Korijander (lat. Coriandrum sativum) je jednogodišnja biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Koristi se u prehrambenoj industriji, a najveću primjenu ima u proizvodnji eteričnog ulja i kozmetičkoj industriji.
Korijander je jednogodišnja biljka koja se u prehrambenoj industriji koristi u proizvodnji suhomesnatih proizvoda, peciva i likera, a najveću primjenu ima u proizvodnji eteričnog ulja te u kozmetičkoj industriji. Porijeklom je iz sjeverne Afrike, a danas je uzgoj korijandera čest u Bugarskoj, Maroku, SAD-u, Južnoj Americi i Rusiji.
Ova biljka pripada porodici štitarki, kao i kopar, komorač, celer, peršin, mrkva, kumin, pastrnjak i slično povrće. Ima uspravnu, zeljastu i razgranatu stabljiku koja može biti visoka od 50 do 150 cm. Listovi korijandera su svijetlozelene boje. Oni prizemni rastu na dugim peteljkama i skupljeni su u rozetu te izgledom podsjećaju na peršin, dok je druga generacija listova koji izrastaju na stabljici slična listovima mrkve. Na vrhu i ograncima stabljike nalaze se štitasti cvatovi koji su sastavljeni od sitnih cvjetova ugodnog mirisa i blijedoružičaste ili bijele boje.
Plodovi korijandera su okrugli i veliki od 1,5 do 5 mm, a sastoje se od dvije sjemenke. S obzirom na veličinu plodova, razlikujemo dva varijeteta, sitnozrni i krupnozrni korijander.
Informacije
Latinski: Coriandrum sativum
Engleski: Coriander
Porodica: Štitarke (Apiaceae)
Visina: od 50 do 150 cm
Srodnici
Sadnja
Korijander se uzgaja u plodoredu, a na istu parcelu ga možemo vratiti tek nakon 2 do 3 godine. Uzgaja se direktnom sjetvom na zemljište, a dobri predusjevi su mu strne žitarice. Sjetva korijandera obavlja se na dubini od 3 cm. Razmak između redova na prosječno plodnim tlima trebao bi iznositi od 25 do 30 cm, dok na plodnijim tlima treba biti 40 do 50 cm razmaka među redovima.
Sjetva korijandera u našim se područjima može obavljati od prve polovice ožujka pa do kraja travnja. Sjetvu treba obaviti na vrijeme jer kašnjenje može rezultirati smanjenjem prinosa.
Tlo
Iako je uzgoj korijandera moguć i na jako siromašnim zemljištima, najbolji rezultati postižu se kod uzgoja na dubokom i rastresitom tlu čija pH vrijednost iznosi 6 do 7,5. Tlo na kojem će se uzgajati korijander u jesen treba obraditi oranjem na dubini od 30 cm, a tijekom veljače ili ožujka obavlja se predsjetvena priprema tla drljanjem.
Temperatura
Mlade biljke korijandera su otporne i neće im naštetiti mraz ni niže temperature u rasponu od -3 do -5°C, ali za uzgoj korijandera idealna je umjereno topla klima.
Voda
Korijander nema prevelike zahtjeve kad je u pitanju voda, osim što mu je, kao i većini drugih biljnih vrsta, potrebno osigurati dovoljno vode u fazi razvijanja stabljike i cvjetanja.
Gnojidba
Za osnovnu gnojidbu korijandera preporučuje se primjena 40-postotne kalijeve soli te fosfornih i kalijevih soli u količini od 150 do 200 kg / ha. Neposredno prije sjetve po potrebi se može dodati dušično gnojivo u količini od oko 100 kg / ha.
Uzgoj
Mlade biljke korijandera su u fazi rasta jako osjetljive na korov pa uz navodnjavanje u fazi vegetacije te gnojidbu, treba obaviti i okopavanje. Nakon što biljke razviju lišće i zatvore razmak između redova, neće biti potrebe za okopavanjem.
U mjestima s povoljnom klimom korijander se može jednostavno uzgajati u vrtu ili u velikim posudama. Odgovaraju mu dobro propusna i lagana tla te osunčana mjesta. Uzgojiti se može iz sjemenki koje se inače koriste u kuhinji kao začin, ali sjemenke prije sadnje treba nekoliko sati namočiti u vodi.
Berba
S obzirom na to da korijander neujednačeno cvjeta i dozrijeva, na jednoj se biljci mogu nalaziti zreli, ali i tek zametnuti plodovi pa je teže procijeniti kada je pravo vrijeme za berbu.
Berba ili košnja korijandera obavlja se kada stabljike poprime slamnatožutu, a plodovi tamnožutu boju. Biljke se kose na visini od 10 do 20 cm iznad zemlje i moguće je ostvariti prinos od oko 1000 kg / ha.
Zeleni plodovi korijandera se ne beru jer imaju neugodan miris koji može prijeći i na ulje.
Ljekovita svojstva
Korijander sadrži eterično ulje, a najviše ga ima u plodovima, 0,5 do 1,5%. Glavni sastojci tog ulja su borneol, geraniol, linalol i geranil-acetat. Osim eteričnog ulja, plodovi korijandera sadrže i vitamine A i C te 30% bjelančevina.
Korijander ima dezinfekcijska, antiseptička i antigljivična svojstva te pomaže u liječenju raznih kožnih bolesti. Dobar je i za snižavanje razine kolesterola i šećera, normalizaciju probave, ublažavanje reume i stresa, liječenje čireva na usnama te za ublažavanje menstrualnih tegoba.
Smatra se jednim od najboljih prirodnih sredstava za čišćenje organizma od štetnih tvari jer veže na sebe atome teških metala i toksina te ih izbacuje iz organizma.
Također, za korijander se vjeruje da posjeduje antikancerogena svojstva te da njegovo sjeme usitnjeno u prah i pomiješano s medom pojačava seksualnu želju.
Osobe koje imaju slab želudac, bolesnu jetru ili probleme sa žuči i žučnim kamencima ne bi smjele uzimati korijander.
Korijander u kulinarstvu
Korijander ima osebujan miris, što mu je osiguralo široku primjenu u kulinarstvu. Dosta je zastupljen začin u mnogim zemljama Azije, Europe i sjeverne Afrike. Kao začin se mogu koristiti cijeli ili mljeveni plodovi ove biljke.
Zrele sjemenke korijandera imaju blag, sladak i topao okus s notom naranče te slatkasto-drven miris s cvjetnim i paprenim notama. Ovaj okus se dobro slaže s jabukama, šljivama, kruškama i dunjama, bilo da su u kompotu ili pečene.
Od drugih začina, korijander možemo kombinirati s cimetom, češnjakom, čilijem, đumbirom, klinčićem, komoračem, kuminom i muškatnim oraščićem.
Korijander se kao začin dodaje jelima od govedine, gljiva i kelja te raznim varivima, osobito onima od graha i drugih mahunarki. Plodovi korijandera se dodaju kruhu i pecivima, a imaju primjenu i u mesnoj industriji, gdje se koriste u proizvodnji hrenovki i mortadele.
Dio je začinskih mješavina kao što su curry prah, berbere, garam masala, sambaar i podi, a ima primjenu i u industriji alkoholnih pića. Dodaje se u džin, biljne likere i određene vrste rakija.
Korijander je lako dostupan i kupuju se cijele sjemenke koje se po potrebi mogu lako usitniti. Aromatična svojstva korijandera vrlo brzo nakon mrvljenja hlape pa ga treba brzo iskoristiti. Sjemenke korijandera se u dobro zatvorenoj posudi mogu čuvati godinama.
Osim sjemenki, u prehrani se koriste i listovi korijandera. List ima jaku aromu i uvijek se koristi svjež. Listovi korijandera najčešće se upotrebljavaju u azijskoj i južnoameričkoj kuhinji, dok se u Europi više koristi zrelo ili sušeno sjeme korijandera.
U azijskim zemljama nasjeckane listove korijandera dodaju gotovo svim jelima, a u Tajlandu se koristi i korijen.
Zanimljivosti
Korijander je jedan od najstarijih začina, a njegov uzgoj je započeo prije najmanje 3.000 godina. Spominje se u Bibliji te u egipatskim papirusima i zapisima koji datiraju iz rimskog doba. Sjemenke korijandera pronađene su u grobnicama faraona te u ruševinama oko Egejskog mora koje datiraju iz brončanog doba.
Rimljani su ga koristili za aromatiziranje vina, a u vrijeme vladavine Karla Velikog koristio se i u zemljama sjeverno od Alpa.
Foto: Hans Braxmeier / Pixabay
Odgovori