Matičnjak (lat. Melissa officinalis) je višegodišnja polugrmolika biljka iz porodice usnača (Lamiaceae). Prvenstveno je ljekovita biljka, ali zbog svoje specifične arome po limunu ima primjenu i u kulinarstvu.
Matičnjak je polugrmolika biljka za čiji je kontrolirani uzgoj potrebno plodno tlo, slabe ili neutralne kisele reakcije. Pripada porodici Lamiaceae, kao i bosiljak i majčina dušica, a u narodu je poznat i pod nazivima melisa, čelinjak, pčelinja metvica, maternjak, limunčica, rojevac i limunka.
Ima razgranat korijen s brojnim podzemnim izdancima iz kojih nastaju nove stabljike. Stabljika matičnjaka je zeljasta i uspravna, a može doseći visinu od 50 do 120 cm. Listovi su svijetlozelene boje, imaju izduženi jajast oblik i nazubljene rubove. S lica su glatki, a na naličju su prekriveni dlačicama.
Na vrhu stabljike nastaje klasasti cvat sastavljen od neuglednih blijedožutih cvjetova. Matičnjak cvjeta od lipnja do kolovoza, a plod ove biljke je crni kalavac.
Matičnjak je porijeklom s istočnog Sredozemlja, a u Hrvatskoj samoniklo raste uz rubove listopadnih šuma i potoke.
Informacije
Latinski: Melissa officinalis
Engleski: Lemon balm, Balm mint
Porodica: Usnače (Lamiaceae)
Visina: od 50 do 120 cm
Srodnici
Sadnja
Može rasti u različitim klimatskim uvjetima pa tako samoniklo raste na području gotovo cijele Europe, osim na krajnjem sjeveru i jugu. Za uzgoj matičnjaka idealna su mjesta s prosječnom količinom oborina od 600 mm, a kod nas se može uzgajati na svim područjima do 1000 m nadmorske visine.
Tlo
Za sadnju matičnjaka idealna su rastresita, humusom bogata i umjereno vlažna tla. Potrebno je izbjegavati sadnju na teškim i previše vlažnim tlima, kao i na sjenovitim površinama.
Tlo u koje se sadi matičnjak mora biti bez korova, dobro pognojeno i ravno.
Voda
U područjima gdje nema dovoljno padalina treba navodnjavati usjev matičnjaka. Biljke trebaju vodu u fazi klijanja i nicanja, kao i u fazi prije cvjetanja. Prvo navodnjavanje treba obaviti nakon sjetve ili rasađivanja, a drugo 2 do 3 tjedna kasnije. Nasad se nakon toga opet navodnjava pred cvatnju i kasnije nakon svakog otkosa.
Gnojidba
Kod predsjetvene pripreme u tlo se dodaje kalij u količini od 180 do 200 kg / ha, dušik u količini od 160 do 180 kg / ha i fosfor u količini od 70 do 100 kg / ha.
Dobre pretkulture su gnojene okopavine, industrijsko bilje i strne žitarice, a s obzirom na to da je matičnjak višegodišnja biljka, ne uzgaja se u plodoredu. Na istoj parceli ga možemo uzgajati oko 5 godina.
Razmnožava se dijeljenjem starijih busena ili presadnicama, a presadnice se proizvode u hladnih lijehama. Sjeme se sije u svibnju ili lipnju i obavezno je potrebno primjenjivati navodnjavanje. Sjeme se nakon sjetve pokriva tankim slojem usitnjene zemlje pomiješane sa stajskim gnojem. Uz redovito zalijevanje, do nicanja dolazi u rok od 15 do 20 dana.
Kako bi se razvilo što više izdanaka, biljke u ljetnim mjesecima treba skratiti. Poslije 2 do 3 mjeseca trebale bi doseći visinu od 10 do 12 cm i razviti do četiri sekundarna izdanka s 4 do 6 listova.
Sadnja presadnica obavlja se tijekom jeseni ili u rano proljeće. Među biljkama se prilikom sadnje ostavlja 25 do 30 cm razmaka, a između redova treba biti 60 do 70 cm razmaka. Sadnja matičnjaka se na većim površinama obavlja pomoću sadilica.
Matičnjak se može uzgajati i u vrtu ili u posudama. Treba ga smjestiti na mjesto koje je izloženo direktnoj sunčevoj svjetlosti i koje je tijekom zime zaštićeno od prevelike vlage. Dobro će rasti u bilo kojoj dobro dreniranoj vrtnoj zemlji.
Uzgoj
Za uspješan uzgoj matičnjaka potrebno je okopavati, prihranjivati i po potrebi navodnjavati nasad, te provoditi međuredno kultiviranje.
Međuredno kultiviranje i okopavanje treba obaviti najmanje dva do tri puta godišnje. Prvo okopavanje potrebno je obaviti čim dođe do pojave korova ili stvaranja pokorice. Drugo okopavane obavlja se 15 do 20 dana nakon prvog, a svako sljedeće po potrebi. Posljednje okopavanje obavlja se neposredno prije berbe.
Matičnjak se prije prvog okopavanja prihranjuje dušičnim gorivom u količini od 150 do 200 kg / ha. Drugo prihranjivanje primjenjuje se nakon prve žetve i pri tom se koristi ista količina dušičnog gnojiva.
Starije nasade matičnjaka u kasno proljeće ili u jesen treba pognojiti mineralnim NPK gnojivom u količini od 300 do 400 kg / ha, a nakon toga je potrebno i okopati nasad.
Zaštita od bolesti
Kod matičnjaka se od bolesti mogu pojaviti hrđa i pjegavost, a od štetnika lisne uši i buhač. U slučaju da se biljke tretiraju insekticidima, posljednje prskanje treba obaviti 25 dana prije žetve.
Berba
Berbu ili žetvu matičnjaka moguće je obaviti barem dva puta godišnje, a uz navodnjavanje i tri. Berba se obavlja prije cvjetanja biljaka, tijekom suhog razdoblja.
Prva žetva matičnjaka obavlja se u lipnju, a druga u listopadu. Matičnjak se pri tom kosi na visini od 5 do 10 cm iznad tla, jer se tako potiče razvoj izdanaka.
U prvoj godini proizvodnje se od dvije berbe može dobiti 10 do 15 t svježih biljaka po hektaru, a godišnji prinos se navodnjavanjem može povećati 30 do 40%. Ako će se matičnjak koristiti za destilaciju, treba izbjegavati intenzivno navodnjavanje.
Biljke koje se uzgajaju zbog sjemena treba kositi kada je dozre više od polovice sjemena. Košnja se obavlja rano ujutro dok ima rose, jer se tako sprječava osipanje sjemena.
Sušenje
Matičnjak se može sušiti u sušnicama ili prirodno, tako da se listovi u tankom sloju rašire po papiru i ostave nekoliko dana na sjenovitom i prozračnom mjestu. Matičnjak je najbolje sušiti u ljetnim mjesecima, kad su temperature visoke.
Suho lišće matičnjaka treba biti zelene boje i ugodnog mirisa po limunu. Ne usitnjava se i ne smije imati nikakve primjese. Čuva se u papirnatim vrećicama, na hladnom, suhom i prozračnom mjestu.
Matičnjak u kulinarstvu
Matičnjak je prvenstveno ljekovita biljka, ali zbog svoje specifične arome po limunu ima primjenu i u kulinarstvu. Kao začin može se dodavati zelenim salatama i salatama od povrća te raznim umacima. Koristi se i za začinjavanje jela od ribe, gljiva i divljači.
Njime se aromatiziraju vinski i jabučni ocat, koji onda poprime miris po limunu, a koriste se za kiseljenje salata.
Zbog svoje arome može zamijeniti limun pa se koristi u pripremi slastica, likera i osvježavajućih pića.
Ljekovita svojstva
Matičnjak posjeduje antibakterijsko i antivirusno svojstvo, usporava razvoj Herpes simplex virusa pa se koristi u liječenju herpesa.
Listovi ove biljke su u narodnoj medicini korišteni za ublažavanje grčeva u trbuhu i poboljšanje probave, a dokazano je da eterično ulje matičnjaka ima umirujuće djelovanje.
Čaj od matičnjaka je također dobar za smirenje i nesanicu, a može se pripremati od svježih ili suhih listova.
Svježi listovi matičnjaka mogu poslužiti kao prva pomoć kod uboda insekata, a možemo ih koristiti i za odbijanje komaraca. Dovoljno je zgnječiti listove i protrljati ih po koži.
Matičnjak također ublažava glavobolju, smanjuje visoku temperaturu, ublažava menstrualne grčeve i trudničke mučnine, potiče miran san te pomaže kod prekomjernog rada štitnjače.
Osim toga, dokazano poboljšava koncentraciju, a zbog svojih se antivirusnih svojstava često koristi i u kozmetičkoj industriji.
Zanimljivosti
Matičnjak je porijeklom iz zapadne Azije i istočnih mediteranskih zemalja. Arapi su ga u 10. stoljeću donijeli u Španjolsku, a od tamo su ga u srednju Europu prenijeli redovnici.
Jedan francuski travar ovu je biljku nazvao kraljicom svih stimulirajućih trava, te je rekao kako obnavlja organizam i vraća snagu i radost življenja.
Foto: zrenate / Pixabay
Odgovori