Ruža (lat. Rosa) je najpoznatija ukrasna biljka iz porodice ružovki (Rosaceae). Cvijet raste na stabljikama koje su prekrivene izraženim trnjem.
Jedna je od najpoznatijih ukrasnih biljaka na svijetu, a zbog svoje ljepote i različitih sorti, može se uzgajati i saditi gotovo na svim područjima diljem svijeta. Pripada u rod zeljastih biljaka. Ruže spadaju među najstarije cvijeće na zemlji, a kao prilog tome govori to da su se u Kini uzgajale još prije 5.000 godina. U Europu su stigle nešto kasnije, tek u 18. stoljeću.
Ruža raste na stabljikama koje su prekrivene izraženim trnjem. Listovi ruže podijeljeni su na 5 do 7 liski. Cvjetovi dolaze u gotovo svim bojama i razlikuju se ovisno o sorti. Mogu biti višestruki, djelomično višestruki, jednostruki ili ispunjeni.
Ruže se mogu uzgojiti iz reznica, cijepljenjem i iz sjemena, a obično se sade na osunčana mjesta u bogato tlo. Ako ih posadite na području na kojem neće dobivati dovoljno sunca, mogle bi biti zahvaćene brojnim bolestima i štetnicima.
Ruža će dobro rasti uz gredicu povrća koja je redovito bila obrađivana, ali budite oprezni ako je želite posaditi na isto mjesto na kojem je prethodno već rasla ruža. Uvijek birajte minimalno pola metra od mjesta gdje je prije toga rasla ruža više od dvije godine, a nije u jesen redovito gnojena, orezivana i zalijevana. Naime, takva ruža pati od "umora ruža".
Slabo korijenje mladih sadnica na takvim mjestima neće moći iz tla izvući sve potrebne hranjive tvari za rast i razvoj. Ako ipak želite posaditi ružu na isto mjestu, iskopajte rupu 50 cm u dubinu i 60 cm u širinu te je ispunite novom, bogatom zemljom.
Ruža će dobro rasti uz kadificu, kokardu, zlatnicu, helenij i pupavicu jer spomenute biljke tjeraju nematode iz zemlje na kojoj raste ruža. Također, dobro ju je posaditi uz lavandu jer odbija mrave i uši koji se često pojavljuju na ružama.
Informacije
Latinski: Rosa
Engleski: Rose
Porodica: ružovke (Rosaceae)
Visina: do 50 cm
Uvjeti: dobro drenirano tlo bogato kompostom i tresetom
Klima: umjerena kontinentalna i mediteranska
Sadnja: ožujak i travanj
Berba: po potrebi, od lipnja
Upotreba: ukras, prehrana, kozmetičke svrhe
Srodnici
Vrste
Sve ruže koje danas poznajemo ustvari su hibridi, a pretpostavlja se da potječu od neke samonikle ruže ili divlje ruže (Rosa canina) koja danas jako rijetko cvate, a razlikuje se od hibridnih po tome što razvija više trnja na stabljikama. Kroz mnoga stoljeća križanjem samoniklih ili divljih ruža nastale su nove sorte ruža.
Danas na svijetu postoji više od 150 vrsta i preko nekoliko tisuća samih sorti ruža. Razlikujemo ih prema cvatnji - vremenu cvatnje i boji cvjetova, prema staništu na kojem se uzgajaju i prema tlu, klimi i vremenskim uvjetima pogodim za uzgoj.
Kod izbora uzgojnog oblika i sorte ruža moramo u prvom redu znati s kojom namjernom želimo ružu posaditi. Hoće li ruža rasti u vrtu, u sklopu gredica, krasiti zid kuće tako da se penje sve do balkona ili će to biti mini ruža posađena u posude, a tijekom zime premještena u kuću. Osim spomenutog, ružu treba uskladiti s drugim cvijećem u vrtu (boja i vrijeme cvatnje) te odabrati onu koja nije zahtjevna i osjetljiva na pojavu bolesti.
Ako planirate urediti ružičnjak u vrtu, neka ga krase ruže različitih boja, ali nikada više od 3 do 5 boja u grupi jer bi se njihova ljepota uslijed različitih boja mogla izgubiti.
Ruže se često sade kao ukrasni cvijet ispred kuće, na cvjetnoj gredici u kombinaciji s drugim cvijećem, kao obrub na stazama i travnjacima.
Bez obzira na to kako se odlučite saditi ruže, odaberite one vrste koje daju cvjetove u različito vrijeme tijekom godine kako bi vaš vrt uvijek bio okupan cvijećem, predivnim mirisima i šarenim bojama.
Ruže dijelimo u tri glavne skupine, a to su:
- Moderne vrtne ruže - najčešće ih se može naći na okućnicama na našim prostorima
- Starinske vrtne ruže (dijele se u još 12 skupina)
- Divlje ili botaničke ruže - cvjetaju od ljetnih do jesenskih mjeseci i razvijaju plod poznat pod nazivom šipak koji se koristi za dekoraciju prostora ili raznih buketa
Vrtne ruže dalje se dijele u skupine:
Ruže penjačice - narastu do 10 m u visinu, a ustvari riječ je o floribundama ili kultiviranim čajevkama. Višekratno cvate krupnim ili poluispunjenim cvjetovima. Penju se ako imaju potporanj, a najčešće mu za to služe pergole, lukovi, zidovi i ograde kuća.
Velikocvjetne grmolike ruže (hibridne čajevke) - grmolikog su rasta, mogu postići srednju visinu (60 do 100 cm) te cvjetaju velikim cvjetovima. Razvijene su u drugoj polovini 19. stoljeća, a krasi ih predivan miris i višekratna cvatnja. Prve su moderne ruže uopće i danas se najčešće uzgajaju. Budući da rastu visoko nisu najbolji izbor za uzgoj u gredicama već rastu same za sebe. Najčešće takve ruže su: Centifolie, Alba, Noisette, Damaskanska, Rugosa.
Patuljaste grmolike ruže (patio ruže) - mogu narasti do pola metra u visinu, a daje cvjetove u skupinama. Do ovog hibrida došlo se zbog potrebe uzgoja ruža u manjim vrtovima ili da se njima popune mjesta ispred viših hibrida ruža. Cvatnja se odvija od ljetnih do jesenskih mjeseci.
Ruže polijante - razvijaju se kao zbijeni grm koji se prostire u visinu od 35 do 90 cm, a na kojem se nalaze cvjetovi s malim brojem latica. Cvjetaju od ljetnih do jesenski mjeseci i rijetko se uzgajaju.
Grmolike ruže sa skupinama cvjetova (floribunde) - rastu kao grmovi u sklopu kojih se nalaze cvjetne skupine. Podsjećaju izgledom na čajevke iako su kod ove skupine cvjetovi manji, kraće traju i cvjetaju u skupinama. Također, otpornije su na bolesti od čajevki. Lako se uzgajaju, često u gredicama. Rastu u visinu od 60 do 100 cm, a cvatu od ranog ljeta do jesenskih mjeseci. U vrijeme cvatnje ne razvijaju poseban miris. Najčešći primjeri hibrida ove skupine su: šarena ruža Masquerade, crvena Betty Prior te bijela Iceberg.
Ruže puzavice - grane su im savitljive pa izgledaju kao da pužu po tlu kojim se šire.
Ruže pokrivačice tla - riječ je o niskorastućim ružama čije grane rastu uz samo tlo te se tako šire. Dugo cvatu malim cvjetovima. Njima se prekrivaju veće površine tako da grane ruža rastu prema zemlji, povijaju se i puštaju korijenje. Postoje niske i visoke vrste pokrivačima. Visoke mogu narasti do jednog metra u visinu i širiti se u krug od 1,5 m, dok niske rastu do pola metra u visinu te se šire sve do 1,5 m.
Mini ruže - rastu u visinu od 20 do 40 cm. Listovi su im maleni, a u vrijeme cvatnje krasi ih mnoštvo sitnih cvjetova. Najčešće se sade u kamenjare, oko puteljaka i gredica ili u posude te tako krase terase i balkone.
Ruže stablašice - hibridi koji rastu poput stabla do visine od 150 cm. Izraženog su debla i krošnje, a daju puno cvjetova. Nastale su od floribundi ili kultiviranih čajevki.
Sadnja
Imajte na umu da će ruža na istom mjestu rasti sljedećih 10 do 20 godina pa joj zbog toga osigurajte najbolji položaj za rast i razvoj.
Prije sadnje ruža potrebno je obaviti pripremu tla s kojom započinjemo u rujnu ako ćemo ružu saditi na jesen. Tlo za sadnju ruža treba pognojiti i prekopati motikom kako bi se gnoj dobro pomiješao s površinskim dijelom zemlje. Nakon što prođe mjesec dana, tlo se ponovo mora prekopati i to sada štihanjem.
Ruža se obično sadi iz običnih i kontejniranih sadnica. Obične sadnice sade se najkasnije do kraja svibnja, a kontejnirane (sadnice sa zemljom) mogu se saditi tijekom cijele godine izuzev u vrijeme niskih temperatura kada je tlo smrznuto.
Kako bi samo najkvalitetnije, zdrave i ruže lijepog cvata krasile vaš vrt, potrebno je nabaviti dobre sadnice.
Sadnice ruža moraju zadovoljiti sljedeće karakteristike:
- kora mora biti sive ili smeđe boje te bez nabora i mrlja
- srednje stablo na sadnici ruže mora biti široko 1,5 cm
- iznad mjesta cijepa moraju se nalaziti još minimalno dvije grane izboja
Postoje različite vrste sadnica ruže, a obično se prodaju s golim korijenjem ili korijenjem koje je umotano u vlažan treset ili mahovinu. One mogu biti kontejnirane ili omotane folijom. Najbolji izbor su kontejnirane sadnice u sklopu koje se nalazi zemlja u loncu ili najlon vrećici. Ponekad kontejnirane sadnice dolaze sa žicom i preporučuje se da se ta žica prilikom sadnje ne skida.
Svaki proizvođač sadnica ima svoja pravila sadnje, no obično se preporučuje da se prije sadnje one izvade iz lonca ili vrećice.
Osim mladih sadnica ruža, na tržištu su dostupne i kontejnirane odrasle stabljike ruža do visine 2 metra (stablašice ili penjačice).
Iako su sadnice ruža dostupne gotovo u svim trgovinama danas, preporučuje se da ih kupujete isključivo u vrtnom centru ili u rasadniku. Iako su sadnice na takvim mjestima nešto skuplje, puno su kvalitetnije i postoji veća mogućnost da će uspjeti. One po trgovačkim centrima obično su bile izložene visokim temperaturama zraka (grijani prostori) pa bi nakon sadnje brzo mogle razviti mlade izboje koji bi mogli smrznuti ili biti uništeni od jakog sunca.
Klima
Ruže se najčešće sade u jesenskim i proljetnim mjesecima. Općenito, jesen se smatra boljim odabirom, posebice ako ćete je saditi u studenom.
Najpovoljniji vremenski uvjeti za sadnju ruže su:
- temperatura zraka je iznad 6°C
- zemlja nije previše blatna niti smrznuta
- temperatura zraka nije iznad 20°C (u tom slučaju ruže sadite navečer kada temperature padnu)
Ruža posađena u studenom ima bolje mogućnosti za rast i razvoj korijena. Naime, tijekom zimskih mjeseci, zemlja se oko korijena ruže brzo slegne što omogućuje bolju opskrbu hranjivim tvarima u tlu. Osim toga, do proljeća će se korijen već dobro razviti pa će ruža posađena na jesen davati prije cvijet nego ona posađena tek na proljeće.
Sadnja ruža u vrtu
Ruže se najčešće sade u vrt, a najbolje će joj odgovarati položaji na kojima je tijekom dana barem pet do šest sati izložena suncu te zaštićena od jakih vjetrova. Iako na tržištu postoje kultivari koji mogu rasti i na sjenovitim područjima, obična ruža bi u sjeni mogla brzo uvenuti.
Ruži odgovara prozračno, rahlo i tlo bogato humusom te blago kiselo pH vrijednosti od 5,5 do 6,5. Suviše zbijeno, nedovoljno prozračno i tlo slabo bogato hranjivim tvarima treba redovito oplemenjivati. Ako sadite ružu na teška glinasta tla, oplemenite ga dodavanjem komposta i pijeska, a ako je tlo lako, dodajte mu treseta ili komposta. Treset je važan kod uzgoja ruže, jer osim što blago zakiseljuje tlo što omogućuje bolji rast ruže, može poboljšati i strukturu tla.
Općenito se preporučuje da mjesto na kojem je ruža cijepljena mora ostati ispod površine tla (3 do 5 cm) kako ne bi došlo do sušenja korijenja. No, neki vrtlari zagovaraju potpuno drukčiju tehniku sadnje. Naime, oni preporučuju da to mjesto bude oko 3 cm iznad površine tla jer će se zemlja u kratkom vremenu slegnuti i stvoriti tanjur na površini na kojem će se zadržavati voda. A ako cijepni pup ostane ispod površine zemlje, to bi moglo uzrokovati truljenje korijenovog vrata. U slučaju ako cijep (korijenov vrat) bude izvan površine zemlje, tada se to neće moći dogoditi. U slučaju da se odlučite za ovaj tip sadnje, prije zime dodajte zemlju oko ruže, tako da prekrije cijep nekoliko centimetara iznad cijepa. Tako ćete zaštititi korijenov vrat od mogućeg smrzavanja.
Kao i kod svih ostalih biljaka, tako je i kod ruže važno na koji razmak ih sadite. Da biste zadovoljili najbolji razmak između biljke, morate biti upoznati sa sortom koju sadite i njezinim konačnim dimenzijama na vrhuncu rasta.
Razmak sadnje je bitan jer o njemu ovisi hoće li ruža dobivati dovoljno sunčeve svjetlosti te hoće li biti dovoljno prozračno. U protivnom na ruži se mogu pojaviti razne bolesti.
Preporučuje se da se biljke međusobno ne dodiruju te da izbjegavate sadnju ruža u blizini grmlja i drveća jer će u tim slučajevima oko ruže većim dijelom dana biti sjena. Ako se to dogodi, ruža slabije cvate i na njoj se češće pojavljuju šetnici i bolesti.
Postoji određeni razmak sadnje između ruža, a to je:
- mini ruža - 30 cm
- polijanta - 40 cm
- floribunda - 50 cm
- čajevka - 60 cm
- grmolika ruža - 1 m
- ruža penjačica - 2 do 3 m
Ako sadite ruže na cvjetnoj gredici, razmak bi trebao biti minimalno 35 cm (tri ruže u jednom dužnom metru). Ako želite posaditi ruže u nekoliko redova, preporučuje se cik-cak raspored.
Bez obzira na to s kakvom sadnicom raspolažete, prije sadnje ju je potrebno ostaviti 1 do 6 sati u posudi napunjenoj vodom. Najbolje što duže (6 sati).
Sadnice korijenja obavijenog mahovinom ili tresetom, ostavite samo u vodi do sadnje i posadite bez bilo kakvih intervencija. Naime, spomenuti ovoj mahovine ili treseta nakon sadnje će se razgraditi u tlu poput organskog gnojiva.
Kontejnirane sadnice položite u vodu, a dok prestanu izlaziti mjehurići, izvadite ih i prstima razdvojite korijenje. Nakon toga ostavite ih u vodi do sadnje.
Sadnice golih korijenja ostavite namakati u vodi, a nakon toga im podrežite korijenje sve do zdravog tkiva. Također, uklonite i sve oštećene i osušene nadzemne izboje.
Ako raspolažete običnim sadnicama (sadnice s golim korijenjem), prethodno je potrebno iskopati rupu dubine i širine 30 do 40 cm. U 1/3 jame stavlja se zemlja ili kompost za sadnju, nakon čega slijedi sloj iskopane zemlje. Nakon toga sve se promiješa štihačom.
Tradicija nalaže da se u jamu doda još ljuska jajeta (prethodno usitnjena) koja će ruži biti izvor kalcija te jedan hrđavi čavao koji će joj dati željezo.
Kada je jama puna do 2/3 zemlje, dodaje se sadnica ruže, a pritom se posebno pazi na njezino korijenje. Ono mora slobodno padati po sredini i nigdje ne smije biti zbijeno. Jednom rukom dodajemo zemlju oko ruže, a drugom je tresemo kako bi zemlja što bolje legla uz korijenje, bez razvitka zračnih jastučića.
Nakon što ste rupu oko sadnice napunili zemljom, dobro je utisnite, dodajte još zemlje i sve obilno zalijte.
Ako sadnica nije prikraćena u rasadniku, sada je vrijeme da to obavite. Nadzemni dio ruže mora imati 3 do 5 pupova.
Sadnja ruže penjačice u vrtu
Ruže penjačice sade se u jame dimenzija 30 x 30 x 30 cm. Isto tako, moraju biti udaljene 30 cm od zida, žice ili ograde uz koju će dalje rasti.
Sade se jednako kao i sve ostale ruže (spomenuto prethodno), jedino se polažu u zemlju pod 45 stupnjeva. Grane ruže penjačice moraju biti usmjerene prema potpornju duž kojeg će rasti.
Sadnja ruže stablašice u vrtu
Sadnja ruže stablašice također se malo razlikuje od sadnje obične ruže. U iskopanu jamu potrebno je prije sadnje položiti kolac koji će ruži pomoći u rastu. Ako ćete ga postavljati naknadno, postoji mogućnost da oštetite korijen i da biljka uvene.
Sadnja ruža u stakleniku
Ruža se može uzgajati i saditi i u zaštićenom prostoru, a pri tome treba zadovoljiti niz uvjeta za njezin optimalan rast.
Sadite je na humusom bogato, ilovasto-pjeskovito ili ilovasto tlo, dobre propusnosti i dubine.
Za vegetativni rast potrebno je ruži osigurati dnevnu temperaturu od 21 do 25°C te noćnu koja ne smije biti niža od 16 i viša od 18°C. Eventualno se može povisiti dnevna temperatura i to za 5 do 8°C zbog većeg osvjetljenja staklenika.
Nakon što ruža izađe iz zimskog mirovanja, temperatura u području korijenja mora biti od 10 do 12°C.
Ruža se u zaštićenom prostoru sadi u jesen, a pri sadnji u tlo se aplicira stajsko gnojivo u količini od i 1,5 do 2 m2 / 100 m2. Tijekom vegetacije, ruža se nekoliko puta prihranjuje NPK gnojivom u količini 30 do 50 g / m2.
Prije sadnje, uklanjaju se tanki izboji, a ostali moraju biti skraćeni na dva do tri pupa. Uz izboje, krati se i korijenje. Mjesto cijepljenja mora biti u istoj ravnini kao i površina zemlje.
Razmak kod sadnje ovisi o sorti ruže, a može biti od 30 cm pa sve do 10 metara.
Nakon sadnje, biljci je neophodna temperatura od 5°C kako bi se razvio korijen. S vremenom, temperatura se povisuje na 8°C, 12°C i za vrijeme punog rasta na 15°C.
Kada biljka odradi zimsko mirovanje, relativna vlaga u zraku treba biti od 85 do 90% s temperaturama od 20 do 22°C (faza mirovanja pupova). Kada pupovi počnu rasti, temperaturu je potrebno sniziti na 15°C.
Često je zalijevajte jer traži velike količine vode. Zalijevanje se vrši tako da se postave cijevi iznad i uz tlo ruže.
Da bi ruža dobro rasla potrebno je redovito orezivati izboje. Rezidba se vrši odmah nakon trećeg ili četvrtog dobro razvijenog lista. Osim toga, potrebno je ukloniti i prizemne i prekratke izboje sa zametnutim pupom.
Ruža ulazi u fazu mirovanja kada završi posljednja sezonska cvatnja. Tada se prestaje zalijevati, a kada joj otpadnu svi listovi, porežite izboje na dva do tri puta iznad reza kojeg ste učinili godinu prije.
Sadnja ruža u posudama
Osim u vrtu, ruže se mogu posaditi i u posudama što je odlična vijest za one koji nemaju vrt, a koji bi htjeli imati predivne ruže na svom balkonu. No, ruže u posudama će uspjeti jedino ako ih posadite na balkon ili terasu na kojoj tijekom dana mogu biti minimalno 5 sati izložene suncu.
Lonac li posuda za uzgoj ruža mora biti dovoljno duboka i široka - minimalno 25 cm široka i 40 cm duboka. Kod uzgoja penjačica i stablašica u posudama, dubina i širina moraju biti još veće - 50 cm dubine i širine.
Tijekom zime manje sorte ruža unesite u zatvoreno, a veće sorte umotajte u trstiku, jutene vreće ili novine.
Uzgoj
Ruža se može uzgojiti iz:
- reznica
- sjemena
- cijepljenjem
Uzgoj ruže iz sjemena najlakša je metoda uzgoja, ali imajte na umu da se biljka nikada neće biti jednaka onoj od koje je sjeme uzeti. Stoga, najuspješniji i najbolji način uzgoja ruža je onaj iz reznica. Neke vrst se razmnožavaju cijepljenjem, a to su u prvom redu čajevke i floribunde.
Uzgoj ruže nije kompliciran, a ako ćete se o njoj dobro brinuti i redovito je održavati gnojenjem, zalijevanjem i rezidbom, ona će vam zauzvrat pokloniti predivne cvjetove.
Najvažniji korak je pojačana briga za ružu odmah nakon što je posadite. Tada ju je potrebno redovito i obilno zalijevati jer kod mladih sadnica postoji mogućnost isušivanja korijena.
Prije dolaska zime, potrebno je biljku zaštititi od hladnoće, točnije korijenov vrat i mjesto na kojem je obavljeno cijepljenje. Lako ćete ga prepoznati jer je taj dio lagano zadebljan. Preporučuje se da na njega nagrnete zemlju tako da bude ispod zemlje u površini 5 cm. Tako ćete biljku efikasno zaštititi od smrzavanja. Kada temperature porastu, možete zemlju opet poravnati i vratiti u prethodno stanje.
U jesenskim mjesecima oko ruže je dobro nagrnuti suho stajsko gnojivo. Uslijed djelovanja kiše i snijega, hranjive tvari iz gnojiva će se polako otapati što će dobro iskoristiti tlo oko ruže.
Zalijevanje
Ruži je za rast potrebno mnogo vode pa se preporučuje redovito zalijevati. Obilno zalijevanje potrebno je kod mladih sadnica, posebno u vrijeme cvatnje. Tada ružu zalijevajte u jutarnjim i večernjim satima. Nikada tijekom najvećih vrućina jer u tom slučaju listovi mogu požutjeti od šoka.
Odrasli izdanci biljke mogu podnijeti i duže periode suše jer su razvile jako korijenje koje prodire duboko u tlo gdje se zadržava vlaga. Stoga, one mogu preživjeti i sušna razdoblja.
Kod zalijevanja ruža vrijedi pravilo da ju je bolje zaliti obilnije jednom nego više puta pomalo jer će mala količina vode brzo ispariti.
Gnojidba
Ruža se gnoji dva puta godišnje:
- u proljeće (nakon obavljene rezidbe)
- u lipnju (nakon glavne cvatnje kako bi biljka dobila dovoljno hranjivih tvari za razvoj novih pupova)
Nakon obavljene rezidbe u proljetnim mjesecima, tlo oko ruže lagano okopajte. Razgrnite slojeve zemlje koje ste postavili kako biste zaštitili biljku od hladnoće i smrzavanja i pognojite je.
Ruže se jednako kvalitetno mogu prihranjivati s više vrsta gnojiva. Birajte suhi i zreli stajski gnoj, kompost ili kompleksni mineralni gnoj bez dodatka klora. Isto tako, vrtnim centrima možete nabaviti specijalno gnojivo za ruže obogaćeno željezom i magnezijem. Potkraj lipnja ponovite prihranu.
Nakon toga, ruža se u toj sezoni više ne gnoji te se rjeđe zalijeva. Biljka do zime mora završiti period dozrijevanja da može preživjeti razdoblje niskih temperatura i mraz.
Orezivanje
Ruža se orezuje u proljetnim mjesecima (ožujak), odnosno čim krenu prvi izboji i kada vrijeme zatopli. Ruže se nikada ne smiju orezivati u jesen. Orezivanja ruža važan je korak u njihovom uzgoju jer inače, zbog prevelike količine izboja, ne mogu razvijati cvjetove.
Kvalitetno njegova ruža tijekom cijele godine daje izdanke i razvija grane koje je potrebno redovito skraćivati. Naime, u zimskim mjesecima, pod težinom snijega i uz kombinaciju jakog vjetra, grane bi se mogle slomiti.
Orezivanje čajevki, mini ruža, patio i floribunda
Spomenute ruže orezuju se tako da se za početak odstrane sve mrtve grane koje se nalaze bliže tlu. Zatim, sve grane koje raste u središnjem dijelu grma kako bi biljka dobila prozračnost. Skratite sve debele i stare stabljike, tanke izboje i odumrle čvorove.
Kada ste uklonili sve nezdrave izdanke, preostale koje ćete ostaviti i koji su zdravi, skratite na 20 do 30 cm visine. Cvjetovi ruže se stvaraju isključivo na mladim izbojima.
Orezivanje grmolikih ruža višestrukog cvata
Spomenutim ružama potrebo je odstraniti tanke izboje i odumrle grane. Uklonite tri do sedam stabljika visine 40 do 60 cm. Postrane izboje potrebno je orezati tako da svaki zadrži dva pupa.
Orezivanje grmolikih ruža jednog cvata
Grmolikim ružama jednog cvata potrebno je odstraniti sve stare grane i povremeno ih prorijediti kako biste osigurali prozračnost i bolji rast ruže.
Orezivanje ruža penjačica
Za početak uklonite sve stare grane. One će odrvenjeti i neće davati cvijet. Okomite izboje nemojte rezati, Ostavite ih jer će kroz njih ruža rasti u visinu. Postrane izboje potrebno je skratiti tri puta. Cvjetove će davati novi izboji koji brzo rastu.
Kod svih rezidbe svih vrsta i sorta ruža vrijedi pravilo da se redovito orezuju ocvali cvjetovi jer ćete time potaknuti rast novih izboja i ponovnu cvatnju. Sve divlje izdanke potrebno je također ukloniti tako da ih odrežete na mjestu izbijanja iz stabljike. U tom slučaju vjerojatno ćete morati razgrnuti pokoji sloj zemlje da biste uspjeli doći do tog mjesta.
Zaštita od bolesti
Ružu, kao i sve biljke, napadaju određene bolesti i štetnici. Ako želite zdravu i kvalitetnu biljku, lijepog cvijeta, ružu je potrebno redovito provjeravati i uklanjati bolesne dijelove biljke, a štetnike suzbijati prirodnim ili kemijskim sredstvima.
U nastavku donosimo neke od najčešćih bolesti koje zahvaćaju ruže na našim područjima.
Zvjezdasta plijesan ili zvjezdasta pjegavost
Spomenutu bolest prepoznat ćete po nepravilnim pjegama promjera 2 do 12 mm, tamno smeđe ili crne boje koje se pojavljuju na gornjim dijelovima listova. Bolest uzrokuju gljivice koje luče etilen koji dovodi do žućenja listova i njihovog otpadanja.
Zbog ove bolesti vaša ruža bi u srpnju mogla ostati bez listova stoga se preporučuje što prije tretiranje fungicidima Polyram Df (0,25%) ili Star 80 Wp (0,25%). Tretiranje ponovite nekoliko puta s razmakom od tjedan dana.
Budući da patogen može prezimiti na otpalim listovima i granama, važno ih je sve skupiti i spaliti. U zimskim mjesecima pomaže tretiranje fungicidom Cuprablau Z (0,5 do 0,8%) ili Bordoška juha (2 do 3%).
Pepelnica ruže
Riječ je najčešćoj bolesti koja zahvaća ružu, posebno ako je uzgajate u zatvorenom. Može napasti sve njezine organe, a primijetit ćete je po pepeljastoj prevlaki. Ako bolest napadne cvjetnu stapku i pupove, neće doći do otvaranja cvjetova.
Bolest može dovesti do velikog problema, posebice ako se ruža uzgaja za daljnje plasiranje na tržište. Stoga, zaštitite je na vrijeme odgovarajućim fungicidima - Hromosul 80 (0,2 do 0,3% ) ili Stroby Wg (0,02%).
Hrđa ruže
Hrđa se pojavljuje u proljetnim mjesecima u obliku praškastih nakupina narančaste boje na donjim stranama listova ruže. Gljivica napada sve organe biljke, a u konačnici može prouzročiti otpadanje listova. Preporučuje se redovito skupljanje i uklanjanje listova te primjena fungicidnih sredstava Star 80 Wp.
Na ruži se mogu pojaviti i brojni štetnici i to tijekom cijele godine. U nastavku donosimo one najčešće.
Ružina lisna uš
Može prezimiti na izbojima u obliku jajašca te stvoriti velik broj kolonija koje se kasnije prehranjuju sisanjem izboja, pupova i listova. Posljedica tih napada je uš koja zaostaje u rastu i slabo formira cvjetne pupove.
Lisna uš proizvodi i mednu rosu na koju se kasnije nastanjuju gljive čađavice. Spomenute gljive zatvaraju puči i rade indirektnu štetu.
Ružin cvrčak
Prezimljuje na biljci ostavljajući jajašca ispod kore stabljike. U proljetnim mjesecima, kada ličinke izađu iz jajašca, premještaju se na listove gdje se hrane sišući sokove. Na mjestima sisanja, prvo su uočljive bijele točkice koje se s vremenom spajaju i listovi postaju prošarani. Na kraju izblijedi i počinje se kovrčati.
Da biste se riješili ovog štetnika, potrebno je redovito uklanjati napadnute grane i spaljivati izboje u kojima primijetite da se odlažu jajašca.
Ružina osica
Spomenuti štetnik odlaže jajašca u vršne izboje (obično ispod cvjetnog pupa), a ruža zbog toga s vremenom vene. Može ih odlagati i u lisne peteljke koje buši i odlaže ih u rubove listova. Iz jajašca izlaze pagusjenice koje se kasnije hrane listovima ostavljajući ugrize nepravilnih oblika. Da biste smanjili populacije ovog štetnika, sve zaražene izboje odrežite i spalite (prije nego se iz jajašca izlegnu gusjenice).
Sve spomenute štetnike možete tretirati velikim brojem fungicidnih sredstava, a neki od njih su: Mavrik 2 F (0,02%), Laser (0,03-0,05%), Fastac 10 SC (0,012-0,018%) i Boxer 200 SL (0,05-0,15%).
Upotreba
Cvjetovi (latice) i pupoljci ruže se od davnina koriste u tradicionalnim kuhinjama Bliskog Istoka i Indije u obliku dekoracije ili zbog svog predivnog mirisa.
Važno je napomenuti da su sve ruže jestive, a njihova aroma, ovisit će o boji njihovih latica.
Ružini pupoljci i latice mogu se koristiti u:
- svježem obliku
- osušenom obliku
Svježim ubranim ružama potrebno je na dnu ukloniti bijeli dio latica jer on može dati gorak okus. Svježu ružu upotrijebiti u roku od dva sata ili je pohranite na hladno mjesto u hladnjak. Osušene ruže čuvajte u staklenkama izvan doticaja sunca.
Ružini pupoljci i latice imaju slatkast miris i okus, a podsjećaju na okus jagoda ili zelenih jabuka. Danas se najčešće koriste u arapskoj i indijskoj kuhinji te afričkoj kuhinji kao začin. Koriste se kod pripreme mesnih jela poput teletine i piletine uz dodatak pikantnih začina s kojima se odlično slaže, a može se dodati i limunadama, sokovima i koktelima. Ruža se još može kombinirati sa šafranom i medom.
U Turskoj se od ruže priprema poznati Rahat Lokum, a na Bliskom Istoku se od njezinih dijelova priprema pekmez. Osim spomenutog, od ruže se mogu pripremiti i ružin sirup, ružina vodica i čaj od ruže koji se zbog njihove posebne slatke arome dodaju kod pripreme raznih slastica, posebice onih voćnih čiji su sastojak maline ili jagode. Možete ih dodati u biskvite, kekse, pekmeze, sladolede.
Ružin sirup
Za pripremu ružinog sirupa bit će vam potrebne osušene ružine latice i voda. Uzmite dvije šake osušenih latica i prelijte ih s pola litre kipuće vode. Mješavinu poklopite i ostavite da odstoji 24 sata. Nakon toga, tekućinu procijedite i dodajte 25 dag šećera te sve zakuhajte.
Kada se šećer otopi, dodajte još iscijeđeni sok jednog limuna i kuhajte kratko - 5 minuta.
Ružina vodica
Ružina vodica jednostavno se priprema od svega dva sastojka - ružinih latica i destilirane vode. Položite ružine latice u posudu i prelijte ih destiliranom vodom. Voda mora prekriti latice.
Postavite posudu na štednjak i zagrijte mješavinu koja ne smije u niti jednom trenutku zakipjeti.
Zagrijavajte na laganoj vatri sve dok boja latica ne izblijedi, a voda poprimi njihovu boju. Na površini vode pojavit će se ružino ulje.
Postupak traje otprilike pola sata.
Nakon toga posudu sklonite sa štednjaka i ostavite da se ohladi.
Ohlađenu mješavinu procijedite i ulijte u staklenke. Čuvajte je dobro zatvorenu u hladnjaku od sedam do deset dana.
Čaj od ruže
Za pripremu čaja od ruže latice se obvezno moraju brati po suncu. Nakon skupljanja, latice se suše i čuvaju u staklenkama do korištenja.
Čaj od ruže priprema se tako da se jedna žlica latica prelije s 2 dl kipuće vode, poklopi i ostavi da odstoji 10 minuta.
Nakon toga, čaj od ružinih latica zasladi se po želji medom ili nekim drugim zaslađivačem te se pije 30 minuta prije obroka.
Danas se ruža koristi u svim kuhinjama, najčešće u sušenom obliku kao dodatak koktelima ili desertima ili kao jedan od sastojka čajnih mješavina.
Foto: Johann Reinbacher / Pixabay
Odgovori