Tikva (lat. Cucurbita pepo) je jednogodišnja povrtnica iz porodice tikvovki (Cucurbitaceae). Uzgaja se zbog okruglastog ploda jestive "mesnate" unutrašnjosti.
Ovoj porodici pripadaju i buče i bundeve, ali i krastavci i dinje. Korijen buče je vrlo razgranat i raste plitko, tako da mu se većina nalazi u površinskom sloju tla. Stabljika raste nisko, u obliku vriježe duge 10 m. Obrasla je dlačicama i uglavnom se ne grana. Na njoj rastu krupni listovi, na dugim peteljkama.
Cvijet tikve također raste na dugim peteljkama i vrlo je krupan. On je i jednospolan, a biljka jednodomna. Zanimljivo je da cvijet tikve procvjeta samo na jedan dan i tada ga oprašuju pčele. Ipak, to može biti i nezgodno jer ako se poklope loše vremenske prilike za vrijeme cvjetanja, biljka može ostati neoplođena. Sjeme biljke je ovalno i spljošteno, krem bijele boje. Plod tikve je okruglasti ili tikvastog oblika, narančaste ili žute boje, često prugaste s plavo-zelenim primjesama.
Meso tikve pikantnog je i slatkastog okusa i fine teksture. Meso je bogato vitaminom C i ima nešto mekšu koru od bundeve. Tikva može dozreti već u kolovozu i davati roda sve do ožujka, ali najkvalitetnija i najukusnija je u jesen, od listopada do studenog, jer u to vrijeme joj je koncentracija hranjivih tvari u plodu najviša.
Informacije
Latinski: Cucurbita pepo
Engleski: Pumpkin
Porodica: tikvovke (Cucurbitaceae)
Visina: 30 - 90 cm
Uvjeti: plodno, duboko, vlažno i rahlo tlo
Klima: topla klima
Sadnja: lipanj
Berba: srpanj
Upotreba: prehrana, ljekovite, kozmetičke svrhe
Srodnici
Vrste
Na našim područjima najpoznatije su sljedeće vrste tikava:
- butternut
- ibiza
- hokaido
- musquee de Provence
- acron
- prinčeva kruna
Sadnja
Tikve se siju između travnja i srpnja. Najprije se sjeme posije u zatvorenom prostoru, a onda se potkraj svibnja presadi na otvoreno. Ako želite sijati tikvu izravno u vanjsku zemlju, onda se sije u lipnju. Svakako se u vanjske nasade sadi nakon što prođe opasnost od mrazeva, dakle ne ranije od kraja svibnja.
Pri sadnji treba ostaviti 1 m prostora oko svake sadnice, kako bi se biljka mogla razviti, budući da tikva pripada sortama puzavicama.
Nakon što se presade presadnice, oko njih se mora napraviti udubljenje u koje će se kasnije zalijevati. Udubine će zadržavati vodu i biljka će primati onoliko vlage koliko joj je potrebno.
Tlo
Tikvama odgovara tlo bogato humusom i ostalim hranjivim tvarima. Ono mora biti i dobro razrahljeno, dakle lako tlo. Najbolje je da bude neutralno, s pH vrijednosti od 6.5 do 7.5. Ako se buče sade na težim tlima, onda je tlo potrebno i organski pognojiti jer će se tako poboljšati njegova prozračnost i propusnost za vodu.
Gnojidba
Prije sadnje tikve, tlo se treba pognojiti s 30-ak tona stajskog gnoja po hektaru. Eventualno treba nadopuniti prihranu po potrebi, s obzirom na kvalitetu tla i planirani prinos.
Nakon toga potrebne su još i dvije prihrane dušikom. Prva se provodi prije nego biljke zatvore redove i tada se u zemlju stavlja 50 kg dušika, dok se druga prihrana daje u kombinaciji s folijarnim gnojivima ili ureom.
Temperatura
Sve tikve imaju velike potrebe za toplinom. Klije na temperaturi od 20 do 30°C i u tim uvjetima sjeme joj proklija za 8 dana. Ako je temperatura niže, trebat će joj duže vremena da proklija. Idealno vrijeme za sjetvu je kada temperatura tla na 10 cm dosegne 15°C. Tikve je najbolje saditi na osunčana, ali zaklonjena mjesta.
Voda
Tikvama za rast treba puno vlage, pogotovo u vrijeme kada joj rastu i zriju plodovi. Zbog toga je za vrijeme ljetnih suša potrebno navodnjavati buče i to kišenjem, a ako su uzgajane na foliji, onda kapanjem.
Tikvu uvijek zalijevajte uz njezin korijen, nikada po listovima. Najbolje će joj odgovarati kišnica ili odstajala voda.
Održavanje nasada
Tikva će rastom vrlo brzo pokriti zemlju oko sebe svojim velikim listovima i puzećom stabljikom, ali prije nego se to dogodi, zemlju bi trebalo čistiti od korova. To se mora raditi oprezno, jer imaju plitko korijenje. Opreznim plijevljenjem, usput treba razbijati i pokoricu na zemlji, oko stabljike. Jednom kad lišće tikve pokrije zemlju, korov više neće rasti pa ne morate brinuti ni o njegovom suzbijanju.
Da bi biljka davala dovoljno cvjetova i plodova, potrebna je redovita prihrana, svaka dva tjedna. Za to će vam biti potrebna gnojiva bogata kalijem i fosforom, ali i biljni pripravci načinjeni od ljekovitih biljaka poput koprive, kamilice ili gaveza.
Ako ste u prilici, tikvu obvezno malčirajte. Tako ćete smanjiti dodatnu brigu za održavanjem biljke. Naime, malčiranjem se sprječava gubitak vlage oko korijena biljke i rast korova. Također, preporučuje se i kasno malčiranje, kada je biljka već u stadiju zametanja plodova. Plodovi tada neće biti položeni direktno na tlu.
Iako je tikva puzavica i dobro će rasti na zemlji, možete joj postaviti i vertikalni oslonac, najbolje ogradu, drvene ljestve ili nešto slično uz što će se stabljika moći penjati. Tako na manjim površinama možete dobiti više plodova.
Rast plodova tikve možete potaknuti tako da otrgnete vrhove glavnih izdanaka nakon što narastu do 45 cm. Time se potiče i rast postranih izdanaka i ženskih cvjetova, iz kojih se jedino razvijaju plodovi. Ako primijetite da se plodovi ne razvijaju kako bi trebali, potpomognite oprašivanje biljke tako što ćete je oprašiti ručno. Pelud muških cvjetova prenesite kostom na ženske. Ženski cvijet razlikuje se od muškog po ispupčenju iznad cvata.
Razvoj ploda možete dodatno potaknuti tako što ćete ukloniti višak listova sa stabljike na kojoj plod raste, a ostaviti samo nekoliko listova odmah iznad ploda.
Zaštita od bolesti
Oko biljke možete postaviti aluminijsku foliju i tako smanjiti mogućnost od razvoja bolesti koje prenose nametnici. Tikvu mogu napasti lisne uši, tripsi, gusjenice sovice i slični nametnici. Najezdu gusjenica sovica možete spriječiti tako da stabljike biljke zamotate u rukave napravljene od aluminijske folije. Takav rukav zakopajte u tlo 2 do 3 cm duboko. Folija će pojačati svjetlost i zbuniti nametnike.
Berba
Tikve se beru kada sazru i to svaki plod posebno. Zreli plodovi su optimalni za branje kada im kora posve otvrdne i dobije dobru boju. Najbolje je udariti ih i kada zvuče "šuplje", znači da su spremne za branje. Znak zrelosti i smeđa boja lišća. Tikve se beru ručno, odsijecanjem peteljke.
Skladištenje
Nakon berbe, tikve je dobro ostaviti desetak dana na osunčanom mjestu ili, ako je vrijeme loše, u zimskom vrtu, stakleniku ili nekom sličnom zatvorenom prostoru, kako bi se osušili i kako bi im koža otvrdnula. Ako postoji opasnost od mrazeva, tikve obvezno treba unijeti u zatvoreno.
Nakon toga se stavljaju i čuvaju u "toplim" površinama, na primjer, na drvu, kartonu ili na slojevima novinskog papira. Nije dobro čuvati ih na kamenu, betonu i sličnim "hladnim" površinama.
Nakon što se osuše, pakiraju se u plitke letvarice ili kartonske kutije, s time da se u svaku stavlja oko 5 kg. Tako se skladište na 10°C i relativnu vlažnost od 95%. Ako se tikve skladište za konzumaciju, u ovim uvjetima mogu ostati desetak dana.
Ljekovita svojstva
Tikva je vrlo vrijedna namirnica, vodeća po svojim hranidbenim i dijetetskim vrijednostima. Sadrži jako puno pektina, šest puta više nego jabuka ili cikla. Bogata je vitaminima, pogotovo vitaminom A, vitaminima B skupine, vitaminom C i vitaminom E. Od minerala sadrži mnogo kalijevih soli, kalcija, fosfora, magnezija, cinka, selena, mangana i željeza.
Budući da sadrži mnogo vode i vlakana, odlična je dijetetska namirnica. Lako je probavljiva i mogu je jesti čak i ljudi s probavnim tegobama. Vlakna iz buče utječu na bolju peristaltiku crijeva. Vezuju masnoće i pomažu izbaciti ih iz organizma, zbog čega je dobra i za mršavljenje i detoksikaciju.
Tikva se preporučuje muškarcima s problemima s prostatom zbog značajnih količina cinka i selena. Uz to stimulira rad štitnjače i gušterače, općenito čuva imunitet i smanjuje štetni kolesterol, čime čuva i od bolesti srca i krvnih žila.
Tikva u kulinarstvu
Za prehranu ljudi trebaju se birati čvrste tikve jer one su i najukusnije. S obzirom na veličinu, trebala bi biti teška, a kora joj ne biti sjajna, već mat boje. Mekane tikve sadrže previše vode, a premalo šećera i stoga su neukusne. Ukusne tikve sadrže i više šećera čime imaju i veću prehrambenu vrijednost. Dijelovi tikve natopljeni vodom lako se kvare. Tikva je ionako dosta kvarljiva biljka, pogotovo ako je oštećena.
Tikva je posebno ukusna ako se peče i tada je jako ugodnog, slatkastog okusa. Može se spremati kao varivo, iako su mnogo poznatije (hladne) juhe od buče. Od nje se rade i umaci, musake, pire i slična jela. Sprema se kao slastica pa ide i u palačinke, savijače, kolače i slične slastice. Od tikve se mogu raditi i sokovi, marmelade ili kašice. Ipak, od buče su najpoznatije bučine sjemenke koje se sušene mogu jesti kao grickalica, ali se stavljati i u pekarske proizvode ili kolače.
Od tikvinih koštica radi se i vrlo cijenjeno i zdravo bučino ulje. Ulje se najčešće dodaje salatama, a rjeđe se na njemu kuha ili peče jer tada gubi puno svojih ljekovitih vrijednosti. Ulje buče karakteristično je po svom bogatom okusu i mirisu, pomalo muškatnom i vrlo ukusnom.
Zanimljivosti
Tikve su porijeklom iz Amerike, a danas se uzgajaju diljem cijeloga svijeta kao kultivirane vrste. Tikva kakvu znamo danas razvila se iz divlje bundeve, porijeklom iz područja između Meksika i Gvatemale. Bila je vrlo važna biljka tamošnjim starosjediocima i čak su je iz poštovanja pokapali s umrlima, kao posljednju hranu na putu k svijetu mrtvih.
Danas se tikve uzgajaju najviše za stočnu hranu, ali ih mogu konzumirati i ljudi nakon termičke obrade. Iako postoje mnogi specijaliteti od tikvinog mesa, najviše se ipak konzumiraju sjemenke, odnosno ulje napravljeno od njih. Zanimljivo je da je tikve, kao i sve ostale tikvovke, dobro saditi na kompostnu hrpu, jer služe kao prirodni prekrivač koji kompost održava vlažnim i zasjenjenim.
Foto: Ulrike Leone / Pixabay
Odgovori