Nektarina (lat. Prunus persica) je listopadno stablo iz porodice ružovki (Rosaceae). Uzgaja se zbog ukusnih jestivih plodova sličnih breskvi.
Nektarina je poznato voće vrlo slično breskvi, upravo zato što je njena podvrsta. Od breskve se razlikuje samo po svojoj glatkoj koži, budući da breskvina ima sitne dlačice. Nektarina se kao podvrsta razvila kao mutacija breskve. Nekada je imala sitne, zelene plodove, nalik današnjim nezrelim plodovima, samo mnogo ukusnijima i slađima. Križanjem se dobio izgled nektarine kakve jedemo danas i ovisno o tome uzgajaju se različitih veličina i okusa.
Nektarina se uzgaja isto kao i breskva, ali mnogi stručnjaci navode da je od breskve nešto osjetljivija, pa je na područjima s nešto gorim uvjetima za uzgoj ovih voćaka bolje birati breskvu. Također voćke se razlikuju i po svojoj otpornosti na bolesti, pa je tako nektarina sklonija oboljenju od pepelnice.
Informacije
Latinski: Prunus persica
Engleski: Nectarine
Porodica: ružovke (Rosaceae)
Visina: 4 - 7 m
Uvjeti: prozračno, vodopropusno, pjeskovito do ilovasto tlo
Klima: topla klima
Sadnja: kasna jesen
Berba: kraj kolovoza, početak rujna
Upotreba: prehrana
Srodnici
Vrste
Neke od najčešćih sorti nektarina koje su uzgajaju su u ovim krajevima:
- fantazija - često se uzgaja jer ima krupni plod, jarkocrvene boje, čvrstog i sočnog mesa i slatko-kisela okusa. Jako je bujna sorta, osjetljiva na mrazeve, sazrijeva u kolovozu i redovito daje ploda.
- kladezi - smatra se jednom od najbolji sorti ovog voća. Porijeklom je iz SAD -a. Plod joj je krupan, okrugli, žute boje s crvenim mrljama. Meso joj je vrlo aromatično i sočno.
- orion - porijeklom iz Azije. Srednje krupni plod je žuti, prekriven crvenilom. Meso je kvalitetno i aromatično te se lako odvaja od koštice.
- venus - porijeklom iz Azije. Srednje krupnog ploda, jako crvene boje. Meso je žuto i kvalitetno. Sorta je jako rodna.
- morsiani - također jedna od najkvalitetnijih sorti, porijeklom iz Azije. Plod joj je krupan, okrugao, ali pomalo asimetričan. Sve više uzgajivača sadi upravo ovu sortu.
Sadnja
Nektarine je najbolje saditi na zemljištima okrenutima na sjever ili na zapad. Nasadima okrenutima na zapad plodovi dozrijevaju ranije, pa im to može biti prednost na tržištu. Nepovoljna su ona zemljišta okrenuta ja jug ili jugozapad jer se na njima tlo brže zagrijava, što potiče raniju vegetaciju, a time se povećava opasnost da će se pupoljci smrznuti uslijed proljetnih mrazeva.
Zemljište na koje planiramo podići nasade najprije treba izravnati. U ljetnim mjesecima se rigola na dubinu od 60 do 90 cm. Treba napraviti brazde uske od 25 do 35 cm. Zatim se sve tanjura i tako pripremi za sadnju. Prije same sadnje, zemljište treba i markirati, odnosno označiti mjesta sadnje, pa na njima iskopati jame duboke 50 cm i široke 50 x 50 cm. U njih se stavlja NPK mineralno gnojivo i na posljetku sadnica.
Sadnice se prije presađivanja u nasade cijepe, jednako kao i one za breskvu. Sadnja se obavlja u kasnu jesen. Nakon što sadnicu položimo u zemlju i zatrpamo, oko nje se napravi kanal koji se puni stajskim gnojem.
Tlo
Nektarinama odgovaraju pjeskovita ili pjeskovito ilovasta tla. Ona moraju biti duboka, rastresita i vodopropusna. Moraju biti dobro prozračna, imati dobar toplinski režim, ali i onaj vodni. Tlo također mora biti blago kiselo ili neutralno, najbolje pH vrijednosti od 6,0 do 7,0.
Temperatura
Nektarina se kao i breskva uzgaja u toplijim krajevima. Nikako ne podnosi jake zime, pogotovo temperature niže od -10°C. Otpornost na hladnoću kod nektarine uvelike ovisi i o njenoj sorti, a ne o fiziologiji same voćke.
Voda
Voda je vrlo važan faktor kod uzgoja nektarina. Najviše je treba kada joj završi cvjetanje, pa sve dok plod ne naraste. Zbog toga je navodnjavanje vrlo bitna stavka kod uzgoja. Najbolje je započeti s navodnjavanjem 10 dana nakon što stablo procvjeta, pogotovo ako je zima bila s malo padalina, a proljeće također sušno.
Početkom srpnja, kada je najveći rast vegetativnih organa i plodova, treba se izvršiti drugo navodnjavanje, pogotovo jer je to vrijeme kada počinju veće vrućine i smanjuje se količina prirodnih padalina. Početkom kolovoza, kada plodovi dozrijevaju, obavlja se treće navodnjavanje. Najbolja metoda navodnjavanja za nektarine je kapanjem.
Gnojidba
Prije sadnje nektarine, potrebno je obogatiti tlo onim elementima koji će nektarini biti najvažniji za rast i razvoj. U ovom slučaju to su dušik, fosfor i kalij. Dušik utječe na rast mladica i plodova i dodaje se u dva puta na proljeće. Fosfor utječe na cvjetanje pupova, zametanje i dozrijevanje plodova te na njihovu kakvoću. Unosi se duboko u zemlju kako bi u biljku ulazio putem korjenova sustava. Ovaj element najbolje je dodavati u jesen. Kalij utječe na razvoj ploda, dozrijevanje i kakvoću, te na samu sjemenku. Dodaje se na isti način kao i fosfor.
U proljeće se nasadima dodaje i KAN gnojivo, a u jesen NPK gnojivo.
Rezidba nektarina
Prva rezidba obavlja se nakon izbijanja prvih grana. Ako one nisu izrasle na potrebnoj visini, skraćuje se vrh sadnice jer će se time potaknuti pupanje granja koje će se formirati u primarne. Grane koje se formiraju previše nisko mogu se posve odstraniti, a ostalim granama odrežu se po dva pupa, te se oni naknadno odstrane u ljetnoj rezidbi.
Tek drugu ili treću godinu nakon sadnje stablima se formira krošnja. U vrijeme mirovanja biljke, obavlja se zimska rezidba. Ipak, treba paziti da se to nikada ne radi ako je temperatura manja od 0°C. Veći nasadi orezuju se odmah nakon opadanja lišća, ali u pravilu se s rezidba provodi od sredine do kraja veljače, osim u krajevima gdje su česti proljetni mrazevi. Tamo se orezuje kada ponovo započne proljetna vegetacija.
Zaštita od bolesti
Nektarine su vrlo sklone oboljenju od pepelnice i to u vrijeme zriobe, pogotovo ako je vrijeme loše, a kiše obilne. Osim pepelnice tada prijeti i trulež, ali i oštećenje plodova. Najčešće bolesti nektarine tako su:
- trulež plodova - uzrokuju je gljivice i najveći rizik od zaraze je prenošenjem ili skladištenjem plodova. Oboljenje se očituje kao okrugle, tamne pjege koje obaviju veći dio ploda voćke.
- kovrčavost lista - također uzrokuje gljivica, najviše u toplim, kišnim danima i to u proljeće. Očituje se kao kovrčanje mladog lišća na krošnji, koje nakon toga požuti i otpadne. Ako se bolest ne liječi, s vremenom cijelo stablo postane crveno.
Protiv gljivičnih oboljenja nektarine se štite fungicidima na bazi bakra ili onima u kombinaciji s bakrom. Biljke se prskaju u stanju mirovanja, idealno krajem jeseni ili krajem zime, kada počne pupanje biljke.
Štetočine koje najčešće napadaju nektarinu su breskvin moljac i breskvi savijač. Protiv njih se bori insekticidima, koji ujedno štiti i od lisnih uši.
Berba
Nektarine se beru nakon dozrijevanja, najčešće sredinom kolovoza. Beru se ručno kako bi se smanjila mogućnost njihova oštećenja. Naime, poput breskvi i nektarine imaju tanku, osjetljivu kožu i mekano meso, pa čak i najmanji udarci mogu dovesti do truljenja i ugrožavanja čitave berbe. Berbu je najbolje obavljati ujutro, prije velikih vrućina, a nakon što se osuši rosa s voćki.
Proljetne sorte najčešće se odmah izvoze na tržište ili konzumiraju, dok se jesenske često i skladište.
Skladištenje
Jesenske sorte skladište se u hladnjačama ili podrumu. Nektarine koje se planiraju skladištiti mogu se brati i nezrele, pa držati u papirnatim vrećama dok ne sazru, što se dogodi u nekoliko dana. Ako se čuvaju u hladnjaku, potraju oko pet dana.
Na duže vrijeme nektarina se može skladištiti na temperaturu od -1 do 0°C, a vlažnost zraka od 90 do 95%. Tako se može očuvati oko 50 dana.
Ljekovita svojstva
Nektarina je niskokalorično voće bogato raznim nutrijentima. Najviše je vitamina i to vitamina A, vitamina C, vitamina E, vitamina K i vitamina B skupine, među kojima je i folna kiselina. Od minerala sadrži kalcij, kalij, magnezij i fosfor. Osim njih, sadrži i antioksidanse, fenole i vlakna. Zbog svega ovoga, nektarine su ukusni saveznici u borbi i sprječavanju mnogih bolesti.
Pa tako klorogenična kiselina i antocijanina djeluju na kolesterol, čime se smanjuje taloženje plaka u krvnim žilama. Time se čuva zdravlje krvnih žila, smanjuje njihovo stvrdnjavanja i poboljšava cirkulacija. Sve ovo povoljno djeluje na zdravlje kardiovaskularnog sustava i srca. Antioksidansi djeluju na imunitet, čime se smanjuje rizik od oboljenja od zaraznih bakterijskih ili virusnih bolesti, a ako se oboljenje i dogodi, nutrijenti iz nektarine pomažu u bržem ozdravljenju.
Lutein i beta karoten iz ovog voća čuvaju zdravlje očiju. Kod djece pomažu u razvijanju zdravog vidnog sustava te sprječavaju degeneraciju žute pjege i razvitak sive mrene. Istovremeno lutein filtrira UV zrake, pa time čuva vid i kod čestog izlaganja suncu.
Budući da u velikom postotku sadrži vlakna, nektarine su odlične za probavu. One potiču pravilan rad crijeva, utječu na redovito pražnjenje debelog crijeva, smanjuju mogućnost oboljenja od konstipacije, ali i gastritisa i čira. Svime ovime, nektarine potiču i detoksikaciju organizma.
Nektarine su odlične i za održavanje zdravlja kože. Vitamin C potiče proizvodnju kolagena, zbog čega koža ostaje čvrsta i elastična, dok se sprječava nastanak bora. Koža je uz to otpornija na negativne vanjske utjecaje i bolje se regenerira. Vitamin A, odnosno beta karoten, čuvaju kožu od UV zračenja. Održavaju je vlažnom i mekom.
Folati iz nektarine odlični su za trudnice, odnosno razvoj ploda u njima. Kalij održava krvni tlak trudnica optimalnim, kao i balans elektrolita u krvi.
Nektarine u kulinarstvu
Iako se nektarine najčešće jedu svježe, u kulinarstvu se mogu primijeniti i u neka druga jela. Neizostavni su dio voćnih salata, a odlične su i za pripremu voćnih sokova ili smoothieja. Mogu se jesti kao desert, pogotovo uz šlag, ali i kao međuobrok. Za doručak se mogu dodavati u jogurt, muesli ili frape.
Nektarine odlično pristaju slatkim desertima. Idu u mnoge slastice, bilo da su to kolači, torte, pite ili sladoledi. Mogu se pripremati kao kompot, marmelade ili džemovi.
Zanimljivosti
Nektarina pripada porodici ružovki, poput breskve i šljive, a dugo vremena se mislilo da je nastala baš križanjem ova dva voća. Ipak, na kraju je dokazano da je nektarina zapravo mutacija breskve, koja je prirodnim razvojem izgubila dlačice. Zbog toga se često naziva glatkom breskvom. Nektarina je dobila ime prema grčkom bogu Nektaru, a zbog svog okusa i sočnosti, njen sok nazivan je pićem, odnosno nektarom bogova.
Nektarina porijeklom dolazi iz Kine. Tamo se uzgaja već 3.000 godina i upravo se od tamo proširila najprije na srednju Aziju, zatim Europu, a na kraju i Ameriku. U Engleskoj se nektarina počela uzgajati u 17. stoljeću, a u ostatku Europe tek u 60-im godinama prošloga stoljeća. Kina je i dalje najveći uzgajač ovog voća, a slijede je Španjolska, Grčka, Francuska i Italija.
Foto: Fruchthandel_Magazin / Pixabay
Odgovori