Tikvica (lat. Lagenaria siceraria) je jednogodišnja povrtnica iz porodice tikvovki (Cucurbitaceae). Uzgaja se zbog izduženog ploda jestive "mesnate" unutrašnjosti.
Istoj porodici pripadaju tikva (bundeva, buča) i krastavci, ali rodu Lagenaria. Ona je jednodomna biljka puzavica koja sa svojim listovima i stabljikama tvori kompaktni grm. Plod tikvice izgledom nalikuje na krastavac, jednako su tamnozelene boje, ali glađe kože. Osim tamnozelene, tikvica može biti i svijetlozelene, ali i žute boje. Osim ploda, može se jesti i cvijet tikvice, koji je zapravo i delikatesa, a najčešće se sprema kao tempura. Cvijet tikvice je dvospolan. Listovi su joj veliki i rastu na dugim peteljkama. Korijenje biljke također je razgranato, ali mu se većina nalazi na površinskom sloju, na dubini do 50 cm.
Tikvice sadrže puno vode i odlična su hrana za vruće ljetne dane. Imaju malo kalorija, ali su bogate nutrijentima, pa su odlična namirnica za ljude na dijeti, sportaše, djecu, trudnice i sve koje teže zdravoj, a laganoj prehrani. Sadrže obilje vitamina B i C, minerale kao što su mangan i kalij, a u žutim tikvicama nalazi se i značajni postotak beta karotena. Zdravstvene dobrobiti tikvica su velike, a kulinarske još veće.
Sadnja tikvice na istim mjestima se ne preporučuje svake godine, već svakih 4 do 5 godina, s time da se između toga na njima ne smiju saditi druge tikvovke. Uz tikvice, najbolje je saditi grah, špinat, dragoljub i kukuruz.
Informacije
Latinski: Lagenaria siceraria
Engleski: Zucchini
Porodica: tikvovke (Cucurbitaceae)
Visina: do 120 cm
Uvjeti: rahlo, vodopropusno i humusno tlo
Klima: toplija kontinentalna
Sadnja: proljeće, ovisno o sorti
Berba: kada plod dosegne dužinu od 10-ak cm
Upotreba: prehrana, ljekovite, kozmetičke svrhe
Srodnici
Sadnja
Vrijeme sjetve tikvica je isto kao i kod krastavaca - u južnim krajevima početkom travnja, a u kontinentalnim krajem travnja i početkom svibnja. Zemlja prije sjetve mora biti dobro obrađena i usitnjena. Sjeme tikvica sije se u kućice i to tako da se u svaku stavi do tri sjemenke na razmak od 200x100 cm ili 4 do 5 sjemena ako je ono slabije klijavosti. U tom slučaju se nakon nicanja jedna biljka ostavi, a ostale odstrane. Klijanje će se ubrzati i ako dan prije sijanja sjemenke namoče u mlaku vodu.
Tikvice se također mogu sijati i u ravnim gredicama ili humcima. Najbolje ih je posaditi na mjestima s puno sunca i zaštićenima od vjetra. Sjenovita područja također mogu biti dobra za sjetvu, iako se preferiraju ona bolje osvijetljena.
Još jedan način sadnje tikvica je iz presadnica. Ipak, dobro je znati da će u tom slučaju biljci trebati više vremena da se prilagodi vanjskim uvjetima, što sve presadnice možda neće izdržati. Budući da lako niče i na otvorenom, tikvice se rijetko kada sade prethodno uzgojenim presadnicama.
Tlo
Tikvice najbolje uspijevaju na rahlim, humusnim tlima. Ona moraju biti dobro propusna, prozračna i bogata hranjivim tvarima, što se postiže gnojidbom.
Gnojidba
Budući da tikvice vole zemlju bogatu hranjivim tvarima, posebnu pozornost treba dati gnojenju, pogotovo onom prije sjetve. Prva gnojidba radi se u jesen prije proljetne sadnje i tada se zemlja gnoji stajskim gnojem. U proljeće, pred samu sadnju, zemlja se još jednom pognoji mineralnim gnojivima s pojačanim dušikom.
Temperatura
Tikvice su vrlo osjetljive na niske temperature. Već za samo klijanje, tlo treba imati temperaturu od 14 do 20°C, a temperaturu zraka od 22 do 24°C. U tim uvjetima biljke niču već za nekoliko dana. Treba napomenuti da su tikvice vrlo osjetljive na mraz i stradaju već i od slabog zamrzavanja. Rast tikvice zaustavlja se kada temperature padnu ispod 12°C.
Voda
Tikvicama za rast treba mnogo vode, pogotovo u vrijeme kada im plodovi rastu. Zato je potrebno ili navodnjavanje ili redovito zalijevanje nasada. Tikvica se zalijeva u rano jutro ili nakon zalaska sunca i to samo mjesta oko stabljike, nikako se ne preporučuje zalijevanje listova, plodova i puzavica kako biljka ne bi postala podložnija oboljenju od gljivičnih i bakterijskih infekcija.
Odražavanje nasada
Jednom kada posijane tikvice razviju prvi stalni list, treba početi okopavati nasade. Ono se provodi sve dok listovi ne prekriju cijelu površinu zemlje. Okopavanjem se tlo rahli i usput se uništava korov. Pri tome se mora nagrtati rastresita, vlažna zemlja jer će se tako potaknuti razvoj korijena biljke. Istovremeno se provodi i prihrana.
Nasadima tikvica treba mnogo vode te ih gnojiti biljnim gnojem, bogatim dušikom. Taj se gnoj najčešće dodaje organskim gnojivima. Navodnjavanje nasada provodi se svakih 5 do 7 dana i to vrlo obilno.
Zaštita od bolesti
Tikvice su vrlo osjetljive na gljivična oboljenja kao što su pepelnica i plamenjača, ali tu su još i zeleno uvenuće tikvice i antrakoza tikvica.
Plamenjača tikvice pojavljuje se u obliku žućkastih pjega na listovima, koje s vremenom postaju tamnocrvene, a na naličju lista sive boje. Bolest se razvija na temperaturama od 16 do 19 °C i širi se vjetrom, vodom i insektima. Bolest je najbolje spriječiti sadnjom zdravog sjemena na dobro obrađenom tlu ili fungicidima na bazi bakra.
Pepelnica tikvice izgleda poput pepeljastih mrlja na licu lišća, koje napredujući zahvate cijeli list. Zaraza se najviše širi u toplo i vlažno vrijeme, a bolest se prenosi vjetrom i kapima kiše. Najučinkovitija zaštita je fungicidima.
Antrakoza tikvica napada i lišće i plod, a očituje se koncentričnim mrljama tamne boje, preko kojih se razvije navlaka, također vrlo tamna. Tkivo ispod mrlja se udubi i počne izgledati poput rana, a u sred njih se često razviju drugi nametnici. Bolest se prenosi sjemenom ili zaraženim biljnim ostacima u zemlji. Najbolje je spriječiti je zdravim sjemenom i pažljivim zbrinjavanjem zaraženih biljaka, ne samo kako se bolest ne bi proširila na sadašnje nasade, nego i na buduće. Zaraženi nasadi mogu se prskati preparatima za suzbijanje plamenjače, a sjeme bi se prije sadnje trebalo dezinficirati.
Zeleno uvenuće tikvice očituje se kao uvenuće i sušenje pojedinih dijelova biljke. Lišće omekša, ali zadrži svoju zelenu boju. Bolest se širi iz zemlje i širi korijenjem. Za suzbijanje i ove bolesti najbolje je koristiti zdravo sjeme i poštivati plodored. Ako se bolest pojavi, neko vrijeme na istom zemljištu treba saditi kulture koje ova bolest ne zahvaća, kao što su žitarice i kukuruz, grah, kupus, grašak...
Berba
Branje tikvica provodi se ručno, 2 cm od stapke i to kako koji plod dosegne tehnološku zrelost. Najbolje je brati ih prije nego narastu preko 12 cm, jer nakon toga počinju gubiti neka svoja karakteristična kulinarska svojstva. Redovitim branjem, biljka se potiče da formira nove cvjetove, čime ćemo dobiti i nove plodove te tako znatno povećati prinos. Zdrava i dobro uhranjena biljka u 2 mjeseca davanja plodova može dati 20 do 30 tikvica.
Skladištenje
Tikvice se uglavnom konzumiraju svježe i ne skladište se na duže vrijeme. Mogu se čuvati nekoliko dana u hladnjaku, pogotovo ako su spremljene u perforirane plastične vrećice. Na duže vrijeme tikvice se mogu zalediti, s time da ih je prije toga najbolje narezati na kockice i nekoliko minuta blanširati, pa staviti u zamrzivač. Tikvice se mogu i konzervirati te tako produljiti vrijeme njihova korištenja.
Ljekovita svojstva
Tikvice zbog bogatstva svojih nutrijenata mogu imati blagotvorno djelovanje na zdravlje. Budući da su bogate vodom i vlaknima, potiču probavu i rad crijeva, blagotvorno djeluju protiv zatvora i time čiste crijeva, ali i cijeli organizam od toksina. Ovime se značajno smanjuje rizik od nastanka raznih bolesti probavnog sustava, među kojima je i rak crijeva. Istovremeno, tikvice smanjuju i apetit i razinu šećera u krvi.
Tikvice snižavaju kolesterol i čuvaju zdravlje krvožilnog sustava, smanjuju rizik od srčanog i moždanog udara te oboljenje od ateroskleroze. Tikvice odlično djeluju i na muške bolesti, kao što je povećana prostata. Mangan iz njih povećava libido i ubrzava metabolizam. Mangan djeluje i na kožu jer pomaže u formiranju kolagena, zbog čega ona postaje čvršća i elastičnija. Osim toga, pomaže i u zacjeljivanju rana.
Tikvice na tijelo djeluju protuupalno, povećavaju energiju i preporučuju se redovito jesti, pogotovo trudnicama, jer čuvaju i zdravlje fetusa.
Tikvice u kulinarstvu
Tikvice su vrlo popularne u kulinarstvu, pogotovo ljeti, kada nam tijelo traži laganu, osvježavajuću hranu, punu vode i nutrijenata. Kod nas se tikvice jedu na bezbroj načina. Dodaju se u umake i variva, mogu se pržiti, pohati, zapeći ili jednostavno peći. Odlične su punjene ili naribane pa ukomponirane u salate. Od tikvica se rade hladne juhe, dipovi ili slani kolači.
U posljednje vrijeme vrlo su popularni i špageti od tikvica, koji zamjenjuju obične tjestenine i tako daju hranjiv i zdrav obrok, bez suvišnih ugljikohidrata. Ako uzgajate svoje tikvice, počastite se i njihovim cvjetovima, koje je najbolje pripremiti pohanjem nakon umakanja u tempuru.
Zanimljivosti
Poput svih tikvovki i tikvice vuku svoje korijenje s američkog kontinenta, gdje se konzumiraju skoro 10.000 godina, ali u obliku kakvog danas znamo, razvile su se u drugoj polovici 19. stoljeća u Italiji. U Americi se ova vrsta pojavila tek u dvadesetim godinama 20. stoljeća i to vjerojatno uvezena i uzgojena od talijanskih imigranata. Nakon toga prvo se počela uzgajati u Kaliforniji.
Foto: Efraimstochter / Pixabay
Odgovori