Dalija (lat. Dahlia) je zeljasta trajnica iz porodice glavočika (Asteraceae). Pod zemljom biljka razvija debeli gomolj, a nad zemljom na krhkoj stabljici rastu izduženi eliptični listovi i cvijet.
Dalija ili georgina prirodno raste na području Meksika. Rod dalija sadrži 42 vrste i nekoliko tisuća hibrida.
Podzemno stablo ove biljke je debeli gomolj, a krhka i zeljasta nadzemna stabljika može narasti od 20 do 150 centimetara. Dalija ima tamnozelene, izduženo eliptične listove s nazubljenom ivicom te cvjetove koji mogu biti jednobojni, dvobojni ili višebojni.
Informacije
Latinski: Dahlia
Engleski: Dahlia
Porodica: glavočike (Asteraceae)
Visina: 20 - 150 cm, ovisno o vrsti
Uvjeti: dobro drenirano, humusno tlo
Klima: umjerena i mediteranska klima
Sadnja: kraj ožujka, početak travnja
Cvatnja: od lipnja do listopada
Upotreba: kozmetičke i medicinske svrhe
Srodnici
Vrste
Dalije se dijele prema visini te prema veličini i obliku cvijeta. Prema visini, razlikujemo visoke i niske dalije, a prema veličini cvijeta divovske, velike, male i minijaturne. Rekordna veličina cvijeta dalije iznosi 53 cm.
Prema obliku cvijeta, dalije se dijele na deset skupina:
- jednostavne dalije
- dalije s ovratnikom
- dalije nalik anemoni
- dekorativne dalije
- lopočaste dalije
- kuglaste dalije
- loptaste dalije
- kaksusaste
- polukaksusaste dalije
Sadnja
Dalije se mogu razmnožavati sjemenom, gomoljima i zelenim reznicama. Međutim, neki kultivari nemaju sjeme pa se oni mogu razmnožavati isključivo podjelom gomolja ili reznicama. Sadnja dalija se u zaštićenom prostoru može obavljati tijekom veljače ili krajem ožujka, dok se izravno u tlo sadi početkom svibnja. Presađivanje se također obavlja u lipnju.
Sadnja gomolja obavlja se u travnju, kada temperatura tla iznosi iznad 15°C. Dalije će najbolje uspijevati u blago kiselim tlima koja su dobro drenirana i bogata hranjivim sastojcima. Gomolji se sade na dubinu od 10 do 15 cm, a najbolje ih je saditi na mjesta na kojima će biljke imati barem šest sati izravne sunčeve svjetlosti. Gomolje svakih nekoliko godina treba izvaditi i podijeliti na nekoliko dijelova.
Za dobivanje reznica, gomolje treba u ožujku posaditi u zatvorenom prostoru, a kada dosegnu visinu od 7 cm, režu se i ukorjenjuju u vlažnom supstratu. Nakon zakorjenjivanja i prestanka opasnosti od mrazeva, presađuju se u vrt.
Dalije se obično sade u grupama i razmak između patuljastih vrsta treba biti oko 20 cm, dok je kod visokih biljaka potrebno ostaviti razmak od 50 cm. Nije preporučljivo saditi ih gušće jer će onda puno rasti u visinu i manje će cvjetati.
Uzgoj
Dalije su prikladne za uzgoj u vrtovima i na cvjetnim gredicama - pojedinačno ili u većim skupinama. Preferiraju dobro drenirana tla, ali mogu uspjeti i na glinastim tlima kojima je dodan pijesak. Kad je u pitanju pH vrijednost tla, ona bi trebala biti oko 6,8.
Zemlja u kojoj će se uzgajati dalije priprema se tako da se u nju dodaju vrtni kompost ili stajsko gnojivo te 125 g ribljeg koštanog brašna po metru kvadratnom. Dalije odmah nakon sadnje treba dobro zaliti i nakon toga nema potrebe za zalijevanjem sve do faze intenzivnog rasta jer previše vlage može dovesti do truljenja gomolja. Biljka se od lipnja do rujna prihranjuje jednom mjesečno, a prihranjivanje se vrši NPK gnojivima koji imaju veći udio fosfora i kalija.
Ako želimo da dalija raste u obliku grma, uklanjat ćemo vrhove mladih stabljika, a kako bi produžili cvatnju, trebamo redovito uklanjati ocvale cvjetove.
Dalije ocvatu i nakon prvih jačih mrazeva uginu, pa ih tada treba skratiti na 10 do 15 cm iznad tla. U hladnijim područjima se dalije vade iz zemlje i okrenute naopako ostavljaju na sušenju tri tjedna. Gomolji se nakon sušenja ostavljaju na mračno i hladno mjesto. Možemo ih pokriti komadićima kore, tresetom, novinskim papirom ili ih staviti u drvene kutije s pijeskom. Temperatura prostorije u kojoj će se čuvati gomolji treba iznositi oko 6°C, a treba pripaziti i na vlažnost zraka, jer previše vlažan zrak može izazvati truljenje, a suh zrak će isušiti gomolje.
Dalije koje su se uzgajale za rezano cvijeće treba brati u fazi punog cvata jer se pupoljci neće otvarati nakon branja. Beru se rano ujutro ili navečer.
Zaštita od bolesti
Od nametnika, dalije mogu napasti lisne uši koje se javljaju na mladim pupoljcima. Dalije vole i puževi i voluharice koje mogu duže vrijeme gristi korijen, a da vani ne postoje nikakvi znakovi. Biljka uvene tek kad potpuno ostane bez gomolja.
Od bolesti se može javiti pepelnica koja uglavnom napada slabije biljke i one posađene u teglama. Najčešće se javlja za vrijeme suše i znak je da dalijama nešto fali. Kako bi se spriječila pojava ove bolesti, biljkama treba osigurati dobre uvjete, dosta hranjiva i vode.
Zanimljivosti
Za razliku od tradicionalnih glasnika proljeća - visibabe, jaglaca i šafrana, dalije su glasnici raskošne jeseni. Često se koriste za dekoraciju na vjenčanjima, a odlično se slažu s karanfilima, ružama i šarenim jesenskim lišćem i bobicama.
S dalijama su se prvi upoznali botaničari koji su po Meksiku, Srednjoj Americi i Kolumbiji pratili španjolske konkvistadore. Tada su otkrili da domoroci stabljike ove biljke koriste kao cijevi za dovod vode iz planinskih potoka.
Dalija je otkrivena u 16. stoljeću, ali u Europu je stigla tek 1789. godine. Stigla je kao povrće i u početku se uzgajala u tu svrhu, sve dok početkom 1800-tih u Belgiji nije uzgojena prva dupla dalija. Nakon toga se sve više počela uzgajati u dekorativne svrhe.
Na jugu Velike Britanije, u mjestu Penzance, postoji uzgajalište National Dahlia Collection u kojem se nalazi 1600 vrsta ovog cvijeća.
Foto: AnnaER / Pixabay
Odgovori