Ružmarin (lat. Salvia rosmarinus) je biljka iz porodice usnača (Lamiaceae). Njegovi pikantni, opori i gorki listovi koriste se za aromatiziranje povrća i mesnih jela.
Ružmarin je zimzeleni mediteranski grm koji može doseći visinu od 100 cm do 150 cm. Uzgoj ružmarina je moguć i na manje plodnim tlima jer ima snažan korijenov sustav. Samoniklo raste na otocima i priobalju u Hrvatskoj, ali često se uzgaja i u vrtovima.
Ima drvenaste i djelomično polegnute grančice na kojima se nalaze igličasti i uski listovi. Tamnozeleni listovi su dugi 2 do 3 cm, a na naličju su obrasli gustim dlačicama pa izgledaju sivo. Ružamrin ima sitne ljubičastobijele cvjetove koji su skupljeni u klasastom cvatu na vrhu pojedinog ogranka. Cvjeta u ožujku i travnju, a može se dogoditi da procvjeta još jednom u rujnu.
Postoji najmanje 20 kultivara ružmarina, neki od njih su pogodniji za upotrebu u kulinarstvu, dok se drugi najčešće uzgajaju kao ukrasno grmlje. Danas se ružmarin uzgaja u gotovo svim zemljama Sredozemlja, ali i u Engleskoj, SAD-u i Meksiku. Njegovi pikantni, opori i gorki listovi koriste se za aromatiziranje povrća i mesnih jela.
Informacije
Latinski: Salvia rosmarinus, Rosmarunus officinalis
Engleski: Rosemary, Anthos
Porodica: Usnače (Lamiaceae)
Visina: od 100 do 150 cm
Srodnici
Sadnja
Ružmarin je višegodišnja biljka i dosta je otporan na mrazove, u odnosu na druge mediteranske kulture, pa se može uzgajati tijekom cijele godine. Sadnja ružmarina može se obavljati u rano proljeće ili u jesen. Ipak, jesenska sadnja ima prednost, a proljetna sadnja se provodi samo onda kada se reznice ružmarina proizvode tijekom zime u zaštićenom prostoru.
Ako se ipak odlučite za proljetnu sadnju, obavite ju što ranije kako bi se biljke stigle ukorijeniti do dolaska suhog i toplog vremena.
Ružmarin se može razmnožavati sjemenom i reznicama. Sjeme ružmarina ima vrlo malu klijavost, a nakon dvije do tri godine gubi klijavost čak do 80%. Za uzgoj ružmarina iz sjemena potrebno je kupiti svježe sjeme koje se onda sije u travnju, ali bolji rezultati se mogu ostvariti pomoću reznica.
Reznice ružmarina se u kasno proljeće uzimaju s mladih grana i režu na dužinu 8 do 10 cm. Nakon rezanja stavljaju se u manje posude ispunjene kompostom, a posuda se postavlja na tanjurić s vodom tako da kompost može povući vlagu. Nakon što kompost primi dovoljno vlage, posuda se prekriva staklenom teglom ili na pola prerezanom plastičnom bocom. Biljka će tako imati dovoljno topline, a nakon dva mjeseca će razviti korijenje i biti spremna za presađivanje.
Tlo
Za uzgoj ružmarina idealna su suha i vapnenasta tla koja su bogata kalcijem. Tlo treba biti dobro drenirano pa ako je tlo u koje planirate saditi ružmarin nabijeno i teško, za bolju odvodnju u zemlju dodajte pijeska. Rupe u koje će se saditi ružmarin najbolje je iskopati u jesen ili zimu, a dubina se razlikuje ovisno o vrsti tla. Biljke se sade na razmaku od 50 do 80 cm, a razmak između redova trebao bi iznositi 1 m.
Gnojidba
Ružmarin se tijekom prve godine uzgoja na otvorenom prihranjuje dva puta, za prihranu se koristi dušično gnojivo u količini od 100 do 150 kg / ha. Prva prihrana vrši se tijekom travnja, a druga u svibnju. Kod organskog uzgoja koristi se isključivo stajski gnoj i on se dodaje prije sadnje (40 t / ha).
Tijekom sljedećih nekoliko godina uzgoja prihranjivanje se obavlja po potrebi, ovisno o plodnosti tla, i tada se primjenjuje mineralno NPK gnojivo (200 kg / ha).
Temperatura
Ružmarin je biljka toplog podneblja, ali dobro podnosi niske temperature. Ozbiljniju štetu mogu mu nanijeti tek jači mrazevi praćeni vjetrom. U kontinentalnim područjima podnosi umjerenu hladnoću i može prezimiti bez većih oštećenja. Međutim, pri temperaturama nižim od -15°C doći će do smrzavanja biljke.
Zahtijeva zaštitu od hladnih vjetrova i dosta sunca, a dobro će rasti uz zidove koji su okrenuti prema jugu ili jugozapadu.
Voda
Ružmarin dobro podnosi sušu pa ga nije potrebno prečesto zalijevati.
Uzgoj
Iako je ružmarin otporna biljka, ipak je preporučljivo da se u kontinentalnim dijelovima uzgaja u teglama i prije pojave prvih mrazeva unosi u zatvoreni prostor.
Za uspješan uzgoj ružmarina u tegli ili posudi važno je držati se određenih pravila. S obzirom na to da ružmarin ima snažan korijen, treba mu osigurati dovoljno prostora za rast. Posuda u koju ćete saditi ružmarin trebala bi biti promjera barem 30 cm. Ispunjava se rahlim i propusnim supstratom ili gotovim supstratom za mediteransko bilje.
Ružmarin dobro podnosi sušu pa ne treba pretjerivati sa zalijevanjem. Biljku treba zaliti tek onda kada je supstrat suh na dubini od 5 cm.
S obzirom na to da mu je za uspješan rast i razvoj potrebno dosta sunca, ružmarin je najbolje držati u blizini prozora koji su okrenuti prema jugu ili zapadu. Prostorija u kojoj će prezimiti trebala bi imati dovoljno svjetlosti i ne bi smjela biti pretjerano topla jer vrući zrak iz radijatora ili peći može oštetiti biljku.
Kod uzgoja ružmarina u teglama ili posudama, prihrana se tijekom ljetnih mjeseci obavlja svaka 2 tjedna, a zimi je dovoljno jednom prihraniti biljku.
Kad je u pitanju orezivanje, ružmarin se tijekom prve dvije godine razvija pa ga ne treba rezati. U tom razdoblju može se eventualno obaviti oblikovanje grmova ili ako se dogodi da dijelovi biljke nakon mraza djeluju oštećeno, možete u proljeće podrezati grm sve do zdravih dijelova.
Zaštita od bolesti
Ružmarin rijetko napadaju bolesti i štetnici. Jedini problem koji se može javiti u uzgoju je plijesan. Ona nastaje u uvjetima velike vlažnosti, a njenu pojavu možete spriječiti ako pripazite na zalijevanje.
Berba
Berba ružmarina obavlja se ručno i počinje u drugoj godini uzgoja. Manje količine lišća mogu se brati tijekom cijele godine, a većinu je potrebno skupiti prije nego ružmarin procvjeta. Berba ružmarina vrši se tako da se mladi izdanci režu na visini od desetak centimetara iznad tla, a kod starijih nasada režu se samo mlade grančice iznad drvenastog dijela.
Ružmarin nakon berbe odmah ide na sušenje, a sušiti se može tako da povežete grančice i objesite ih naopako na nekom mjestu u hladu. Vlaga ili jako sunce ne bi smjeli dopirati do ružmarina, inače će on izgubiti ljekovita svojstva.
Skladištenje
S obzirom na to da ova začinska biljka ima jak miris, nakon sušenja se sprema u limenke ili dobro zatvorene vrećice.
Ljekovita svojstva
Istraživanja su pokazala da ulje ružmarina osigurava prirodnu zaštitu od oštećenja koja izaziva ultraljubičasto zračenje te tako pomaže u prevenciji raka kože. Osim toga, dokazano poboljšava cirkulaciju i protok krvi prema mozgu pa tako pomaže poboljšati koncentraciju i liječi glavobolju.
Ružmarin posjeduje diuretska, antiseptična i sedativna svojstva. Zbog svog sastava povoljno djeluje na jačanje imunološkog sustava, a zahvaljujući protuupalnim tvarima koje sadrži, može ublažiti napadaje astme.
Ulje ružmarina je osnovni sastojak masti i tinktura za rane, a alkoholna otopina ružmarina koristi se za masažu kod tjelesne iznemoglosti, glavobolje, reumatizma i živčanih bolova.
Kombinacija morske soli i eteričnog ulja ružmarina odličan je dodatak kupkama koje će stimulirati limfni sustav te pojačati izlučivanje tekućine iz organizma i izmjenu tvari u tkivu i tako ublažiti bolove u mišićima i zglobovima.
Uporabu eteričnog ulja i listova ružmarina trebale bi izbjegavati trudnice te osobe s visokim krvnim tlakom i žučnim kamencima.
Ružmarin u kulinarstvu
Ružmarin ima intenzivnu aromu koja ne odgovara svima. Jako je zastupljen u južnoeuropskoj kuhinji, a u manjim je količinama odličan za začinjavanje mesa, juha, pirjanog povrća, mesnih pečenja i svih vrsta sireva. Jelima se može dodavati tako da se listovi odvoje s grančica i sitno nasjeckaju ili da se grančice ružmarina dodaju jelu tijekom pripreme pa se izvade van nakon što jelo poprimi željenu aromu.
Grančice ružmarina koriste se i prilikom grilanja. Umoče se u ulje ili marinadu pa se pomoću njih premazuje riba ili meso, a mogu se koristiti i za izradu ražnjića.
Ovo začinsko bilje se koristi i za aromatiziranje octa, ulja ili maslaca. Izvrsno se slaže i s drugim začinima i sastojak je mediteranske mješavine začinskog bilja "provansalske trave". Obogati će okus pečene janjetine, piletine ili ribe, a može pojačati i aromu određenog povrća poput krumpira, bundeve, graška ili gljiva.
Zanimljivosti
Ružmarin je u antičkim obredima imao jako značajnu ulogu. Bio je posvećen grčkoj božici Afroditi, a smatrao se simbolom, braka, ljubavi, ali i smrti. Stari Grci su vijencima od ružmarina ukrašavali bračne parove i kipove bogova, a Egipćani su ružmarin smatrali svetom biljkom i stavljali su ga u grobnice faraona.
Foto: Michael Gaida / Pixabay
Odgovori