Ljuta paprika (lat. Capiscum) je jednogodišnja biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Uzgaja se kao začin zbog svog ljutog okusa.
Ljute čili paprike ili kajenski papar pripadaju u porodicu Solanaceae, rod Capsicum, a uzgajaju se zbog svog ljutog okusa i ljekovitih sastojaka. Što je paprika više ljuta, to je i ljekovitija.
Čili je blizak srodniku paprike pa ako ste do sada uspješno uzgojili paprike, paradajz li krastave iz sjemena, sigurno ćete uspješno uzgojiti i papričice jer je briga za njihov uzgoj manja.
Bit će im potrebna kvalitetna zemlja, ne previše zalijevanja i puno sunca kako bi vas razveselile s mnoštvom šarenih i ljutih plodova. Kod njihova uzgoja najbitnije je zalijevanje. Iako ne podnose sušu, višak vode bi im mogao jako naštetiti. Osim što može izazvati pojavu truleži, višak vode može smanjiti ljutinu papričica.
Čili je razgranata biljka koja može narasti do 50 cm. Postoji velik broj raznih vrsta i sorti koje u konačnici daju papričice različite ljutine, boje, mirisa, okusa i veličine. Ipak, odabir sorte za sadnju i uzgoj najčešće se bira s obzirom na njihovu ljutinu.
Na tržištu su dostupne gotovo sve vrste i sorte čili papričica, a možete ih nabaviti u specijaliziranim trgovinama i rasadnicima. Dostupne su one u sjemenu ili već gotove presadnice koje ćete lakše posaditi i njegovati.
Informacije
Latinski: Capiscum
Engleski: Chili pepper
Porodica: pomoćnice (Solanaceae)
Visina: do 2 m, ovisno o sorti
Uvjeti: rahla, plodna tla
Klima: umjerena
Sjetva: od sredine do kraja veljače
Berba: početkom srpnja
Upotreba: prehrana, ljekovite i medicinske svrhe
Srodnici
Vrste
Ako razmišljate o tome koje čili papričice posaditi i uzgajati, donosimo popis onih koje uspijevaju na našem području i čiji je uzgoj lak pa je namijenjen i početnicima:
- Hot Portugal
- Serrano
- Jamaican Hot
- Aji sorte
- Jalapeno
Sjetva
Priprema za sjetvu počinje već krajem siječnja kada je potrebno nabaviti sjeme za uzgoj. Krajnji je čas jer se sjetva preporučuje krajem veljače. Ne preporučuje se ranija sjetva jer presadnice nećete moći posaditi na otvoreno kada će to biti potrebno. S obzirom na to ni biljke se neće dobro razviti što znači da je moguća i pojava nekih bolesti.
Odabrano sjeme ostavite namočeno u vodi ili čaju od kamilice preko noći kako bi njegova vanjska ovojnica omekšala i kako bi se sjetva što kvalitetnije obavila. Osim spomenutog, kamilica će prirodno dezinficirati moguće bakterijske i gljivične bolesti papričice koje bi mogle biti kobne za mladu biljčicu na početku sjetve.
Prije nego sjetva započne, osigurajte dovoljno posudica, kontejnera za sadnju ili Jiffy tresetnih peleta. Za što ćete se odlučiti, ovisi o tome koju količinu sjemena ćete sijati. Ako je riječ o većim količinama, poslužite se stiropor kontejnerom koji ima kapacitet oko 100 sjemenki za sjetvu. U slučaju da njega odaberete, kada niknu morat ćete ih presaditi u tegle ili na otvoreno.
Za manju količinu sjemena najbolje će poslužiti plastične čaše ili Jiffy. Jiffy tresetne posudice funkcioniraju tako da ih namočite u vodu, a kada nabubre napunite ih sjemenjem.
Posude u koje ćete sijati čili moraju imati probušene rupice na dnu teglice kako bi voda iz njih mogla slobodno izaći. Nemojte papričice sijati previše gusto, odnosno jednu uz drugu jer bi im se korijenje moglo oštetiti kod presađivanja.
Papričice će u posudama isklijati za otprilike 5 do 30 dana. Neke mogu niknuti brže od ostalih što vas ne treba obeshrabriti. Osigurajte im dovoljno topline i zalijevajte ih samo po potrebi, u slučaju da zemlja bude izrazito suha kod korijenja.
Tlo
Kod odabira supstrata ili zemlje za sadnju, birajte one u poljoprivrednim ljekarnama koje su primjerene za uzgoj papričica. Riječ je sigurnoj i steriliziranoj zemlji u kojoj se ne nalaze korovi ni štetnici.
Kod sjetve, papričice prekrijte sa zemljom u visini do 5 mm. Nemojte nanijeti previše zemlje jer bi im težina u tom slučaju mogla naštetiti i papričice neće imati snagu za nicanje.
Gnojidba
U periodu sjetve, papričicama nije potrebno gnojivo.
Temperatura
Čili potječe iz toplih krajeva što znači da mu za klijanje treba puno topline. Preporučena temperatura za dobru klijavost kreće se od 25 do 30 stupnjeva. Ono što je također bitno je i to da bi ona trebala biti ujednačena. Što su temperature bliže spomenutima, to je i postotak klijanja bolji (od 70 do 80%). Kod supstrata temperature oko 21 stupnja, klijanje traje puno duže.
Kod klijanja je bitno da temperatura noću ne padnu ispod 10°C.
Ako papričice sijete za vlastite potrebe, tegle stavite pored radijatora ili na neke druge izvore topline poput hladnjaka, bojlera, routera. Uvijek budite oprezni i nikada ih ne stavljajte direktno na vrući predmet jer bi im to moglo naštetiti.
Dok papričice ne niknu, nije im potrebno svjetlo ni sunce. No, kada primijetite da su izbile, postavite ih na toplo i osunčano mjesto. Uvijek će im više značiti prirodna svjetlost i sunce od umjetnog svjetla pa imajte i to na umu.
Što se tiče količine svjetlosti, postoje brojne teorije oko toga koliko im je svjetlosti ustvari potrebno. Većina smatra da bi im tijekom vegetacije, odnosno prva dva mjeseca nakon nicanja trebalo svjetlo cijeli dan. Ako kod vas to nije moguće, preporučuje se minimalno 12 do 16 sati svjetlosti dnevno.
Kada biljka dođe do faze cvjetanja, bit će joj potrebni i trenuci tame, inače neće biti plodonosna.
Voda
Budite umjereni sa zalijevanjem čilija. Biljke zalijevajte tek dok se supstrat potpuno osuši. U protivnom, na površinskom sloju bi se mogle pojaviti alge i gljivice koje bi joj mogle naštetiti.
Nakon obavljene sjetve, preporučuje se biljke omotati prozirnom prianjajućom folijom koja će održati temperaturu i vlagu potrebnu za rast biljaka.
Sadnja u veće teglice
Kada biljka razvije 3 do 4 prava lista, može se presaditi u veće teglice. Nemojte da vas zavaraju klicni listići biljke. Klicni listići niču prije pravih.
Postupak presađivanja obavite pažljivo jer je riječ o krhkim i osjetljivim biljkama. Prije vegetativne faze, odnosno faze razvijanja korijenja, stabljike i listova, čiliju nije potreban dodatak gnojiva. No, sada im je potrebno gnojivo i to ono za rast povrća. Kada ih presadite, temperatura zraka ne bi smjela biti niža od 20°C.
Povremeno ih poprskajte vodom i stavite ih na toplo i svjetlo mjesto. Direktno sunce bi im moglo naškoditi u ovom periodu rasta. Kada biljke malo očvrsnu, godit će im sunce pa ih premjestite uz prozor.
Ako ćete uzgoj nastaviti u posudama, a ne na otvoreno, preporučuje se češće zalijevanje i prihranjivanje biljaka.
Sadnja na otvoreno
Preporučuje se da ih ne sadite na otvoreno dok ne prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva, što svakako nije prije svibnja.
Uspjet će na mjestima gdje su bile posađene mahunarke jer one obogaćuju tlo dušikom koji je čiliju potreban za pravilan razvoj. Posadite ga pored salate, luka, špinata, kupusa, češnjaka, korabice, radiča i šparoga. I neki začini povoljno utječu na njegov rast, a to su majčina dušica, metvica, kopar i origano.
Nemojte ga saditi uz biljke koje su u njegovom bliskom srodstvu, a to su: rajčica, krumpir, patlidžan, paprika, repa, krastavci, suncokret i crveni kupus.
Tlo
Prije sadnje, obavite pripremu tla. Dobro ga okopajte i razrahlite.
Čili će dobro roditi na plodnim i humusom bogatim tlima, obvezno dobro propusnim. Preporučuje se blago kisela do neutralna pH vrijednost tla.
Sadnice čilija posadite u tlo uz dovoljno količinu hraniva i to tako da im prvi listovi na stabljici budu u samoj ravnini tla. Tako će biljka imati bolje uvjete za razvoj korijenja.
Nakon sadnje, čili zalijte.
Gnojidba
U ovoj fazi, kada započinje rast pupova (generativna faza), čiliju dodajte gnojivo koje će mu pomoći da razvije cvjetove i plodove. Takvo gnojivo treba biti bogato kalcijem.
Ako im u ovoj fazi ne osigurate dovoljno kalcija, biljka bi se mogla osušiti ili istrunuti.
Voda
Čili razvija korijen duboko u zemlju pa mu je za vrijeme najtoplijih ljetnih dana potrebno osigurati i dovoljno vode. Zalijevajte ga samo u jutarnjim satima i to kišnicom ili vodom koja je odstajala.
Održavanje nasada
Da bi čili ostavio najbolji prinos najbolje će mu odgovarati temperature između 22 i 29°C. Iako voli toplinu i sunce, previsoke temperature bi mu mogle naškoditi jer se cvjetovi mogu osipati. Pripazite na temperature tijekom ljeta i zaštitite biljku na vrijeme tako da joj osigurate sjenu.
Budući da biljku može uništiti i najmanji mraz tijekom proljetnih i jesenskih mjeseci, osigurajte na vrijeme zaštitnu foliju ili tunel kojom ćete u proljeće zakloniti netom izrasle biljke, a u jesenskim mjesecima ćete moći duže brati svježe plodove.
Čili redovito okopavajte i oko njega nagrtajte zemlju jer će biljka tako bolje rasti. Dobivat će više hranjivih tvari za rast. Kada biljku okopate, malčirajte zemlju oko nje jer bi se inače biljka mogla osušiti.
Zaštita od bolesti
Ljute papričice su zahvalne za uzgoj i ne napada ih previše bolesti i štetnika. Kako biste ih još više spriječili, držite se pravila plodoreda, sjetve, sadnje i temperatura.
S buđenjem prirode, kada se biljka presadi na otvoreno tijekom svibnja, bude se i kukci koji mogu naštetiti papričicama. U nastavku saznajte one koje donose najviše štete za biljku.
Kalifornijski trips
Ovaj maleni kukac tijela dugačkog oko 1 mm općenito je najveći štetnik paprike koja se uzgaja u stakleniku ili plasteniku. Godišnje može ima do 15 generacija.
Hrana su mu listovi i plodovi. Ako se pojavi na listovi, na njima ostaju bijele točkice koje s vremenom poprime smeđu boju i odumiru, dok se plodovi izdeformiraju.
Kako biste spriječili pojavu ovih štetnika, na ulazu u plastenike postavite zaštitne mreže. Na kraju svake sezone uništite sve biljne ostatke i obvezno ih uklonite iz plastenika. Ovaj štetnik bi u njima mogao i prezimiti. Redovito uništavajte korov u stakleniku i oko njega jer bi se njime on mogao i prehranjivati.
Lisne uši
Lisne uši su kukci dugački oko 2,5 mm, a mogu napasti i ostale kulture u vrtu. Štetu učine i ličinke i ostali kukci i to tako što sišu biljne sokove listova što dovodi do promjene njihove boje i kovrčanja. Ispuštaju mednu rosu prilikom sisanja, a na tom mjestu se kasnije pojave crne gljive. Mjesto na kojem se pojave čađavice poprimi crnu boju čime se smanjuje asimilacija koja dovodi do slabije fotosinteze i slabe kvalitete plodova. Lisne uši mogu prenijeti i viruse s bolesne na zdravu biljku.
Najbolje ćete ih se riješiti kemijskim sredstvima koje možete nabaviti u biljnoj ljekarni.
Zelena stjenica
Ova biljka bi vas mogla zavarati jer izgledom jako podsjeća na poznatog smrdljivog martina. Razlika između ta dva kukca, jedino je u boji - ovaj je zelene boje. Ženke jaja odlažu na donje dijelove listova, a iz njih izlaze ličinke. Tijekom godine može imati dvije generacije, a može se pojaviti i na otvorenom i u plasteniku.
Ličinke i odrasli kukci hrane se sisanjem plodova, a na tom mjestu izbiju svijetložute pjege.
Uništavaju se uklanjanjem s biljke i mehaničkim suzbijanjem.
Cvjetni štitasti moljac ili bijela mušica
Ovaj kukac dugačak je svega 2 mm, a krila i tijelo su mu prekriveni voštanim prahom otkuda i njegova bijela boja. Godišnje može ostvariti i više od 10 generacija. Odrasli kukci i ličinke obično žive na donjem dijelu lista.
Uništavaju list tako da ga sišu, a nakon toga od poprimi smeđu boju i odumire. Prilikom sisanja, ostavljaju za sobom mednu rosu na koju se nastanjuju gljivice crne boje (čađavice) koje onečišćuju plodove i listove.
Uništite na vrijeme korove oko biljke jer im on može biti jedan od izvora hrane. Ako su listovi jako napadnuti, uklonite ih ručno.
Kukuruzni moljac
Gusjenice ovog leptira mogu učiniti velike štete na paprici i kukuruzu. Velike su 2,5 cm. Leptiri se pojavljuju u svibnju tijekom jutra i večeri, a obično dolaze na svjetlo. Imaju dvije generacije u godini dana, a mogu se pojaviti i na otvorenom i u plastenicima.
Kada izlegnu jaja, gusjenice se uvlače u plodove koji im postaju hrana, a plodovi nakon toga trunu.
Uništite biljne ostatke na kraju sezone ako ste sumnjali na pojavu ovih gusjenica jer one mogu prezimiti na biljci.
Budite oprezni kod izbora sjemena jer se neke bolesti prenose upravo preko njega. Prije svake sjetve obavite njegovu dezinfekciju. U nastavku donosimo koje bolesti mogu napasti vaše čili papričice.
Polijeganje rasada
Ovu bolest uzrokuju gljivice iz nekoliko rodova, a to su Sclerotinia, Phytium, Fusarium, a vrste Phytophtora capsici i Rhizoctonia solani.
One iz roda Phytium napadaju stabljike biljke odmah pri površini tla, a riječ je vodenoj zoni koja uzrokuje prijelome na biljci. U 48 sati ova bolest može se pojaviti na svim papričicama u rasadu.
Rhizoctonia solani može uzrokovati trulež, polegnuće i smeđu boju biljaka.
Phytophtora capsici napada korijenov vrat i korijen papričica koji poprimi smeđu ili crnu boju, a kod njegova vrata nastaju zone zelene boje prstenastog oblika, a stabljika na tom mjestu postaje sužena.
Fusarium spp. i R. solani obično se javljaju u mjestu suše i višim temperatura zraka, a Phytophtora i Phytium na mjestima vlažnih i hladnih tla.
Zaštitite sjeme tako da ga posijete u sterilni supstrat, a preventivno ga tretirajte i fungicidima.
Pepelnica
Pepelnicu uzrokuje gljivica Leveillula taurica koja se javlja obično ljeti kada temperature dosegnu više od 32°C, a relativna vlažnost zraka bude oko 50 posto. Pepelnica uzrokuje promjene isključivo na listovima.
Listovi žute, počinju se uvijati i u konačnici propadaju. Poznati simptom pepelnice je bijela prevlaka koja izgleda poput guste paučine.
Glavna zaštita je pravovremeno uništavanje korova i na kraju sezone uništavanje svih biljnih ostataka (bolest može prezimiti). Pomoći će fungicidi na bazi sumpora.
Bakterijska krastavost plodova
Uzrokuje je bakterija Xanthomonas campestris pv. vesicatoria, a do bolesti obično dolazi tijekom srpnja kada se pojave velike količine kiše (visoka vlaga i temperatura od 25 do 30°C).
Važno je napomenuti da se bakterija može prenijeti preko zaraženog sjemena i prezimiti na biljnim ostacima. Biljku napada tako da u nju ulazi kroz oštećenja nastalih od tuče, vjetrova ili nekih drugih trganja biljke.
Simptomi me se manifestiraju kroz vodene okrugle tamnozelene pjege koje s vremenom poprime smeđu boju i osuše se. S vanjske strane pjega nalazi se svijetli rub. Na donjim dijelovima listova, na mjestu gdje se nalaze pjege postoji ispupčenje.
Na papričicama se pojavljuju smeđe pjege, a tkivo puca i nastaju kraste. Sjeme zaraženih plodova poprimi crnu boju.
Zaštitu provodite tako da sijete isključivo zdravo sjeme, redovito provjetravate prostor ako papričice uzgajate u zatvorenom (snižavanje postotka vlage i temperature). Pomoći će i gnojiva na bazi bakra i fungicidi.
Venuće paprike
Do venuća dolazi zbog pojave gljivica V. albo-atrum i Verticillium dahlie. Obje imaju iste simptome, a razlika je jedino u vremenu i načinu prezimljavanja.
Biljke izgledaju kao da im nedostaje vode u listovima. Oni žute, venu i na kraju padaju. Na prerezanom uzdužnom dijelu stabljike mogu se uočiti tamne mrlje.
Kod pojave ove bolesti potrebno je u vrtu prestati s uzgojem papričica na tom mjestu, a ako papričice uzgajate u teglama, tegle dobro sterilizirajte.
Siva plijesan
Pojavljuje se u vrijeme jako visoke vlage zraka (veće od 85%), a pri temperaturama od 17 do 23°C. Bolest zahvaća stabljiku, listove i plodove, a do zaraze dolazi na mjestima oštećenja kroz koja ulaze patogeni i inficiraju biljke.
Simptomi ove bolesti su vlažna trulež na stabljici i listovima, dok se na plodovima mogu pojaviti pjege različitih oblika i maslinasto zelene boje. Plodovi tada propadaju i pojavljuje se gusta siva prevlaka.
Ako uzgajate papričice u zaštićenom prostoru, redovito ga provjetravajte, a po potrebi tretirajte fungicidima.
Gangrena korjenova vrata
Ovu bolest dolazi zbog pojave Phytophtora capsici (pseudogljive), a može se manifestirati na svim dijelovima biljke - korijen i njegov vrat, listovi, stabljika i plodovi.
Bolest se obično pojavljuje nakon navodnjavanja u vrijeme visokih temperatura.
Poznati simptomi su smeđenje korijenovog vrata i korijena te trulež koja na kraju dovodi do polijeganja stabljike. Na granama i listovima možemo uočiti okrugle pjege, vlažne na dodir i tamnocrvene boje. Plodovi poprime vodene pjege i počinju se sušiti.
Da biste biljku zaštitili od ove bolesti obavite sjetvu u sterilni supstrat, a kao prevenciju tretirajte je fungicidima.
Berba
Papričice se beru škarama kako se ne bi oštetile njezine slabe stabljike. Dugo će zadržati svježinu pa ih možete brati i zelene. Postavite ih na sunce i one će s vremenom poprimiti svoju boju.
Redovito provjeravajte ima li novih plodova i berite ih jer time ostavljate mogućnost za rast onih novih.
Skladištenje
Papričice možete koristiti u svježem obliku, a možete ih dodati u zimnicu (konzervirati) ili osušiti.
Najraširenije skladištenje čili papričica je sušenjem zrelih plodova na zraku ili u pećnici pri temperaturi od 50°C. Slažu se na konopac te se objese na vjetrovito mjesto gdje se mogu sušiti.
Nakon sušenja, čili pohranite u papirnate vrećice ili posude, a prije nego što ćete ih koristiti usitnite ih u blenderu, nožem ili rukama u prah. Usitnjavajte ih isključivo prije nego što ćete ih koristiti jer će tako zadržati svoj predivan miris, aromu i okus.
Uzgoj na balkonu
Ako nemate mogućnost saditi ljute papričice u vrtu, a imate balkon ili terasu - posadite ih u posude na balkon. Uživat ćete u njihovim plodovima tijekom cijele godine, a balkon će biti okupan šarenilom njihovih boja.
Sjetva u zatvorenom
Sjetva u zatvorenom se obavlja u ožujku pa ih je tada potrebno posijati u tegle u zatvoreno. Da bi čili proklijao potrebne su mu temperature od oko 15°C.
Za sjetvu čilija za uzgoj u posudama na balkonu vrijede jednaka pravila kao i ako ćete sijati čili u konačnici na otvoreno. Budući da se mora sijati još u zimskim mjesecima, u svakom slučaju ga morate sijati prvo u posude u zatvoreno.
Kada posijete sjeme, nije im potrebno sunce, samo toplina. Sadnicama je potrebno sunce tek kada razviju prva 3 do 4 lista i kada ih presadite u veće tegle.
Presađivanje čilija u veće posude
Papričice niknu obično za tri tjedna od sjetve. Pripazite kod odabira posuda u koje ćete ih presaditi. One moraju biti dovoljno velike, odnosno potrebno ih je birati s obzirom na sortu papričice. U pravilu se za manje sorte čilija koriste tegle od oko 10 l dok se za one veće mora uzeti tegla od 30 l.
Nakon što ste ih presadili, neka još neko vrijeme ostanu u zatvorenom. Kada dnevna temperatura bude viša od 15°C, a noćna viša od 12°C, možete ih preseliti na terasu.
Tlo
Koristite supstrat za sadnju povrtnica. Zemlja mora biti dobro drenirana i propusna kako se voda ne bi zadržavala među korijenjem biljke i dovela do truljenja.
Idealan položaj za rast
Postavite posude na položaj okupan suncem. Biljke držite na dovoljnoj udaljenosti jedan od druge jer će tako biti bolja cirkulacija zraka potrebna za rast biljke. To će pozitivno utjecati i na suzbijanje gljivičnih oboljenja.
Gnojidba
Gnojenje se vrši tek kada biljka započne s vegetativnim rastom - dakle kada ćete ih presađivati u veće posude.
Voda
Zalijevajte ih kada je to potrebno, odnosno kada se gornji sloj i onaj oko korijenja osuši. Ako je zemlja kod korijenja vlažna, nemojte biljku dodatno zalijevati.
Održavanje čilija na balkonu
Ljute papričice pripadaju u skupinu trajnica pa mogu tijekom cijele godine rasti na vašem balkonu. Smetat će im jedino jake zime pa ih u tom slučaju unesite u zatvoreno. Tada ih možete položiti uz prozore.
Prezimljavanje čilija mora se odvijati u hladnijim, ali svijetlim prostorijama. I zimi im je potrebna svjetlost. Ako im osigurate sve te uvjete i dalje će davati plodove. Naravno, smanjenim intenzitetom tijekom zime, ali nećete ih sljedeće sezone morati ponovo uzgajati od nule.
Pinciranje
Pinciranjem se uklanjaju dijelovi biljke nepotrebni za uzgoj. Takvi izdanci mogu čak unazaditi razvoj biljke jer troše puno energije koja je potrebna stabljici, pupovima i plodovima. Stoga, sve ono što iznikne između stabljike i pravih listova, potrebno je ukloniti.
Pinciranjem ćete oblikovati biljku po svojoj želji. Usmjerite joj rast kako želite.
Zaštita od bolesti
Gotovo sve ljute papričice uzgojene na otvorenom imaju problema s pojavom lisnih ušiju. Ovi sitni i naizgled bezopasni kukci, mogu učiniti ogromne štete čiliju. Sišu listove što uzrokuje njihovo kovrčanje te mogu proširiti i biljne viruse.
Kemijska ili prirodna sredstva za prevenciju i suzbijanje potražite u biljnim ljekarnama.
Uzgoj ukrasnih čili papričica
Kada su stigle na tlo Europe, papričice su se uzgajale isključivo kao ukrasne biljke zbog svojih šarenih plodova. U 19. stoljeću su se često poklanjale za Božić.
Ukrasne čili papričice možete uzgojiti i u posudama i u zatvorenom te na otvorenom, isto kao i sve ostale čili papričice. Ako kupujete presadnice, dobro provjerite mogu li se ukrasne papričice i jesti jer su neke od njih tretirane sredstvima zbog kojih ostaju patuljaste pa stoga nisu ni primjerene za jelo.
Za ukrasne ljute papričice koje se uzgajaju iz sjemena, vrijede ista pravila kao i inače za sjetvu čili papričica. A isti uvjeti vrijede i za gnojidbu koja se počinje primjenjivati tek kada papričice stignu u fazu vegetacije.
Pripazite na bolest listova koja se može pojaviti ako uzgajate papričice u nedovoljno dreniranoj zemlji.
Ukrasne papričice sade se u vrt isto kao i sve ostale papričice - u proljeće kada više nema opasnosti od kasnih mrazeva (svibanj). Budući da jako vole osunčana mjesta, nemojte ih saditi na tlo gdje ne mogu dobiti barem 8 sati sunca na dan. Bez sunca neće razviti plodove.
Ljekovita svojstva
Čili pripada u najzdravije začine, a razlog svoje ljekovitosti duguje spoju kapsaicinu koji uzrokuje i njegovu ljutinu. Što je papričica više ljuta, sadrži više kapsaicina i zdravija je. Česta su brojna istraživanja koja dokazuju da se konzumiranjem čilija može produžiti život.
Čili je bogat antioksidansima, vitaminima i mineralima od kojih sadrži najviše vitamina C i B te minerala kalcija, kalija, natrija, fosfora i željeza.
Redovito konzumiranje čilija smanjuje upale i ublažava bolove pa se često koristi kod artritisa. Također, može smanjiti razinu kolesterola i sve srčane bolesti poput infarkta, moždanog udara i tromboze.
Čili dokazano smanjuje i razinu šećera u krvi pa se preporučuje svima oboljelima od dijabetesa tipa 2.
Imate li problema s probavom, čili će je vratiti u normalu jer pomaže kod zatvora. Samim time oslobađa tijelo od štetnih tvari.
Ljute papričice sprječavaju bakterije u želucu koje mogu uzrokovati pojavu čira.
Ako se želite ugrijati, potaknuti cirkulaciju, ali i potrošnju kalorija, konzumirajte čili kao začin u jelima. Ubrzo biste mogli primijetiti kako kilogrami padaju.
Ljuta paprika u kulinarstvu
Čili može oplemeniti svako jelo u koje se dodajte. Iako se najčešće koristi u azijskoj i meksičkoj kuhinji, nema potrebe da ga ne dodate i u druga jela, ako želite naglasiti njegovu ljutinu i aromu te unijeti u tijelo njegove zdrave sastojke.
Ljute papričice dodajte u juhe, variva, salate, umake, priloge i ostala slana jela kojih se sjetite.
Samljevene čili papričice daju poznati kajenski papar, a riječ je zapravo o dvije iste stvari, samo što je u slučaju papra čili samljeven. Čili se nalazi i u sastavu curryja kojeg sačinjavaju različiti začini.
No, osim slanih jela, čili se nalazi i u onim slatkima. Često se proizvode čokolade s čilijem, vruće čokolade, razni deserti i napitci.
Kod rukovanja čilijem nosite zaštitne rukavice ako imate osjetljivu kožu. Pripazite jer njegova ljutina može nadražiti sluznicu kože, oči i nosa.
Zanimljivosti
Smatra se da ljute papričice potječu iz Meksika gdje su se prema nekim navodima uzgajale prije više od 9.000 godina. Od davnina se koriste u Indiji, Mađarskoj, Vijetnamu u sklopu njihove tradicionalne kuhinje. Najbolje uspijevaju na toplim i osunčanim mjestima Kalifornije, Louisiane, Meksika i Karoline.
Na europsko tlo donijeli su je Španjolci u vrijeme Kolumbovih putovanja, dok neki smatraju da ju je donio i sam Kolumbo u vrijeme svojih posjeta Karibima kada je mislio da je čili nova vrsta papra. Na afričko i azijsko tlo gdje se čili puno koristi, došao je preko Ferdinanda Magellana.
Ljutina papričica izražena je Scoville jedinicama. Što je čili više ljut, to ima i više SHU, odnosno ljekovitog spoja kapsaicina. Najljuća čili papričica na svijetu je Carolina Reaper s 2,2 milijuna SHU.
Foto: flockine / Pixabay
Odgovori