Dunja (lat. Cydonia oblonga Mill.) je listopadno stablo iz porodice ružovki (Rosaceae). Uzgaja se zbog velikih žutih aromatičnih plodova idealnih za pripremu zimnice.
Plod dunje izgleda kao križanac kruške i jabuke, nepravilnog je kruškolikog oblika, ali mu je meso nešto reskije nego kod kruške, ali i mekše nego kod jabuke. Okus je sladak, ali i trpak, s naznakama kiselosti. Osebujan okus nadvladava jedino njen opojni miris, po kojem je dunja i poznata.
Stablo dunje može narasti oko 7 m. Dugovječno je i može živjeti čak 50 godina. Listopadna je i poprilično otporna biljka. Postoje dvije osnovne vrsta dunja. Jedna vrsta je nižeg stabla, pa je pomalo i grmolika i uzgaja se kao ukras ili hrana za ptice i kukce, a druga ima uspravnije grane te rodi s većim plodovima, koje se koriste za konzumaciju i pripremu raznih namirnica, najčešće džemova, kompota, slatkog i rakije.
Listovi dunje su dlakavi i postanu žuti u jesen. Stablo cvjeta lijepim ružičastim i bijelim cvjetovima, nalik kornetu sladoleda. Plodovi dunje su žuti. U početku su nejestivi kao sirovi, ali se mogu kuhati i tada su jako aromatični. Prekriveni su mekanim dlačicama.
Dunja je već pomalo zaboravljena voćka, koju najbolje pamtimo po pričama starijih. Sjećamo je se iz djetinjstva, jer mnogo je kućanstava nekada na ormaru držalo dunju, najviše zbog njenog ugodnog i snažnog mirisa koji bi u trenu ispunio prostoriju. Od dunje su se radile marmelade i rakije, ali s vremenom, čini se da se uzgaja sve manje stabala ove voćke i plodovi se rijetko mogu kupiti u trgovini, što je čudno, budući da njen uzgoj donosi jako velike prinose, a ne traži puno brige, jer dunja je prirodno otporna na mnoge bolesti i štetnike.
Informacije
Latinski: Cydonia oblonga Mill.
Engleski: Quince
Porodica: ružovke (Rosaceae)
Visina: 2 - 7 m
Uvjeti: kiselije tlo s omjerom gline i pijeska 1:1
Klima: topla
Sadnja: proljeće ili jesen
Berba: jesen - sječanj
Upotreba: prehrana, ljekovite svrhe
Srodnici
Vrste
Dunja nema mnogo sorti, te je po tome jedna od najsiromašnijih voćnih vrsta. Ima ih tek nekoliko stotina u cijelom svijetu, a uzgaja ih se tek desetak. Sorte se razlikuju prema obliku ploda, stoga imamo:
- jabučastu sortu
- kruškoliku sortu
- zvonoliku sortu
Sadnja
Nasade dunje nemojte planirati na terenima okrenutim na sjever, jer su ona slabije osvijetljena, a tim i hladnija i vlažnija, što dunji ne odgovara. Njoj treba svjetla kako bi dobro rodila. Pazite da teren ne bude ni previše strm jer će tako biti teže obrađivati tlo i može pogodovati samoizvali stabla. Nagib mora biti najviše od 3 do 5 stupnjeva.
Prije sadnje tlo se treba dobro očistiti od prethodnih kultura. Treba provesti i kemijsku analizu tla kako bi saznali u kojoj mjeri i čime ga kasnije gnojiti. Najčešće se treba dodatno kalcificirati mineralnim gnojivom i stajskim gnojivom. Ono se rasipa po cijelom terenu, pa unosi u zemlju dubokim oranjem. Ovakva priprema tla radi se ljeti, kako bi ono bilo spremno za jesensku sadnju. Čak i ako planiramo sadnju u proljeće, priprema se može raditi od ljeta, pa sve do zime, odnosno dokle god je tlo dovoljno vlažno.
Dunju možemo saditi iz sjemena, nagrtanjem, cijepljenjem ili reznicama. Za intenzivan uzgoj preporučuje se cijepljenje, a podloga za to ovisi o tlu. Ipak, najboljom podlogom pokazao se bijeli glog, koji je kompatibilan s dunjom, pa stablo bude rodno i dugovječno. Sadnja se mora završiti do kraja travnja, mladice treba držati na mjestima s manje sunca. U prvim mjesecima, postavite im oslonac za rast. Nakon dvije godine rasta, bit će spremne za presađivanje u nasade. Tada se sade u razmaku od 3,5 - 5 m u redu i 4 do 6 m između redova.
Uzgoj dunje u staklenicima i loncima ne daje najbolje rezultate, jer su im plodovi pod tim uvjetima jako slabi.
Tlo
Dunji pogoduju jednaka tla kao i kruški i jabuci. Ono mora biti dobre strukture, gdje će omjer gline i pijeska biti pola pola. Humusa bi trebalo biti oko 3%; a aktivnog vapna manje od 2.5%. Tlo bi trebalo biti nešto kiselije, od 5 do 6.2 pH vrijednosti.
Gnojidba
Nakon sadnje nasada i druge godine nakon toga, stabla dunje gnoje se u proljeće, s 20 - 30 t stajskog gnoja po hektaru i to tako da se on dodaje u brazde sa svake strane reda. Oko sadnice se dodaje oko 15 deag KAN 27 mineralnog gnojiva. Krajem svibnja radi se još jedna takva gnojidba.
Treće godine se krajem ožujka, dok još nije krenula vegetacija, mora obaviti gnojenje dušikom, kada se oko svakog stabla ponovo dodaje KAN 27% gnojivo. Postupak se ponavlja početkom svibnja, a onda se na jesen, nakon što otpadne lišće, po cijelom voćnjaku razbaca oko 700 kg mineralnog NPK gnojiva po hektaru, u omjeru 5:20:30. Četvrte godine se krajem ožujka KAN 27% gnojivo raspe po cijelom voćnjaku, oko 130 kg / ha, a poslije cvatnje se ponovo prihranjuje dušikom. U jesen se dodaje NPK gnojivo, na isti način kao i prethodne godine.
Temperatura
Dunji najviše odgovaraju toplije klime, poput sredozemne i umjereno kontinentalne, u kojima središnja godišnja temperatura iznosi od 10 - 14°C. Odgovaraju joj topla i suha ljeta i zime stabilnih temperatura, bez velikih promjena između niskih i visokih. Može podnijeti niske temperature, pogotovo u vrijeme zimskog mirovanja. Tada izdrži do -30°C. Ipak, osjetljivija je na njih od jabuke i kruške. Posebno je osjetljiva u jesen, na završetku vegetacije. Mladi plodovi mogu podnijeti temperature tek do -2°C. Ali voćka zato odlično podnosi visoke temperature, ljeti može izdržati one do čak 52°C.
Voda
Dunji je za dobar urod potrebno mnogo vlage u tlu. Zato joj i trebaj položaji s mnogo vode i zraka. Ipak, ne ogovaraju joj močvarna tla, jer u njima manjka kisika, pa može doći do gušenja njenog korijenja. Dunji treba bar 600 mm dobro raspoređenih oborina u vrijeme vegetacije ili godišnje ukupno 750 - 900 mm.
Održavanje nasada
U proljeće i ljeto dunju treba redovito plijeviti i održavati prskanjem otopinama morskih algi. Prije završetka cvatnje, nasade je potrebno i navodnjavati. Također, navodnjavanje se preporučuje i na početku fiziološkog prorjeđivanja plodova i za vrijeme suša od sredine srpnja do sredine kolovoza, kada je najintenzivniji rast plodova. Plod dunje ima čak 80% posto vode, stoga je ona nužna kako bi voćka bila sočna i ukusna.
Orezivanje i rezidba
Krošnja stabla dunje prirodno je piramidalnog ili okruglastog oblika. Ipak, kod intenzivne proizvodnje dobro je oblikovati ga u vretenasti grm. Prva etaža mora se oblikovati na 60 cm od tla, a druga na visini od 70 cm.
Krošnja dunje se teško oblikuju rezanjem, zbog iskrivljenih grana, pa ako je uzgajate kao ukrasno drvo ili samo za vlastite potrebe, najbolje je pustiti ih da slobodno rastu i odstraniti samo suhe grane, po potrebi.
Ipak, ako uzgajate nasade dunje zbog prinosa, treba je redovito orezivati, ali ono mora biti pažljivo i nikako pretjerano. Rezidbom granja dunji se održava stalan razvoj skeletnih grana, ali ako dunju pretjerano obrežete, neće procvjetati. Mladim granama mora se ostaviti barem šest pupova. Rezidba se obavlja u veljači, dok je zima vrijeme za rezanje bolesnih i suhih grana.
Također, pobrinite se da rodnim granama stavite račvaste potpornje prije nego počnu davati plodove. Budući da su grane ove voćke poprilično elastične, savijaju se pod težinom naraslih plodova i mogu se slomiti od tolike težine.
Zaštita od bolesti
Dunja je poprilično otporna na mnoge nametnike i bolesti, ali to ne znači da je se ne treba uopće štititi. U vlažnim uvjetima stabla mogu oboljeti od infekcije gljivicama, što uzrokuju prerano otpadanje listova. Zato se ona moraju prskati mješavinom bakrenog sulfata i gašenog vapna, odnosno bordoškom juhom. To se radi neposredno prije cvatnje i odmah nakon cvatnje.
Drugi problem mogli bi predstavljati kukci, ptice i ose, koje dunja privlači zbog njenih mirisnih cvjetova i plodova.
Berba
Dunja počinje rađati druge godine nakon sadnje, a značajniji prinos počinje davati nakon 4 godine. Berba započinje u ranu jesen te traje sve do siječnja. Beru se oni plodovi koji su dovoljno zreli i čini se da su spremni otpasti s granja. Truli plodovi se istovremeno odstranjuju s granja. Plod za branje ima intenzivno žutu boju. Kod berbe treba biti pažljiv jer su plodovi dosta osjetljivi, na njima se odmah vide udarci i na tim mjestima voćke brzo trule.
Ako uzgajate dunje za proizvodnju džemova i sličnih proizvoda, bolje ju je brati dok još nije posve zrela, kada joj je koža tek počela žutjeti, jer takve voćke u sebi sadrže više pektina. Dunje nakon branja nemojte miješati s ostalim voćem jer bi mogle izgubiti na kvaliteti.
Skladištenje
Dunja se treba skladištiti na temperaturu od 0 - 2°C, na relativnoj vlažnosti od 90%. U ovim uvjetima ostat će svježa 3 mjeseca. Prije unošenja u skladište mora se zaštititi već u voćnjaku i tretirati fungicidima jer su voćke sklone truljenju.
Za kućnu upotrebu, dunja se zimi može čuvati i u dobro provjetrenim podrumima. Tamo može ostati sve do siječnja ili ožujka, ovisno o vremenskim prilikama i sorti voćke. U hladnjaku, zatvorena u plastičnu vrećicu, dunja može trajati do 2 mjeseca.
Ljekovita svojstva
Dunja se smatra jesenskom vitaminskom bombom jer sadrži mnogo vitamina i minerala kojima opskrbljuje tijelo baš pred zimu, i jača ga za nadolazeće razdoblje gripa i prehlada. Sadrži velike količine vitamina C i vitamina B1, a od minerala sadrži kalcij, kalij, magnezij, bakar, natrij, cink, željezo, mangan, klor i sumpor. Tu je i obilje niacina i karotena, te proteinima, ugljikohidrata i dijetalnih vlakana.
Zanimljivo je da su najljekovitiji dio dunje njene sjemenke. One su se dugo koristile kao narodni lijek za kašalj. Ostavljaju se u vodi dok se iz njih ne oslobodi sluz, koja se kasnije pije za ublažavanje kašlja. Sjemenke sadrže velike količine amigdalina, tanina, masti, jabučne kiseline, pektina i mnogih drugih ljekovitih svojstava. Ova sluz se koristi i za liječenje opekotina i rana.
Tanin iz dunje poboljšava rad crijeva i štiti ih od raznih infektivnih bolesti. Pektin djeluje i na krvožilni sustav, posebno pomaže u snižavanju krvnog tlaka, čime sprječava razne bolesti i tegobe. Kuhana dunja jede se i za ublažavanje anemije te za upalu želuca i zaustavljanje proljeva. Osim toga, jede se i za liječenje dišnih puteva, upale krajnika, ublažavanje obilnih menstruacija, liječenje nesanice, smirenje napetosti te za otklanjanje lošeg zadaha.
Dunja se koristi i u pripremi kozmetičkih proizvoda, najviše zbog vitamina C, koji je odličan za kožu i kosu, jer potiče stvaranje kolagena. Kolagen održava njihovu čvrstoću i elastičnost, te time i svjež i mladenački izgled. Od dunje se rade losioni i kreme za kožu, te se dodaje u preparate za kosu.
Dunja u kulinarstvu
Dunja je bogata pektinom pa je idealna za spravljanje raznih džemova, pekmeza, voćnih kašica i želea. Komadi će očuvati izgled tijekom kuhanja i dobro se kombiniraju s kruškama i jabukama. Poput jabuka i kruški može se i kuhati ili peći. Ako se kuha sa šećerom, dobije se posebna slastica, tradicionalna za Španjolsku, Francusku, ali i Dalmaciju.
Pečene dunje mogu se puniti nadjevom od maslaca, šećera i vrhnja. Često se dodaje u pite od jabuka i krostate, kako bi dobile raskošan okus i miris. Od njih se može raditi i souffle ili mouse.
Dunje su idealne i za spravljanje likera, ali i rakije. Kod nas je poznata rakija od dunja, takozvana - dunjovača. Također se od dunja spravljaju i sokovi, sirupi i razne druge namirnice.
Osim toga, ovo voće dodaje se i u druga jela. Oplemenit će jela s pečenim mesom, pogotovo peradi, kao što su patka, piletina, ali i jela od junetine te divljači. Dunja se može peći već s mesom, pa se kasnije od nje radi umak koji ide uz pečenje.
Zanimljivosti
Dunja od davnina ima snažno simbolično značenje. U mnogim kulturama simbol je ljubavi, plodnosti, ljepote, postojanosti, pameti i sreće. U antičkim kulturama vjerovalo se da bogovi dunjom određuju sudbine. Bila je Parisov dar Afroditi, božici ljepote te se smatrala njenim plodom.
Porijeklom je iz jugozapadne Azije, točnije iz Perzije, Turkestana i Anatolije, a u Armeniji, Iranu i u srednjoj Europi i danas raste kao samoniklo stablo. Ime je dobila prema gradu Kydoniji na Kreti, nekada se zvala "sidonskom kruškom", a u novije vrijeme i "zlatnom jabukom", što puno govori i karakteristikama ove voćke.
Na kraju je zanimljivo za znati da je kod uzgoja dunje, ispod stabla dobro posaditi ljekovito bilje, posebice vlasac ili češnjak. Grane su dobre za i potpaljivanje vatre.
Foto: LoggaWiggler / Pixabay
Odgovori