Origano (lat. Origanum vulgare) je začinska biljka iz porodice usnača (Lamiaceae). Prirodna staništa origana su brdoviti krajevi, suhe livade i rijetke šume.
Origano je grmolika zeljasta trajnica iz porodice usnjača kojoj pripadaju ružmarin i bosiljak. Za uzgoj origana idealno područje je Sredozemlje, gdje klima i tlo pogoduju njegovom intenzivnom rastu. Prirodna staništa origana su brdoviti krajevi, suhe livade i rijetke šume.
Stabljika origana je uspravna i može narasti od 20 do 50 cm. Na njoj se nalaze listovi jajastog oblika, ravnih ili valovitih rubova te tupog vrha. Rastu na kratkim peteljkama, a pri vrhu stabljike postaju sve sitniji.
Origano cvjeta od lipnja do rujna, ima ružičastoljubičaste cvjetove koji su skupljeni u piramidalne štitaste ili metličaste cvatove.
Informacije
Latinski: Origanum vulgare
Engleski: Oregano
Porodica: Usnače (Lamiaceae)
Visina: od 20 do 50 cm
Srodnici
Vrste
Pojedine podvrste origana mogu rasti i na područjima koja se nalaze na 1800 m nadmorske visine, a iz roda Origanum na Sredozemlju rastu sljedeće vrste:
- Origanum heracleoticum
- Origanum oniotes
- Origanum vulgare
Osim u mediteranskim zemljama, origano se danas najviše uzgaja u Meksiku i SAD-u, a kao začin u kulinarstvu koriste se njegovi listovi.
Sadnja
Uzgoj origana započeo je još sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a ova biljka uspijeva i u nizinskim i u planinskim područjima. Kao i druge višegodišnje kulture, origano se također uzgaja u plodoredu. Nasad može trajati do 5 godina, a origano se na istu površinu može saditi tek nakon 4 godine.
Origano se može razmnožavati vegetativno i sjemenom, ali sjeme se najčešće koristi za dobivanje presadnica koje se proizvode u hladnim lijehama. Sjeme se sadi u svibnju na dubini od maksimalno 0,5 cm. Između redova treba ostaviti 20 cm razmaka.
Lijehe treba redovito zalijevati i plijeviti, a nakon što biljke dosegnu visinu od 15 do 20 cm, potrebno ih je skratiti na svega 5 cm, kako bi se potaknuo rast bočnih izdanaka. Biljke ostaju u lijehama sve do proljeća ili jeseni, kada se presađuju na stalno mjesto. Jesensku sadnju je najbolje obaviti sredinom listopada, a presadnice se tada sade na veću dubinu kako bi bile zaštićene od mrazova.
Razmak između posađenih biljaka trebao bi iznositi 25 cm, dok bi među redovima trebalo biti 60 do 70 cm razmaka.
Tlo
Iako može rasti na gotovo svim tipovima tla, idealna tla za uzgoj origana su plodna, duboka i rastresita tla, dok bi uzgoj na močvarnim i pretjerano vlažnim tlima trebalo izbjegavati.
Temperatura
S obzirom na to da je origano porijeklom iz područja s toplijom klimom, za rast i razvoj potrebno mu je dosta topline i svjetlosti.
Gnojidba
Kod osnovne obrade tla dodaje se stajnjak (do 30 t / ha), a prije početka vegetacije, uz međuredno kultiviranje, primjenjuje se mineralno NPK gnojivo. Tijekom vegetacije se koristi dušično gnojivo, a količina ovisi o vrsti gnojiva i plodnosti tla.
Voda
Origano nema pretjerano velike zahtjeve kad je u pitanju voda, važno je samo pripaziti da u tlu nema previše vlage.
Uzgoj
Osim prihranjivanja, za održavanje nasada origana potrebno je provoditi i međuredno kultiviranje, okopavanje i navodnjavanje.
Navodnjavanje je potrebno osigurati nakon prve berbe, odnosno u srpnju i kolovozu, kako bi se osigurao dobar prinos u drugoj žetvi.
Međuredno kultiviranje i okopavanje primjenjuje se kako bi se održala rastresitost tla i uništio korov. Obavlja se nekoliko puta, ovisno o zbijenosti tla i zakorovljenosti.
Origano se može uzgajati i u tegli. Biljke se sade u tegle promjera 30 cm, ispunjene kompostom za začinsko bilje. Origano uzgajan u tegli neće preživjeti ako je kompost natopljen vodom, zato mu je potrebno osigurati dobru drenažu.
Iako je dosta otporan, tegle s origanom tijekom hladnijih razdoblja treba unijeti u zaštićen prostor. Biljke nakon dvije do tri godine postanu drvenaste pa ih je potrebno zamijeniti novima.
Zaštita od bolesti
Origano ne napadaju nikakvi značajniji štetnici ni bolesti.
Berba
Berba origana obavlja se dva puta godišnje, a ako se provodilo navodnjavanje, moguće je obaviti i treću berbu. Berba ili žetva origana može se obavljati ručno ili strojno, a vrši se prije faze cvjetanja. Origano se kosi na visini na kojoj se nalaze zdravi listovi.
Prva berba može se obaviti krajem srpnja, a druga u listopadu. Origano se bere tijekom suhog i sunčanog vremena.
Sušenje
Origano se može sušiti prirodno ili u sušnicama. Kod sušenja na prirodan način biljke se drže na prozračnom i tamnom mjestu, a u sušnicama se suše na temperaturi od 45°C.
Ljekovita svojstva
Origano svoju karakterističnu aromu duguje eteričnim uljima čiji su najvažniji sastojci fenolni spojevi timol i karvakrol te terpenski ugljikovodici limonen, terpinen i ocimen. U narodnoj medicini se primjenjuje već dugi niz godina, a posjeduje antivirusna, antibakterijska, antioksidativna i fungicidna svojstva.
Od vrste Origanum minutiflorum radi se ljekovito ulje origana koje je djelotvorno protiv većine bakterija koje uzrokuju čireve, kožne infekcije te infekcije debelog crijeva ili urinarnog trakta. Zbog svog snažnog antivirusnog djelovanja ulje origana pruža učinkovitu zaštitu od gripe, prehlade, zaušnjaka, vodenih kozica i ospica.
Ulje origana sadrži i ružmarinsku kiselinu koja se često koristi u liječenju bronhijalne astme, alergijskih reakcija, reumatoidnog artritisa i gingivitisa.
Da bi ulje bilo djelotvorno, mora sadržavati više od 70% karvakrola. Ulja koja sadrže sintetički karvakrol mogu biti otrovna pa je važno kupovati samo prirodno ulje od provjerenih proizvođača.
Origano u kulinarstvu
Origano je aromom sličan mažuranu, ali okus im se razlikuje jer eterično ulje mažurana ne sadrži fenole. Nezaobilazan je začin u talijanskoj kuhinji gdje se obavezno koristi u pripremi jela od mesa, rajčice i ostalog povrća.
Osim u Italiji, origano se često koristi i u drugim mediteranskim zemljama poput Francuske, Grčke i Španjolske. Ovaj začin je dosta zastupljen i u Meksiku i SAD-u, gdje ga dodaju jelima od mesa i mahunarki.
Origano možemo koristiti za začinjavanje ulja i octa, a može poslužiti i kao dodatak omletu, umacima i juhama.
Zanimljivosti
Origano kao lijek korišten je još u antičkoj Grčkoj. Postoje zapisi o tome kako je Hipokrat koristio origano kao antiseptik. Dolaskom Rimljana u Grčku origano se počeo koristiti i u pripremanju jela.
Foto: photosforyou / Pixabay
Odgovori