Celer (lat. Apium graveolens) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Uzgaja se zbog jestivih zelenih listova i korijena.
Celer je poznato korjenasto povrće koje se kod nas još naziva i selen, červez, ak ili opih. On je zeljasta biljka iz porodice štitarki koja se može uzgajati kao jednogodišnja ili višegodišnja biljka. Ima mesnati ili vretenasti korijen koji može biti i zadebljan poput gomolja. Bijele je boje, a s vanjske strane mu je kora smećkasta.
I korijen i stabljika celera su jestivi i oboje se jednako često koriste u kulinarstvu. Stabljika je zelena, lisnata, visoka od 40 do 80 cm i razgranata. Listovi su tamnozeleni, perjasto razdijeljeni, na vrhovima nazubljeni. Cvjetovi celera su sivobijeli i otvaraju se od srpnja do rujna. Nakon toga, razvija se i rebrasti, kuglasti plod.
Krojen celera ima karakterističan, aromatičan miris. Prepun je eteričnih ulja koja imaju jednako ljekovita svojstva, kao i kulinarska jer daju miris i okus biljci. Zato je celer jedna od najpoznatijih začinskih biljaka, iako mu se kuhanjem ublažava okus i miris. Biljka ima vrlo malo kalorija, samo 16 na 100 grama, ali je bogata raznim nutrijentima. Sadrži sve vrste vitamina B, među kojima je i folna kiselina, zatim vitamine A, C, E i K, minerale kalcij, kalij i natrij te razna eterična ulja.
Informacije
Latinski: Apium graveolens
Engleski: Celery
Porodica: štitarke (Apiaceae)
Visina: 40 do 80 cm
Uvjeti: kisela tla siromašna humusom
Klima: topla, tropska i suptropska
Sadnja: krajem svibnja i lipanj (presadnice)
Berba: 100 do 130 dana od sadnje presadnica
Upotreba: prehrana, medicinske svrhe
Srodnici
Vrste
Na ovim prostorima najviše se uzgaja celer korjenaš i to stara češka sorta Praški orijaš. Osim ovoga poznate su i vrste:
- Celer bjelaš (rebraš) , kojem se konzumiraju samo lisne peteljke i lišće. Vrlo je ugodnog okusa i ako se jede sirov te ima značajna ljekovita svojstva pa se upotrebljava i u medicinske svrhe.
- Celer listaš, koji ima jako intenzivan miris i konzumira mu se samo lišće i to uglavnom kao prerađeni, osušeni ili zamrznuti začin.
Sadnja
Celer se na istoj površini sadi svake 4 do 5 godine, s time da se u međuvremenu na istom mjestu ne smiju saditi ni druge štitarke, kako se ne bi prenosile gljivične bolesti na buduće nasade celera. Ovo povrće može se saditi nakon proljetnog, odnosnog zimskog povrća kao što su zelena salata, luk ili špinat, jer se sadi tek krajem svibnja, odnosno početkom lipnja.
Uzgaja se sjetvom, sadnjom presadnica ili pikiranjem. Presadnice se uzgajaju u zaštićenim prostorima, na temperaturi od 16°C. Ako celer sijemo, također se mora posijati na zaštićenim mjestima. Prije toga, sjeme se mora namočiti u vodi od 20°C te ostaviti dan do dva na svjetlu. Nakon toga nicanje će biti brže.
Ako želimo celer uzgojiti pikiranjem, posadimo 5 g sjemena u sandučiće koji će zajedno činiti metar kvadratni površine. Nakon mjesec dana razviti će se do 8.000 biljaka s prvim listom. U gredicu se pikira od 400 do 600 biljaka na metru kvadratnom, najbolje u blokove veličine 4 x 4 ili u kontejnere s lončićima veličine od 30 cm3.
Tjedan dana prije presađivanja, prostorije s presadnicama trebaju se redovito prozračivati, ali i postepeno izlagati sunčevoj svjetlosti, kako se biljka ne bi šokirala jednom kada se presadi vani. U nasade celer presađujemo krajem svibnja ili početkom lipnja. Razmak mora biti 50 x 20 ili 50 x 40, ovisno o tome kada planiramo vrijeme žetve. Biljka se u zemlju mora posaditi na istu dubinu kao što je bila kod uzgoja sadnice.
Tlo
Celer se uzgaja na dubokim i srednje teškim tlima koja su i dobro propusna. Moraju imati dobar kapacitet za vodu i zrak te biti bogata humusom. Najbolje je da su neutralna, blago kisela ili blago lužnata, od 6,5 do 7,5 pH vrijednosti. Ako je tlo previše kiselo, prije sadnje mu se treba dodati vapno, jer su previše kisela tla podložnija za razvoj bakterija i gljivica koje kasnije mogu napadati nasade.
Temperatura
Celeru za uzgoj najviše odgovara kontinentalna klima. U prvoj godini uzgoja najbolje će uspijevati na temperaturama od oko 18°C, iako mlade biljke mogu podnijeti i one do -5°C. Dok uzgajamo celer u zaštićenom prostoru, noćne temperature trebale bi biti oko 12°C, a dnevne čak i više od 20°C.
Voda
Voda je vrlo važan faktor u uzgoju celera. Posebno je relevantan tijekom ljeta, kada biljkama treba ravnomjerna opskrba vodom. Navodnjava se u danima bez oborina, kada svakih 10-ak dana treba navodnjavati nasade s 25 do 35 mm vode. To se radi sve dok se ne zatvore redovi nasada.
Ako celer nema dovoljno vlaga, povećava mu se sadržaj celuloznih vlakana u korijenu što smanjuje njegovu kvalitetu. Tijekom uzgoja, tlo nikako ne smije presušiti, pa se u sušnijim razdobljima mora navodnjavati s 22 l / m2, jednom tjedno.
Gnojidba
Celer raste na tlima bogatim humusom, zato je mineralna tla potrebno pognojiti organskim gnojivom i to u jesen, za vrijeme oranja. Stavlja se oko 50 t komposta ili zrelog stajskog gnoja na hektar zemlje. Ako celer uzgajamo kao višegodišnju kulturu, onda prije sadnje treba dodati i 80 do 100 kg dušika po hektaru, kako lišće ne bi izraslo previše bujno. Ostatak dušika daje se u prihrani, jednoj krajem srpnja i drugoj na kraju kolovoza.
Uzgoj celera bjelaša
Ova vrsta celera uzgaja se iz presadnica koje se rade isto kao i one celera korjenaša. Sadnja se provodi u nekoliko navrata, od početka svibnja do kraja lipnja, kako bi berba bila od srpnja do prvih mrazeva. Ovaj se celer sadi gušće, u prvoj sjetvi otprilike 15 biljaka po m2, a kasnije 10 biljaka po m2.
Kada je celer tehnološki zreo, bere se ručno, odsijecanjem na mjestu korjenova vrata. Usput se odustani i nekoliko vanjskih listova. Peteljke se sijeku na dužnu od 40 cm, kako bi se lakše pakirale u letvarice. Prije skladištenja moraju se oprati i ohladiti, pa dalje distribuirati svježi. Celer se može skladištiti do dva mjeseca, na temperaturi od 0 do 1°C i relativnoj vlažnosti od 98%, a oko 2 tjedna u rashladnim vitrinama na 5°C.
Uzgoj celera listaša
Sije se ili sadi kao i peršin, s time da se prvi otkos očekuje već polovicom srpnja. Ako su uvjeti uzgoja dobri, doprinos može biti i do 80 t / ha, u tri otkosa. Najbolje je celer listaš brati kosilicama za špinat. Nakon svakog otkosa, zemlji se dodaje prihrana od 40 do 50 t dušika.
Održavanje nasada
Kada se celer u nasadima formira, mora se izvršiti malčiranje slamom ili kompostom. Tako će se održati vlaga u tlu i spriječiti nicanje korova. Prije nego se redovi zatvore, potrebno je redovito međuredno kultiviranje, prihranjivanje i navodnjavanje. Prihrana gnojivom vrši se svaka 4 do 6 tjedna, a prva se radi kada celer dobije 3 do 4 lista. Prihrana se može vršiti i folijarno, pogotovo u vrijeme kada se biljci razvija rozeta.
Također, nasadima celera se tek za vrijeme rasta dodaje herbicid u zemlju, jer je biljka vrlo osjetljiva na ove preparate u fazama prije nicanja. Navodnjavanje, odnosno zalijevanje, najbolje je obavljati ujutro, a preko dana se nasadi tek orošavaju. Zalijevanje nikako ne smije ići direktno na biljku.
Zaštita od bolesti
Prva zaštita provodi se još pri izboru sjemena celera. Ono mora biti kvalitetno i uzgojeno u steriliziranom supstratu. Celer se nakon nicanja, a prije presađivanja može tretirati fungicidima kako bi se spriječio razvoj gljivičnih bolesti. One koje najviše prijete celeru su trulež korijena, pepelnica i siva pjegavost lista.
Kod sive pjegavosti lista, lišće se celera posve osuši, nakon čega propada i korijen. I ovdje zaraza najčešće kreće od lošeg, zaraženog sjemena. Bolest se sprječava poštivanjem plodoreda i primjenom zdravo sjemena, a kod kemijske zaštite koristi se fungicid na bazi bakra.
Berba
Celer se bere u listopadu, kada njegov korijen dosegne masu od 300 do 700 g. Može se prodavati i samo korijen, ali i korijen s listovima, ako se odmah nakon berbe plasira na tržište. Ako se planira prodavati samo kao korijen ili se planira prerađivati, vadi se sa strojevima kojima se vadi i repa ili krumpir. Celer se bere ili vadi po suhom vremenu, kako bi uz korijen ostalo što manje zemlje. Nakon vađenja, mora se očistiti i od zemlje i sitnih korjenčića.
Prinos celera je oko 40 t / ha.
Skladištenje
Korijen celera se nakon vađenja najprije očisti, a onda pakira u letvarice, kutije ili mrežaste vreće. Ako se namjerava skladištiti, onda se ne pere. Skladišti se na temperaturi od 0°C i relativnoj vlažnosti od 97%. U ovim uvjetima može se držati do 8 mjeseci. Ako se čuva kraće, trebaju mu isti uvjeti kao i kod čuvanja mrkve.
Ljekovita svojstva
Celer je zbog svojih nutrijenata vrlo zdravo povrće. Kako bi se iskoristila sva njegova ljekovita svojstva, najbolje je jesti svježe listove, bilo same, bilo blendane ili istisnutog soka. Eterična ulja iz njega djelovat će antibakterijski na cijelo tijelo. Ono stimulira rad bubrega i čuva zdravlje cijelog mokraćnog sustava, pogotovo od infekcija.
Već više od 200 godina celer se jede za snižavanje krvnog tlaka i smanjenje kolesterola. To čini djelovanjem na hormone stresa, pa se posebno preporučuje onima koji imaju problema sa živcima i psihičkim tegobama. Celer pozitivno djeluje i na krvne stijenke, jačajući ih i tako sprječavajući kardiovaskularne bolesti.
Celer je odličan i za liječenje čira na želucu, jer smanjuje lezije na stijenkama za čak 95% te djeluje protiv bakterija poput E. Coli. Celer djeluje i na bolove u mišićima, posebno one uzrokovane artritisom. Zbog vlakana, odličan je za mršavljenje jer ne samo da potiče probavu, nego umanjuje i osjećaj gladi.
Sok od celera ne smiju piti trudnice jer ono ima jako abortivno djelovanje.
Celer u kulinarstvu
Celerov korijen se prije pripreme očisti četkicom i opere u hladnoj vodi. Njegova gruba površina treba se oguliti, a zatim korijen narezati na željene veličine ili izribati. Ako ne želite da izgubi boju na zraku i svjetlu, pokapajte ga limunovim sokom.
Stabljike celera također se trebaju oprati u hladnoj vodi, baza im se odreže, a zatim stapka nasjecka ne željenu veličinu. Ako stapke jede svježe, najbolje je pripremiti ih netom prije konzumacije, jer na sobnoj temperaturi stajanjem gube hrskavost. Ovako narezan celer odličan je u salatama ili se može dipati u razne umake. Odlično se slaže s mekanim sirevima i orašastim plodovima.
Celerov korijen kuha se kao i svako drugo korjenasto povrće. Može se pripremati s krumpirom, bilo u pireu ili kao dodatak krumpir salati. Odličan je i kao popečak s lukom, preliven vrhnjem i sirom, koji se jede uz dimljenu ribu. Korijen se može peći i u pećnici s mrkvom i krumpirom, začinjen češnjakom, lukom, ružmarinom i ostalim začinskim biljem. Celer odlično prija uz mesna jela, pogotovo ona od divljači.
Korijen celera ide i u sve juhe, variva, gulaše i bilo kakva druga jušna jela. Odličan je u bolonjez umaku, ide i uz jela spremljena u woku ili roštilju. Čak se i sjemenke celera mogu umiješati u razna tijesta, pogotovo ona za kruh ili posipati po pecivima, slanim kolačima, dodavati u juhe, kuhano povrće ili salate. Ipak, s njima treba biti oprezan jer su gorkaste, pa se uvijek stavljaju umjereno.
Zanimljivosti
Celer kakav danas znamo razvio se iz divljeg, samoniklog celera, a prvi tragovi kultiviranog celera sežu sve do 17. stoljeća. Divlji celer koristio se još u Egiptu, gdje je bio poznati lijek, te u staroj Grčkoj. U Homerovo doba celer je simbolizirao ljepotu i veselje.
Njegovo cvijeće počelo se nositi na groblje, pa je nakon toga postao simbol žalosti i plača. U rimsko doba, cvijećem i listovima celera počeli su se kititi ratni i sportski pobjednici, pa je ubrzo posto simbolom pobjede i slavlja.
Veliki ljubimci celera bili su Francuzi koji su imali uzrečicu da put u Rim vrijedi zbog ljubavi i celera koji ih tamo čeka.
Foto: S. Hermann & F. Richter / Pixabay
Odgovori