Kruška (lat. Pyrus) je listopadno drvo iz porodice ružovki (Rosaceae). Uzgaja se zbog jestivih i sočnih plodova jajastog oblika, zelene ili žute boje.
Uzgoj kruške čest je na našim područjima, a s obzirom na boju, okus, veličinu i dužinu skladištenja razlikujemo preko 1.000 sorti krušaka. Prepune su vlakana pa tako najbolje djeluju na zdravlje probavnog sustava, ali štite i zdravlje srca i krvnih žila. Kruške se uzgajaju u vrtovima, voćnjacima, na plantažama, a rastu i u divljini u šumama.
Na našim područjima postoji 47 sorti krušaka, od čega ih je 41 aktivno. Odabir sorte kruške najviše ovisi o ekološkim uvjetima i tržištu. Tako se rane sorte mogu uzgajati na svim područjima pogodnim za razvoj krušaka, ali prednost se daje onima gdje je potražnja za kruškom veća kako bi se izbjegao često skup prijevoz. Osim toga, rane sorte krušaka su jako osjetljive pa se ne preporučuje dulji prijevoz jer i vijek skladištenja im je kraći. Odlučite li se za kasnu zimsku sortu kruške, morate znati da je za kakvoću plodova potrebno dovoljno sunčanih dana pa se takve sorte preporučuju uzgajati u toplijim krajevima (južna Hrvatska i Slavonija). Osim toga, pažnju treba posvetiti i navodnjavanju jer se radi o područjima koja su topla, ali i i sušna. Srednje sorte krušaka mogu se uzgajati na svim područjima, samo prije sadnje treba proučiti stanje na tržištu.
Cvatnja kruške traje od travnja do svibnja, oko 20 dana. U tom vremenu cvjetovi kruške daju nektar i cvjetni prah, a količina meda ovisi o broju stabala. Ponekad ga zna biti i preko 20 kg.
Pošto kruška rano cvate u proljeće, potrebno je izabrati dobar položaj za sadnju kako cvjetovi i zametnuti plodovi ne bi smrznuli. Ako ćete je saditi u vinogradu preporučuje se odabrati sjeverni ili sjeveroistočni položaj, a za sadnju izvan vinograda, odaberite južni i jugoistočni položaj.
Informacije
Latinski: Pyrus
Engleski: Pear
Porodica: ružovke (Rosaceae)
Visina: do 20 m
Uvjeti: ilovasto, humusno tlo bogato hranjivim tvarima
Klima: umjerena
Sadnja: jesen
Berba: ovisi o načinu upotrebe ploda, kolovoz i rujan
Upotreba: prehrana, kozmetika
Srodnici
Sadnja
Za uzgoj kruške dobra su duboka dobro drenirana tla, ilovasta, lakše pjeskovita ili ilovasto-pjeskovita. Kruški odgovaraju neutralna do slabo kisela tla pH od 5,5 do 7,9 te bogata humusom i hranjivim tvarima.
Kada ste izabrali najbolji položaj sa sadnju kruške, treba pripremiti tlo za sadnju. Tlo se čisti od kamenja, korova, panjeva i drugih biljaka, a nakon toga se, s obzirom na položaj i svojstva tla, radi kemijska analiza tla. Tlo se meliorativno pognoji, a obično se mora dodati 20 do 30 t/ha stajskog gnoja, 500 kg/ha kalij sulfata i 400 kg/ha superfosfata. Ako nema dovoljno organskih hranjivih tvari, potrebno je posijati djetelinu, stočni grašak i raž kako bi se mogla obaviti zelena gnojidba. U proljeće se spomenute biljke prihrane te se zaoru u punoj cvatnji, u svibnju.
Nakon toga slijedi obrada tla koja ovisi o tipu tla. Ako je tlo kvalitetno za uzgoj krušaka, treba biti oprezan s obradom. Ne smije se ići preduboko jer često se u nižim dijelovima zemlje nalaze veće količine kalcija. Kod preduboke obrade tla postoji mogućnost da će dijelovi s većom koncentracijom kalcija izbiti na površinu, a i takva priprema tla stvara uvjete za duboko prokorjenjivanje kruške. Preporučuje se tla pripremiti oranjem na dubini od 40 do 50 cm dok je lošija i teža tla, loših fizikalnih osobina, potrebno podrivati na dubini od 70 do 80 cm.
Duboku obradu tla obavite tijekom kolovoza te tako tlo ostavite sve do početka studenog kada se nabave sadnice kruške koja se sadi u jesen. Netom prije sadnje, tlo se potanjura i postave se kolci u redove.
Cijepljenje
Sve sorte krušaka ne podudaraju se s dunjom pa će se trebati cijepiti s međupodlogom. Kruška se cijepi na podloge različitih tipova dunje i na podlogu divlje kruške. Izaberete li podlogu divlje kruške, kruški će manje smetati nekvalitetno tlo, ali će plodovi biti manje kvalitetni i stabla bujnija. Kod podloga dunje, koriste se sljedeći tipovi: EMA, BA 29, Sydo, EMC, Adam's i OHF 333 od čega se preporučuju BA 29 i EMA, a EMC se preporučuje samo kod uzgoja najbrojnijih sorti. Sorte koje su loše kompatibilne s dunjom kao što je to na primjer Viljemovka, moraju se cijepiti s međupodlogom od kojih se ističu sorte Pastorčica, Ge-lertova i Hardenpontova.
Tlo
Kruška se sadi isto kad i jabuka, obično u jesen. Kod sadnje kruške, razmak između redova ovisi o sorti i bujnosti kruške. No, uz dobru mehanizaciju i kod suvremenog uzgoja kruške, razmak može biti do 3 m. Unutar redova, razmak također ovisi o sorti, ali kod većine je on od 1,2 do 1,5 m. Ovo se odnosi na uzgojni oblik, a najčešći uzgojni oblici kruške su vitko vreteno i vretenasti grm, piramida i razni kordonci. Najboljim uzgojnim oblikom pokazala se etažna piramida, a kruška ju je sklona i sama formirati.
Kod sadnje se iskopa jama u koju se postavlja sadnica od 3 do 5 cm od kolca. Korijen se posipa slojem rahle zemlje debljine od 5 do 8 cm na koji se stavlja 20 do 30 kg zrelog stajskog gnoja. Stajski gnoj se ponovo prekrije zemljom, a oko voćke se oblikuje udubina u obliku zdjelice koja će bolje zadržavati vodu. Dubina sadnje kruške jednaka je onoj u rasadniku, odnosno spojno mjesto mora biti barem 10 cm iznad razine tla.
Gnojidba
Gnojidba kruške preporučuje se odmah nakon sadnje ili do kraja proljeća. Mlade nasade kruške gnojite stajskim gnojivom. Preporučuju se dva načina gnojidbe ako se radi o velikoj gustoći gnojidbe:
- oko svake sadnice se umetne 20 do 30 kg stajskog gnoja
- radi se brazda od oko 70 cm oko reda sadnice te se u nju zaore gnojivo
U prvoj godini, u jesen se dodaje 150 kg/ha NPK 7-20-30 ili 30 kg/ha NPK 5-15-30, a u ožujku se dodaje 30 kg/ha UREA-e. Krajem svibnja prihranjuje se s 35 kg/ha UREA-e. Preporučuje se i folijarna prihrana s 1%-tnom otopinom 3 do 4 puta tijekom vegetacije.
Tijekom prvih godina preporučuje se dodati sljedećih hranjivih tvari sve do rodnosti:
- dušik (N) - 40 kg/ha
- fosfor (P2O5) - 30 kg/ha
- kalij (K2O) - 50 kg/ha
Gnojidba za srednje visoki prinos:
- dušik (N) - 80 kg/ha
- fosfor (P2O5) - 35 do 70 kg/ha
- kalij (K2O) - 150 kg/ha
Osim toga, dodaje se i folijarna prihrana.
Gnojidba za visoki prinos
Nakon berbe dodaje se 700 kg/ha NPK 5-15-30 (1,00 kg po stablu). U rano proljeće za vrijeme prve obrade tla unosi se 150 kg/ha UREA-e (0,3 kg po stablu). U svibnju se dodaje 150 kg/ha KAN-a (0,3 kg po stablu), a dodaje se i folijarna prihrana.
Temperatura
Kruška dobro podnosi nižu relativnu vlagu, a odgovara joj umjerena klima s puno topline i sunca. Otporna je na niske temperature, ali smetaju joj proljetni mrazovi. U stanju mirovanja može izdržati temperature i do -30°C.
Pošto kruška vrlo rano cvate, čak i prije jabuke, postoji mogućnost da u rano proljeće smrzne. Uz to, kruška je osjetljiva i na temperaturne minimume u zimskim mjesecima. Kada cvate, već i temperatura od minus 1 stupanj može uništiti urod kruške jer je to najosjetljivija faza kruške.
Nakon završetka cvatnje, temperatura od -1°C neće uništiti urod, ali takvi plodovi kruške imat će manju tržišnu vrijednost jer će izrasti nepravilno.
Za vrijeme vegetacije, kruška može podnijeti temperature i do 34°C.
Dobro će uspjeti i na višim i na nižim nadmorskim visinama, a može se uzgajati na visini od čak 1000 m. Ipak, najbolje joj odgovaraju tople sredine s nadmorskom visinom od 400 do 500 m. Korijen kruške najaktivniji je na temperaturi od 15 do 19°C.
Voda
Kruškin korijen nalazi se puno dublje nego korijen jabuke pa su njezine potrebe za vodom puno manje. Ona tako crpi vodu iz dubljih vlažnijih slojeva tla.
No, tijekom intenzivnog rasta mladice i ploda, u lipnju i srpnju, tražit će veće količine vode.
Uzgoj
U međurednom prostoru kruške važno je održavati tratinu. Ona se kosi od 6 do 8 puta u vegetaciji, a nezakorovljen prostor se održava herbicidima. Ako ne postoji sustav za navodnjavanje tla, ono se održava stalnom obradom, u jesen motikom, a u ljetnim mjesecima oranjem.
Orezivanje i rezidba
Usporedimo li krušku s jabukom, dolazimo do zaključka da kruška ima uže kutove grananja i da joj mladice rastu uspravnije pa ju je potrebno često povijati. Povijanje je posebno potrebno u prvih nekoliko godina nakon sadnje kako bi se postigao pravilni oblik krošnje.
Kruška proizvodi veći broj pupova pa ima manju prosječnu duljinu mladica. To se lako može uočiti i prema sortama koje ćemo s obzirom na to podijeliti u tri grupe. U prvoj grupi nalaze se sorte krušaka koje imaju veći broj pupova i kraćih izboja (Krasanka, Društvenka i Kleržo). U drugu grupu spadaju kruške s umjerenim tjeranjem pupova, ali većom prosječnom duljinom izboja (Klapov ljubimac, Viljamovka). U zadnjoj grupi nalaze se one sorte koje imaju najmanji broj pupova, a to je najčešće sorta Boskova tikvica. Preporučuje se i rana izolacija vrhova kako bi se postigao širi kut grananja i bolje razgranavanje kruške.
Da bi se obavila rezidba na rod potrebno je znati način rasta sorte. Kada znamo na kojoj vrsti rodnih izbojaka kruška najviše rodi, obavit ćemo i najpravilniju rezidbu. Stoga, sorte dijelimo u tri skupine.
Sorte koje rađaju na štrljcima dvogodišnjih grana
U ovaj tip spadaju Viljamovka, Rana Morettinijeva, Klapov ljubimac, Fetelova, Pastorčica i Trevuška. Ove sorte imaju izraženiji rast mladica iz pupova na vrhovima i sa strane. Dolazi do brzog vegetativnog rasta koji se premješta u gornje dijelove krošanja. U tom slučaju ostavljaju se umjereno bujni jednogodišnji izboji na kojima će u sljedećoj vegetaciji rasti štrljci za rod. Treba pripaziti na sprječavanje negativnog djelovanja vrha tako da se on izolira.
Sorte sa slabim razgranavanjem i umjerenim rastom gornjih izboja
U ovaj tip spadaju sorte kojima se većina plodova nalazi na pršljenastom drvetu. Radi se o sortama Srpanjska ljepotica i Kleržo. Rezidba mora biti redovita kako bi se obnovili rodni izboji i odstranili rodni pupovi. Tako se postiže razgranavanje voćke. Treba iskoristiti postojeće vegetativne pupove, a ako ih nema dovoljno, stare grane se skraćuju kako bi došlo do vegetativnog rasta. Osim rezidbe, preporučuje se i dodavanje dušičnih gnojiva.
Sorte s jakim obrastanjem i razgranavanjem i s puno rodnih pupova
Na ovim sortama često se i na gornjem dijelu duljih jednogodišnjih izboja mogu naći rodni pupovi. U ove sorte spadaju Društvenka i Krasanka. Rezidbom se prorijede rodni pupovi koji su višak, a obnova rodnih izboja postiže se jednostavno. Dovoljno je i samo prorjeđivanje kako bi postigla ravnoteža između rodnosti i rasta. Na voćki treba ostaviti onoliko rodnih pupova koliko ih kruška može podnijeti s obzirom na starost i kondiciju. Važno je usmjeriti se i na prorjeđivanje plodova jer prevelika rodnost također nije dobra, ona smanjuje vegetativni rast, a može doći i do alternativne rodnosti.
Navodnjavanje
Kruške je potrebno navodnjavati od sadnje i kod prinosa plodova za vrijeme sušnih mjeseci. Najčešće se koriste minirasprskivači ili sustav navodnjavanja kap po kap. Dubina na kojoj se preporučuje vlaženje kruške kod navodnjavanja iznosi od 40 do 55 cm.
Zaštita od bolesti
Da bi kruška dobro rodila, potrebno je zaštititi je od bolesti. U nastavku donosimo koje su najčešće bolesti kruške i kako ih možete spriječiti.
Krastavost kruške (Venturia pyrina)
Ova bolest stvara najveće probleme proizvođačima krušaka. Pojavljuje se u cijelom svijetu, ali najčešća je u Europi i u Japanu. Dođe li do krastavosti kruške, pojedine sorte mogu izgubiti i sav prinos. Krastavost kruške nastaje s donje strane lista, uz samu žilu, a bolest prati deformacija i pucanje tkiva. Paraziti ove bolesti često prezime na kori mladih izboja uslijed čega dolazi i do rane zaraze. Bolest napada listove, mlade izboje, cvjetove i plodove, a uzrokuje je gljivica Venturia pyrina.
Na krastavost su najviše osjetljivi zametnuti plodovi, a na njima dolazi do pojave istih simptoma kao i na listovima. Plodovi slabije rastu, a na onim već razvijenima javljaju se sitne pjege na kojima zaraženo tkivo puca i voćka trune.
Da biste suzbili krastavost preporučuje se preventivna zaštita u rano proljeće (u fazi mišjih ušiju) i to bakrenim fungicidima. Nakon toga, pred fenofazu rozih glavica obavlja se novo tretiranje i to fungicidima na bazi dodina, mankozeba ili kaptana. Razmak između prskanja u travnju je kraći, dok su kasnije u svibnju i lipnju razmaci duži.
Bakterijski rak kruške (Pseudomonas syringe pv. syringe)
Ova bolest kruške jako je opasna jer može uzrokovati sušenje cijelog stabla. Može zahvatiti pupove, cvjetove i koru grana, a uzrokuje je bakterija Pseudomonas syringe pv. syringe. Simptomi uključuju dehidraciju, venuće cvjetova, nekrozu pupova i rak kore. Zaraza se iz cvjetova širi oborinama na grane i koru koji na kraju potamne.
Preporučuje se da sve zaražene grane i izboje odstranite iz voćnjaka, a od kemijske zaštite posegnite za bakrenim sredstvima kojima dodajte Kunilent ili Bijelo ulje. Tretiranje se radi nakon što padne lišće u jesen, prije početka vegetacije i za vrijeme vegetacije.
Siva pjegavost lista kruške (Mycosphaerella sentina)
Siva pjegavost kruške napada listove biljke, a uzrokuje je gljivica Mycosphaerella sentina. Osim kruške, može napasti i dunju, a česta je u zapuštenim, starim i samoniklim voćnjacima. Ova bolest može izazvati velike štete u vidu otpadanja listova. Bolest možete prepoznati po sitnim ovalnim ili izduženim pjegama na samom licu lista u promjeru do 3 mm. Sive su boje s tamnosmeđim rubom, a unutar njih formiraju se crvene točkice ili piknidi. Simptomi bolesti mogu se uočiti od lipnja pa do kraja vegetacije. Bolest može oslabiti voćku što rezultira slabim ili čak nikakvim urodom.
Za suzbijanje ove bolesti koriste se dodin, ditiokarbamati, kaptan, ditianon i druga sredstva. Ako ste primijetili pojavu ove bolesti preporučuje se skupljanje i spaljivanje zaraženog lišća. Na ovu bolest posebno su osjetljive sorte Boskova bočica, Anjou i Viljamovka pa se preporučuje kemijska zaštita nakon cvatnje te dva tjedna nakon prvog tretiranja. Ponekad se provodi i treće prskanje, ponovo dva tjedna nakon drugog prskanja. Koriste se fungicidi Cineb, Captan, Ciram, Captan i Dodine.
Rak korjenova vrata kruške (Phytophthora cactorum)
Rak korjenova vrata kruške napada vrat korijena, a uzrokuje je gljivica Phytophthora cactorum. Nije česta, a prvi puta se na našim područjima pojavila 1980. godine u dolini Neretve. Prvi simptomi uključuju promjenu boje u blizini mjesta gdje je kruška cijepljena. Kora postaje crvena, ljubičasta pa tamnosmeđa, a na samom prerezu vidi se tamno smeđe bolesno tkivo koje ima miris po gorkim bademima. I lišće mijenja boju, a na kraju vene i pada. Plodovi takve kruške su jako sitni.
Kao prevencija bolesti preporučuje se kruške saditi na prozračnim i propusnim tlima kako bi korijenov vrat bio što manje vlažan. Ako primijetite zaražene voćke, treba ih što prije maknuti iz voćnjaka kako se zaraza ne bi dalje širila.
Rak kore kruške (Nectria galligena)
Rak kore kruške nastaje putem rana na granama i deblima, a uzrokuje je gljivica Nectria galligena. Bolest se pojavljuje u proljeće na mladim izdancima, a može se primijetiti po crvenkastim povredama koje kasnije prelaze u rak-rane. Biljka pokušava zarasti rane, ali kako to ne uspijeva, bolest s vremenom prodire dublje u tkivo, rane se povećavaju te dolazi do sušenja grana, a nekad i cijelog stabla.
Preporučuje se provjeriti zdravlje sadnice prije sadnje, a ako se bolest razvila suzbija se rezidbom kojom se uklanjaju sve grane na kojima se mogu uočiti simptomi ove bolesti. Zaražene grane valja spaliti, a rane premazati pastom Biopol ili Mikazol. Kod onih osjetljivih sorata, izbjegava se rezidba.
U proljetnim mjesecima preporučuje se kasno prskanje pripravcima na bazi bakra, a kasnije se koriste samo površinski fungicidi. Nakon berbe krušaka prska se bakrenim pripravcima, a kada je jesen topla i kišna preporučuju se za vrijeme otpadanja lišća dva prskanja fungicidima na bazi bakra.
Kruškin pikac (Gymnosporangium sabinae)
Ova bolest napada listove, a ponekad i koru samih grana. Uzrokuje je gljivica Gymnosporangium sabinae, a bolest se najčešće javlja u južnoj Hrvatskoj i u Istri. Simptomi se javljaju na licu plojke u kasno proljeće u obliku žuto-narančastih do crvenih pjega okruglog oblika i promjera do 1,5 mm. Unutar pjega mogu se uočiti i crne točkice. Zaraženi dijelovi samo djelomično otpadaju, a češće djelomično nekrotiziraju. Postoji mogućnost pucanja grana i plodova.
Za suzbijanje ove bolesti u našim krajevima nije registriran fungicid, ali ponekad pomažu i oni za suzbijanje krastavosti.
Bakterijska palež kruške (Erwinia amylovora)
Ova bolest može zahvatiti listove, cvjetove, grane, mladice i deblo, a uzrokuje je bakterija Erwinia amylovora. Osim na kruški, česta je i na jabuci, a u Hrvatskoj se prvi puta pojavila 1995. godine u okolici Osijeka i u Nuštru. Zaraženi dijelovi kruške izgledaju kao da je voćka spaljena vatrom.
Stablo koje zahvati ova bolest prepoznaje se po suhim listovima, izbojima i plodovima. Mogu se zapaziti i promjene u boji cvijeta koji je smeđe do crne boje prije nego što se na kraju i osuši. Bolest napreduje sve do plodova koji se smežuraju te osuše.
Voćnjak se treba redovito pratiti, a posebno ako je bio zaražen prethodne godine. Potrebno je odrezati sve bolesne grane i to 50 cm ispod prijelaza dunje ili kruške. Rez se premazuje 3%-nom otopinom bakrenog pripravka, a svi dijelovi zaražene biljke na kraju se moraju spaliti. Ako je došlo do zaraze cijele voćke, preporučuje se da cijelu izvadite. Kao prevenciju možete koristiti u početku vegetacije fungicide na bazi bakra, a za vrijeme cvatnje primijenite fosetil. Bakreni fungicidi preporučuju se i u jesen nakon što padne lišće.
Berba
Iznimno je važno odrediti pravo vrijeme berbe krušaka jer ako kruška ostane predugo na stablu, njezini plodovi mogli bi postati smeđi i neukusni. Stoga, preporučuje se brati kada se boja kožice kruške počinje mijenjati od tamnozelene do svijetlozelene pa sve do žućkaste. Obojene sorte krušaka počinju na jednoj strani poprimati crvenkastu boju.
Zimske sorte krušaka se beru kasnije, ali važno je da ih ne pogodi mraz. Berba krušaka bi se ustvari trebala odvijati u više navrata, s obzirom na to kako plodovi dozrijevaju, a izvodi se ručno.
Važno je znati da berba krušaka ne predstavlja i zadnje radove kod uzgoja krušaka u voćnjaku.
Skladištenje
Kruška je osjetljivo voće, stoga joj ne odgovara dugi transport. Najbolje ju je jesti svježu, a ako je ipak želite pohraniti na neko vrijeme, preporučuje se da je na nekoliko dana stavite u najniži dio u zamrzivaču.
Kruške mogu podnijeti temperature do -20°C u ledenici, a prije nego ih zaledite, potrebno ih je oprati u sodi bikarboni i dobro osušiti. Nakon toga, narežite ih na četvrtine i izvadite im koštice i spremite u vrećice za zamrzavanje. Kruške mogu zadržati svježinu u zamrzivaču do tri mjeseca.
Ljekovita svojstva
Kruške su odličan izvor vlakana koje blagotvorno djeluju na zdravlje probavnog sustava te na zdravlje srca i krvnih žila. Sadrže više pektina od jabuka. Zbog velikog sadržaja antioksidansa, kruške štiti od slobodnih radikala čime jačaju imunološki sustav. Učinkovite su i kod snižavanja visokog krvnog tlaka, a zbog bogatstva antioksidansa glutationa smanjuju i rizik od moždanog udara.
Sok od kruške odličan je za podizanje energije, a najviše tome može zahvaliti prirodnom voćnom šećeru, odnosno levulozi i fruktozi pa ga mogu konzumirati i dijabetičari. Osim toga sok može ublažiti groznicu tijekom bolesti, a neki sastojci krušaka liječi upalna stanja tijela.
100 grama kruške ima malo više od 50 kalorija što znači da će tijelo opskrbiti energijom bez mogućnosti debljanja i oscilacija inzulina. Kruška je bogata sastojcima koji pomažu u izlučivanju toksina iz tijela.
Kruške u kulinarstvu
Kruške su najpoznatije po tome što se koriste za pripremu rakije i likera, a nešto manje se koristi za pripremu pekmeza i kompota, iako se od krušaka mogu pripremiti ukusni voćni proizvodi. Kruška se koristi za pripremu kolača od lisnatog i prhkog tijesta, od krušaka možete napraviti ukusan nadjev za palačinke, a u nekim kuhinjama često se koristi i uz slana jela kao što su pečenja, razni mesni umaci i rižota.
Foto: Ada K / Pixabay
Odgovori