon sadnje i u vrijeme najveće cvatnje.
Temperatura
Sjeme patlidžana se sije na temperaturi iznad 13°C, a najviše mu odgovaraju temperature od 16 do 18°C. Ako se patlidžan uzgaja u zatvorenom, odgovarat će mu temperature od 18 do 21°C.
Patlidžan je osjetljiv i na visoke i na niske temperature. Neće mu odgovarati temperature ispod 15°C, kao niti one iznad 36°C uz istovremeni višak vlage u tlu. Tada može doći do odbacivanja zametnutih plodova ili u ranijim fazama odbacivanje cvjetova ili pupova.
Voda
Patlidžan ima visoke zahtjeve za vodom, a na nedostatak vlage posebno je osjetljiv kada cvate. Zbog velike suše tada mu mogu početi padati cvjetovi.
Kod natapanja patlidžana radi se gotovo isti postupak kao kod natapanja paprike. Postupak se vrši svakih 10 dana s oko 40 litara vode / m2, a u obzir se mora uzeti i raspored i količina padalina. Poslije otapanja obavlja se međuredna obrada tla da se sačuva sva potrebna vlaga.
Održavanje nasada
U proljeće možete započeti sa sijanjem na zatvorenom, a početkom ljeta presadite na otvoreno. Ostavite do 5 plodova na jednoj biljci te započnite s berbom kada primijetite da su plodovi zreli. U jesen započnite s pripremom zaštite biljaka od ranih mrazeva. Zima je rezervirana za potragom za novim sjemenom za iduću sezonu.
Orezivanje i rezidba
Kod patlidžana se može provoditi orezivanje i kraćenje vrhova, posebice u uvjetima kratke vegetacije. Vrh se prikraćuje kada biljka ima pet plodova, a sitne grančice koje ne nose cvjetove se odstranjuju. Tako se ubrzava zrioba plodova.
Zelena rezidba
U južnom dijelu Italije popularna je zelena rezidba patlidžana kojom se biljka regenerira te joj se tako omogućuje još jedan urod. Zelena rezidba se radi potkraj kolovoza kada biljka počinje polako slabjeti i davati sitnije plodove. Obrežu se svi suvišni listovi, cvjetovi i grane, a ostavi se samo nekoliko i to onih potpuno zdravih. Nakon toga prihranjuje se NPK gnojivom i to 200 kg / ha i navodnjavanje. Sve to, osigurat će još jedan prinos potkraj studenog.
Zaštita od bolesti
Patlidžani su dosta problematični za uzgoj što se tiče bolesti i štetnika. Mogu ga napasti uši, pauci i mušice. Pojava pepelnice bi mogla spriječiti rast.
Patlidžan može biti napadnut od gljivičnih bolesti, ali uz pravilno održavanje koje uključuje dezinfekciju tla, dobar plodored, zdrave presadnice i zaštitu, neće biti problema kod uzgoja.
Patlidžan može biti napadnut od sljedećih bolesti:
- plamenjače
- gangrene korijenovog vrata
- koncentrične pjegavosti
- bijele truleži
- uvenuća
- pepelnice
- gljivica
Da bi se bolesti izbjegle važna je sterilizacija tla i tretiranje sjemena. Zaštitu treba izvršiti nakon pikiranja sadnica i to otopinom propamokarba od 0,25%. Nakon sadnje biljke se zalijevaju s 0,25%-tnom otopinom Previcura, a cijeli postupak se ponavlja svakih 20-ak dana.
Bitno je poduzeti sve potrebne preventive mjere kako bi se biljka zaštitila. Tlo se mora obraditi oranjem jer se tada gljivice unose u dublje slojeve zemlje gdje nemaju uvjete za razvoj. Sve zaražene biljke odmah uklonite iz vrta i spalite te obavite dobru kemijsku i termičku sterilizaciju tla.
Zaštita od štetnika
Najpoznatiji štetnik patlidžana je krumpirova zlatica koja se hrani listovima. Stoga treba vršiti redovite kontrole listova jer na njima i polažu jajašca. Kod ovih štetnika najvažnije je odraditi pravilan termin suzbijanja. Neki primjenjuju insekticide kod odraslih insekata što je pravilno jedino ako se radi o jačim napadima. U protivnom, krumpirovu zlaticu treba pokušati suzbiti kada je ona još ličinka jer je tada najosjetljivija.
Kod organskog uzgoja patlidžana, za suzbijanje krumpirove zlatice korisnim se pokazala juha od bazginih listova. Miris bazge će prikriti miris krumpira pa ga zlatice neće moći pronaći. Na manjim površinama, možete ih i ručno skupiti i ukloniti.
Korijen patlidžana mogu uništiti rovci, sovice i klisnjaci.
Berba
Rani usjevi patlidžana u grijanim prostorima rode već u lipnju, a berba patlidžana traje sve do studenog. Na tržištu se najbolje prodaju patlidžani težine od 250 do 350 g.
Kod berbe je bitno procijeniti kada je plod zreo. Kora bi trebala biti sjajna. Ako uočite da se to dogodilo, obvezno ih uberite. Nakon toga, ako bude previše zreo, mogao bi postati gorak. Berba se vrši tako da se nožem ili škarama odreže peteljka blizu stabljike.
Skladištenje
Patlidžan će nakon berbe biti svjež do dva tjedna ako se drži na hladnom mjestu.
Ljekovita svojstva
Patlidžan je niskokalorična biljka koja ima neznatne količine vitamina i minerala. Sadrži samo 3% ugljikohidrata i 1% proteina. U Indiji se često koristi za liječenje dijabetesa. Od minerala bogat je kalijem što znači da pomaže kod bolesti srca tako što izbacuje tekućinu iz tijela. Iako nema mnogo ostalih minerala niti vitamina, patlidžan u sebi sadrži fitonutrijente radi kojih ima antioksidativna i protuupalna svojstva.
Pomaže u prirodnom liječenju osteoporoze, poboljšava zdravlje srca i krvnih žila te ublažuju simptome anemije Može preventivno djelovati na dijabetes i štititi zdravlje probavnog sustava.
Od vitamina i minerala u patlidžanu pronalazimo vitamin B6, K i C i niacin dok se od minerala mogu naći bakar, mangan, željezo, kalcij, fosfor, magnezij. Od ostalih nutrijenata, u patlidžanu ima folne kiseline i dijetalnih vlakna. Radi se o niskokaloričnom povrću koji pomaže kod mršavljenja. Ne sadrži masti i kolesterol pa je odličan za sve one koji žele smršavjeti. Potiču stvaranje sitosti tako što reguliraju hormon koji povećava apetit. Pošto je bogat dijetalnim vlaknima, patlidžan pomaže u održavanju zdravlja probave, ali smanjiti rizik od srčanih bolesti jer djeluju na smanjenje kolesterola. A zbog velikog izvora antioksidansa štite tijelo od brojnih bolesti.
Sadrži minerale koji su zaslužni za zdravlje koštanog sustava što su potvrdila i brojna istraživanja koja dokazuju da ublažuje simptome osteoporoze, povećava gustoću kostiju i jača kosti. A sadrži i bakar i željezo, koji su odlični za sprječavanje anemije.
Patlidžan u kulinarstvu
Kod kupnje patlidžana birajte uvijek radije nedozrele i teže plodove nego prezrele jer bi njihov okus mogao biti gorak do te mjere da bi postao nejestiv. Ako ste kupili nezrele patlidžane, dovoljno je da ih ostavite nekoliko dana na toplom te će tada biti savršeni za upotrebu. Pošto se u koži također nalaze važne hranjive tvari, nemojte ga guliti jer ćete tako smanjiti njegovu veliku hranjivu vrijednost.
Neki veliki plodovi patlidžana u sebi također imaju gorčine. Prerežite ih na pola te ih posipajte sa solju i ostavite tako pola sata. Nakon toga isperite. Manje sorte nisu gorke pa neće biti potreban ovaj proces. Nakon što ste patlidžan prerezali, cijelog ga premažite limunom kako ne bi potamnio.
Patlidžani se čak mogu kiseliti, a on njih se mogu raditi i biljni namazi.
Važno je naglasiti da sirovi patlidžani sadrže otrovnu tvar solanin, koju proizvodi sama biljka kako bi se obranila od nametnika. Solanin se nalazi u samoj koži i ispod nje, a ako ga pojedete mogli biste patiti od probavnih smetnja, glavobolje, srčane aritmije i znojenja. Kako biste bili sigurni da je patlidžan siguran za jelo, dovoljno je da ga termički obradite jer se bilo kojom termičkom obradom spomenuta tvar uništava.
Patlidžan se može pripremati na sve načine. Može se kuhati, pržiti, peći, kiseliti i pohati, a popularna je i priprema na roštilju. Napravite juhu od patlidžana, pire ili ga pak punite raznim nadjevima.
Zanimljivosti
U narodu se još zove malancan, melancan, balancan i modri patlidžan. Potječe iz Indije gdje se upotrebljava više od 3.000 godina. Njegov uzgoj se postepeno širio i na ostale zemlje pa se tako polako počeo uzgajati i u Aziji te u Kinu i u Japanu.
U 14. stoljeću dolazi u južnu Europu, dok se u 16. stoljeću već proširio i na srednjoeuropske zemlje. U 16. stoljeću je u Španjolskoj dobio ime "jabuka ljubavi", a tamo je donesen preko Maura te je tako kasnije rasprostranjen i u druge dijelove svijeta.
U zemljama kao što su Azija i Afrika, ali i Mediteran, jako je cijenjen i naziva se čak i mesom jer je bogat proteinima, a u isto vrijeme male je kalorijske vrijednosti.
Foto: rocknevis / Pixabay
Odgovori