Aronija (lat. Aronia) je listopadna grmolika biljka iz porodice ružovki (Rosaceae). Uzgaja se radi jestivih okruglih, pomalo spljoštenih bobica punih antioksidansa i lijepih cvjetova.
U posljednje vrijeme ova biljka je sve popularnija, a razlog tomu su njezine jestive bobice koje prema znanstvenim istraživanjima sadrže velik broj antioksidativnih spojeva. Najveći je antioksidans među voćem, uključujući i bobičasto voće i orašide!
Izvorno potječe s istoka Sjeverne Amerike gdje su domoroci sušili njezin plod i koristili ga kao ljekovitu hranu, posebice u hladnim zimskim mjesecima. U Europi je bila zapažena prvo zbog svoje ljepote cvijeta, a njezina vrijednost prepoznata je najviše u Istočnoj Europi. Na europskom tlu najviše se uzgaja u Rusiji, a slijede je Češka, Slovačka i Poljska.
Aronija je grmolika biljka, a ovisno o vrsti može narasti i do 4 m. Listovi aronije su tamnozeleni, izduženi i spiralno raspoređeni, a vrhovi su im nazubljeni. U jesenskim mjesecima poprimaju crvenkastu boju.
Cvjeta predivni bijelim ili svijetloružičastim cvjetovima koji izgledaju kao maleni vjenčići. Svaki od njih ima velik broj prašnika popunjenih purpurnim anternama. Cvjetovi su skupljeni sitne grozdaste cvjetove koji se oprašuju vjetrom i pčelama. Aronija je samooplodna, a njezina cvatnja započinje u svibnju.
Plodovi aronije su jestive okrugle i pomalo spljoštene bobice koje kada dozre poprimaju tamnoljubičastu boju. Plodovi se nalaze u ogrozdu, a svaki od njih čini 15 do 20 plodova. U svakom plodu nalazu se od 5 do 8 sjemenki. Okus im je gorak i trpak, a nalikuju ribizlu. Pozitivna strana je to što dugo mogu ostati na biljci bez da se pokvare. Jedini problem mogle bi vam zadavati ptice koje bi se mogle poslužiti plodovima. Prve plodove aronije možete očekivati već u kolovozu.
Aronija se lako uzgaja, a primjerena je za uzgoj na našim kontinentalnim područjima. Naime, može izdržati jaku zimu, sve do minus 47°C te je slijedom toga otporna i na mraz. Iako se najčešće sadi kao samostalan grm, aroniju možete saditi uz kulture koje kao i ona traže mnogo svjetlosti i sunčevih zraka, poput pelargonije ili gazanije, ali daleko od zapuštenih voćnjaka i bujnih korova jer se na aroniji tada mogu pojaviti lisne uši, iako one ne mogu nanijeti značajniju štetu biljci. Nije zahtjevna po pitanju sadnje uz određene kulture i pretkulture, ali zbog jednostavnosti održavanja možete je posaditi uz kulture koje imaju slične zahtjeve za gnojidbom, npr. vinova loza ili voćke.
Istraživanja su pokazala da aronija prednjači po broju antioksidansa ako je uspoređujemo s nekim drugim voćem. Kao dokaz tomu je i podatak da su nakon nuklearne katastrofe u Černobilu mnogi posegnuli za aronijom, tao ublažavajući opasnost od teških zračenja.
Informacije
Latinski: Aronia
Engleski: Chokeberry
Porodica: ružovke (Rosaceae)
Visina: 1 - 6 m
Uvjeti: sve vrste tla osim pjeskovitog i zbijenog
Klima: kontinentalna klima
Sadnja: jesen
Berba: kolovoz
Upotreba: prehrana, medicinske svrhe
Srodnici
Vrste
Općenito razlikujemo nekoliko vrsta aronije, a to su:
- Ljubičastoplodna aronija (Aronia prunifolia) - najviša vrsta, a grm može narasti do 4 m
- Crvenoplodna aronija (Aronia arbutifolia) - grm koji može narasti od 1,5 do 2 m
- Crnoplodna aronija (Aronia melanocarpa) - grm visok od 0,5 do 1 m
Ljubičastoplodna aronija (lat. Aronia prunifolia) može doseći visinu od čak 4 metra. Stručnjaci se ne mogu dogovoriti je li ova aronija hibrid prethodne dvije ili je zasebna vrsta. Njezin plod je tamnoljubičaste boje, ponekad i crne. Cvate u razdoblju od travnja do srpnja.
Crvenoplodna aronija (Aronia arbutifolia) može narasti do visine od 1,5 do 2 metra. Ima crveni plod čije su bobice najmanje od svih vrsta aronije, a grm joj je srednje nizak. Cvjetovi su bijele i svijetloružičaste boje. Plodovi se konzumiraju sirovi i imaju odličan okus.
Crnoplodna aronija (lat. Aronia melanocarpa) ili sibirska aronija raste od 0,5 do 1 metra u visinu i upravo je ona najkvalitetnija vrsta aronije, iako po grozdu nosi tek 10 do 15 bobica. Svakako je najpopularnija i najčešće se uzgaja na europskom kontinentu. Kako sam naziv kaže, plodovi su crne boje u kasnijoj fazi rasta, dok su u ranijoj fazi crveni. Grm je niži nego u ostalih vrsta aronije. Najčešće se konzumira prerađena, a zovu je i supervoćem jer su svi njezini dijelovi ljekoviti. U Hrvatskoj se može pronaći na ogromnim zemljištima kod Donjeg Miholjca. Poznata je kao divlja sorta, a uspijeva i na ekstremno niskim temperaturama od -47 °C. Tako je došla do Sibira i Rusije te stakla naziv sibirska.
U Hrvatskoj su obično prisutne dvije sorte koje se najčešće uzgajaju i u ostatku Europe, a to su:
- sorta Nero
- sorta Viking
Sorta Nero
Sorta Nero raste uspravno i zbog toga se razlikuje naspram drugih sorti. Grm može narasti do 2 m u visinu te 2,5 m u širinu. Grane Nero sorte su razgranate, a biljka čvrsto raste iz izboja i korijenja. U vrijeme cvatnje daje bijele do svijetloružičaste cvjetove, a svaki cvjetni grozd sastoji se od 10 do 20 cvatova.
Plodovi ove sorte imaju plodove promjera 12 mm, okrugli su i relativno veliki, a dolaze u ljubičastoj ili tamno plavoj boji. Obavijeni su čvrstom voštanom prevlakom, težine 1 do 1,5 g. Okus im je slatkast, a plod čvrst te nakon zriobe ne otpada.
Sorta Viking
Sorta Viking potječe iz Finske i može ostvariti gotovo jednake plodove kao i ranije spomenuta sorta Nero. Svaki plod može postići težinu od 1,5 g i nalazi se na samom vrhu grana što je i glavni razlog zašto su grane savijene prema tlu.
Sadnja
Aronija može uspjeti gotovo na svim vrstama tla. Možete je saditi na pjeskovitim, siromašnim i vlažnim tlima, čak na kamenitim tlima u kojima je manji postotak tla, a koja se obično nalaze na području krša. Ipak, najbolje tlo za njezin uzgoj je ono plodno i bogato humusom pH vrijednosti blago kisele od 5,5 do 6. Izbjegavajte sadnju na suhim i previše zbijenim tlima.
Za rast i pravilan razvoj potrebno joj je puno svjetla pa se preporučuje sadnja na osunčanim terenima.
Prije sadnje tlo se mora dobro pripremiti. Tada se preporučuje obaviti meliorativnu gnojidbu kod koje se koristi kombinacija stajskog gnoja i mineralnih gnojiva koja imaju povećani udio fosfora i kalija.
Sadnja presadnica aronije vrši se u jame duboke 20 cm te promjera 30 cm. Razmak između redova trebao bi biti od 3 do 4 m, a u samom redu od 1,5 do 2 m.
Vrijeme sadnje
Aronija se sadi u jesenskim mjesecima, a pritom se preporučuje koristiti sadnice stare dvije godine. Sadnice moraju biti zdrave, dobro razvijenog korijena koji sadrži od 3 do 5 izdanaka. Iako se na našim područjima aronija uzgaja u obliku grma, može se oblikovati i poput stabla.
Aronija je prilagodljiva biljka što se tiče temperatura pa se može uzgojiti i na području oštrih kontinentalnih zima. Tijekom perioda zimskog mirovanja može podnijeti temperature do -30°C. No, krajem jeseni i početkom zime temperatura ne bi smjela pasti ispod -23°C jer bi se tada, dok biljka još nije u procesu mirovanja, mogla dogoditi trajna oštećenja.
Sadnja u vrtu
Aronija se najčešće sadi u vrtu, uz obilje dnevnog svjetla, blago kiselo tlo i mnogo vlage. Odaberite južnu stranu zbog svjetlosti. Za veće i sočnije plodove, aroniji pružite što više vlage.
Sadnja u stakleniku
Pri sadnji aronije reznicama, poželjno je sadnju obavljati u toplom stakleniku ili klijalištu, gdje je moguće osigurati temperaturu od 15 do 20 °C.
Tek kada se razvije korijen, biljku je potrebno presaditi u lončiće gdje će se njezin razvoj nastaviti do veličine koja je poželjna za presađivanje na stalno mjesto.
Sadnja u posudama
Sadnja aronije u posudama nije preporučljiva jer zbog manjka prostora neće uroditi mnoštvom plodova. Također, aronija se može presaditi u posude tek kada dosegne određenu veličinu.
Uzgoj
Aronija se uzgaja kao višegodišnja kultura i ako se pravilno njeguje, biljke mogu trajati i više od 30 godina.
Aronija je samooplodna biljka, a lako se razmnožava nagrtanjem i izdancima (položenicama). Uspješno se razmnožava vegetativno, poluzrelim ili zrelim reznicama. Taj način razmnožavanja aronije je ujedno i najčešći te najisplativiji.
Poluzrele reznice uzimaju se u lipnju kada krene odrvenjivanje mladica. Reznice bi trebale biti dužine 15 cm te se utaknu u vlažni pijesak ili perlit do drugog internodija.
Tijekom ukorjenjivanja treba ih stalno orošavati.
Zalijevanje
Aroniji će za uzgoj trebati od 500 do 700 mm padalina tijekom godine. Ima velike potrebe za vlažnosti i vodom, a nedostatak vlage u velikoj mjeri utječe na kvalitetu plodova. Oni uslijed suše postaju maleni i kiseli. Stoga, ako ćete je uzgajati na području gdje postoji mogućnost sušnih razdoblja, preporučuje se obvezno navodnjavanje.
Gnojidba
Najbolji rezultati postižu se ako se tlo tijekom uzgoja redovito gnoji. Preporuka je unositi:
- 30 do 60 kg fosfora
- 80 do 100 kg dušika
- 100 do 120 kg kalija
Rezidba
Rezidbom se stimulira rast i dugotrajno cvjetanje biljke, a poluzrele i zrele reznice mogu poslužiti za novo sađenje. Kako sve više cvate komercijalni uzgoj aronije, ona se sve više oblikuje u grmiće, a često i u oblik stabla. Ljeto je najpogodnije razdoblje za rezidbu kojom ćete ovom ljekovitom grmu pružiti lijep oblik.
Nakon pete godine otklanjaju se najstariji izdanci kako bi ih zamijenili jednogodišnji.
Potrebno je ukloniti i oštećene izdanke te one koji se previše nalaze u blizini tla.
Zaštita od bolesti i štetnika
Zanimljivo je da aronija uopće nema prirodnih neprijatelja i nametnika. Nije potrebno prskati je kemijskim tretmanima i zaštitnim sredstvima pa s pravom nose naziv ekološki uzgojenog voća. Također, gljivična oboljenja dosad nisu uzrokovala probleme pri uzgoju aronije u Hrvatskoj.
Biljne ili lisne uši kukci su minijaturnih veličina, a hrane se sočnim dijelovima biljke. Rijetko napadaju aroniju, eventualno kada se nalazi u blizini napuštenih voćnjaka. Lisnih ušiju se vrlo lako možete riješiti uz pomoć gaziranih pića koji sadrže šećere.
Berba i skladištenje
Berba aronija odvija se od kolovoza. Ovisi o zrelosti plodova, a dobra stvar je to što plodovi mogu dugo ostati na biljci bez da se pokvare, otpadnu ili izgube svoje vrijedne hranjive tvari.
Prvu berbu aronije možete očekivati tek nakon treće godine od sadnje. Tada biste mogli ostvariti prinos od 0,3 do 0,5 kg bobica po jednoj biljci. No, od pete do sedme godine prinos se povećava. Tada očekujte od 8 do 10 kg plodova po jednoj biljci. Nakon devete godine pa do desete, prinos aronije je na vrhuncu i on tada iznosi od 15 kg bobica po jednoj biljci.
Aroniju možete sušiti, koristiti je sirovu (najzdraviji oblik uporabe aronije) ili je preraditi u razne likere, vina ili pak sokove.
Zamrzavanje
Ako želite uživati u blagodatima aronije tijekom cijele godine, možete je i zamrznuti. Najbolje bi bilo zamrznuti kilogram po kilogram i odmrzavati po potrebi, a ne odmah napraviti velike količine soka. Jednom odmrznuto voće nemojte opet zamrzavati. Zamrzavanjem aronija ne gubi nutritivna svojstva.
Sušenje
U slučaju da želite sušiti plodove aronije, berite je s peteljkama i ostavite da se suše na suncu. Prekrite ih gazom da na njih ne pada prašina.
Možete ih sušiti i u pećnici koju ćete ostaviti malo otvorenom. Taj postupak će vam oduzeti 8-10 sati, a prije pripreme čaja bobice sameljite u mlincu za kavu.
Aronija u kuhinji
Sve vrste aronije imaju iznimno ljekovita svojstva te je aronija u posljednje vrijeme postala moćno oružje u očuvanju zdravlja zbog posjedovanja mnoštva biljnih fenola. Crnoplodna aronija je nešto kvalitetnija od ostalih vrsta. Meso njezinog ploda ima crvenu boju i slatkastu aromu, a obiluje antocijanom i vitaminom P koji pridonose zdravlju krvožilnog sustava. Vitamin P ili flavonoid nalazimo u citrusnom i bobičastom voću, kurkumi, papru, đumbiru i ružmarinu, a potiče apsorpciju vitamina C, štiti od upalnih procesa te čuva zdravlja živčanog sustava.
Bogata je flavonoidima, folnom kiselinom, mineralima (cinkom, kalcijem, manganom, željezom, jodom, kalijem, fosforom) i vitaminima B, C i E.
Ljekovitost aronije očita je na primjeru iz Černobila. Naime, tegobe ozračenih osoba poslije nuklearne katastrofe ublažavale su se plodovima aronije. Njezinu moguću upotrebu u kulinarstvu prvi su uočili stari Indijanci koji su je sušili, mljeli i koristili u kombinacijama s mesom i brašnom. Koristili su je svježu, ali i u obliku čajeva.
Može se pronaći u proizvodima za mršavljenje jer utječe na gubitak kilograma i topi masti, a nakon toga i održava idealnu tjelesnu težinu.
Iako se danas aronija često koristi u ljekovite svrhe zbog bogatstva vitamina, minerala i antioksidansa, našla je svoj put i do kuhinje. Naime, od aronije se pripremaju sokovi, sirupi, likeri i džemovi, a nerijetko se njezine bobice i suše te se tako konzumiraju ili se koriste za pripremu čaja od aronije.
Čaj od aronije ima ugodan i osvježavajući okus i bez mirisa je. Priprema se kao i svaki drugi, tako da jednu žličicu ploda prelijemo s 2 dl vode i nakon 10 minuta procijedimo i pijemo.
Ipak, najbolje je uživati u svježim bobicama aronije jer one zadržavaju najveći broj ljekovitih svojstava. Možete je dodati u smoothie, u shake ili u hladno prešane sokove, koristiti samostalno ili uz dodatak nekog drugog voća. Sok joj je trpak i pomalo gorak pa se preporučuje razrijediti vodom ili cijeđenim sokom od naranče. U protivnom, nećete baš uživati u njezinom okusu.
Dovoljno je popiti 0,5 dl aronije svaki dan natašte. Koristi se i za proizvodnju kolača, keksa, namaza, umaka, voćnog jogurta i vina. Kušajte i izvrsne pudinge od aronije i chia sjemenki!
Od osušene aronije i malo limuna možete napraviti voćnu vodu koja sadrži čak deset puta više antocijanina nego njezine prerađevine. Preporuka je piti je tijekom vježbanja. Umjesto limuna, možete dodati i malo jabučnog octa i vode. Osušenu aroniju koristite u obliku čaja.
Sok od aronije sadrži velike količine beta karotena, dok sok crnoplodne odnosno sibirske aronije ne sadrži gluten te je siguran za trudnice i djecu stariju od jedne godine (preporučena količina je pola dl dnevno). Važno je da sok od aronije ne sadrži konzervanse i dodane šećere.
Sirup od aronije
Sirup od aronije možete konzumirati samostalno u malim količinama ili razrijediti vodom.
Sastojci
- 2 kg bobica aronije
- 800 g šećera
- 1 l vode
- jedan iscijeđeni limun
Priprema
U vodu dodajte šećer i miješajte dok ne zavrije. Kada voda proključa, dodajte 2 kg svježeg voća. Dok miješate sirup, lagano stisnite bobice da ispuste što više soka. Kada sirup proključa, sačekajte malo, izvadite sirup i pustite da se ohladi.
Sirup procijedite, vratite na štednjak za još jednom zavrije. Nakon što proključa, maknite poklopac i dodajte limunov sok.
Sok ulijte u staklene boce i dobro zatvorite. Čuvati na tamnom i hladnom mjestu. Pri konzumiranju potrebno je sirup razraditi s malo vode.
Ostatak bobica iskoristite za izradu džema od aronije.
Sok od aronije
Pri izradi pravog domaćeg soka najbolje je koristiti sokovnike ili blendere kojima ćete izraditi ukusne i zdrave smoothieje.
Sastojci
- 300 g svježe aronije
- 750 ml vode
- vanilin šećer
- limunov sok po želji
Priprema
Aroniju očistite od peteljki, operite u vodi, stavite u lonac i dodajte vodu. Kada zavrije, maknite pjenicu s vrha koja pridonosi kiselosti soka.
Nakon par minuta maknite lonac sa štednjaka i aroniju procijedite. Dodajte šećer, a po želji možete dodati malo vanilin šećera ili limunova soka.
Boce u koje ćete uliti sok zagrijte u pećnici na 70 °C.
Ulijte aroniju, a boce skladištite na tamnom i hladnom mjestu.
Liker od aronije i crnog vina
Priprema likera od aronije i crnog vina je jednostavna, a zauzvrat ćete moći uživati u ukusnom domaćem likeru bogatog okusa.
Sastojci
- 3 litra crnog vina
- 1 kg svježe aronije
- 1 kg šećera
- 4 vrećice vanilin šećera
- 2 dl ruma
Priprema
U veći lonac ulijte vino i šećer. Ostavite da ključa otprilike 15 minuta.
Aroniju dobro operite, dodajte u lonac i kuhajte još 15 minuta. Redovito miješajte liker.
Kada se ohladi, u liker dodajte vanilin šećer i rum. Ulijte u staklene bočice ili čaše.
Foto: januszwietecha / Pixabay
Odgovori