Šljiva (lat. Prunus domestica) je listopadno stablo iz porodice ružovki (Rosaceae). Uzgaja se zbog sočnih jestivih plodova plave, crvene i žute boje.
Šljiva je listopadno stablo koje spada u porodicu ruža te rod Prunus. Raste kao stablo srednje veličine, otprilike 10 m, manjeg ili više bujnog rasta.
Kod mladih šljiva, kora je glatka, sive i sivosmeđe boje, a ona na sunčanoj strani naginje prema crvenkastoj. Pupovi su prekriveni tamnosmeđim ljuskicama, dlakavim na samom rubu. Listovi se nalaze na peteljkama dugim 1 do 2 cm, a dugi su do 5 do 10 cm. Ovalni su, tupog vrha, na rubovima blago nazubljeni. Cvjetovi su dvospolni i pravilno raspoređeni promjera oko 2,5 centimetara. Plodovi su ovalni, dugi od 2 do 7,5 cm, i to plave, crvene i žute boje. Meso šljive je sočno, zelenkastožute boje te se lako odvaja od tvrde, glatke i plosnate koštice.
Do danas je križanjem stvoreno preko 2.500 vrsta sorata šljive. Zavisno od sorte, neke se oplođuju same, dok su kod drugih neophodni strani oprašivači. Nakon sadnje, šljiva će roditi za dvije ili tri godine. Cvijeta u travnju nakon čega lista, a plodovi se, zavisno o sorti, beru u kolovozu, rujnu i listopadu.
Šljiva je laka za uzgoj, a ne zahtijeva niti često orezivanje. Na našim prostorima mogu se uzgajati najkvalitetniji plodovi u ekološkim uvjetima. Zapadnoeuropske zemlje ne mogu ostvariti tako povoljne uvjete uzgoja. Ipak, šljiva se u Hrvatskoj u prošlosti češće uzgajala nego danas i to posebno u Hrvatskom Zagorju, Slavoniji, Banovini i Lici. Za uzgoj joj ne treba puno posebnih uvjeta, a ne traži niti veliko voćarsko znanje.
Informacije
Latinski: Prunus domestica
Engleski: Plum
Porodica: Ružovke (Rosaceae)
Visina: do 10 m
Uvjeti: duboka i propusna tla
Klima: umjerena kontinentalna
Sadnja: jesen i rano proljeće
Berba: ovisno o sorti, kada plod postigne tehnološku zrelost
Upotreba: prehrana, medicina, kozmetika
Srodnici
Sorte
Najraširenija sorta šljive u Hrvatskoj je Bistrica. Jedna je od najkvalitetnijih sorti koja je svim uzgajivačima šljiva dobro poznata. Značajna je po tome što niče iz koštice i ne treba cijepljenje kao mnoge druge divlje biljke koje tako niknu. Bistrica dozrijeva krajem kolovoza i početkom rujna.
U Hrvatskoj se najčešće uzgajaju sljedeće sorte šljiva:
- Bistrica (domaća sorta idealna za preradu)
- Stanley (potrošnja i prerada)
- Ruth Gerstetter (kvalitetna rana stolna sorta za svježu potrošnju)
- California Blue (kvalitetna rana stolna sorta za svježu potrošnju)
- kinesko-japanske stolne sorte (idealne za uzgoj u Istri i Dalmaciji jer dozrijevaju za vrijeme turističke sezone)
Šljive se dijele prema različitim kriterijima, ali najčešće na europske šljive i japansko-kineske šljive. Europska šljiva potječe od vrste Prunus domestica s Kavkaza i Male Azije dok japansko-kineska šljiva (Prunus salicina) potječu od jedne divlje vrste šljive iz Kine.
Sadnja
Prije nego što se odlučite za sadnju, zemlju je potrebno počistiti i poravnati. Nakon toga, cijelu površinu zemlje gdje ćete podići nasade (rigolanje), treba posipati NPK gnojivom. Šljiva se sadi na dubinu od 50 do 70 cm, kada je tlo do dubine prodiranja pluga u potpunosti suho, što se obično može ostvariti u srpnju i kolovozu. Na jako suhim tlima, dubina sadnje mora biti dublja.
Sadnja šljive vrši se na pripremljeno tlo u jesen ili u proljeće. Kod jesenske sadnje, sadnice se prikraćuju u rano proljeće i to na visinu od 120 cm, odnosno 30 cm više nego što želimo postići visinu stabla. Visina debla u tom slučaju iznosi 80 cm što znači da se može ostvariti dobra mehanizirana berba. Kod šljive koja se uzgaja piramidalnom krošnjom, sadnice se prikraćuju na visinu 110 cm, a to znači da će deblo izrasti na visinu od 80-ak cm.
Šljiva najviše naginje piramidalnom obliku u uzgoju. Ako joj prepustite da se sama prirodno razvija, rezultati neće biti dobri. U tom slučaju krošnja će biti pregusta, a primarne grane neće obrasti kako treba. Ogolit će zbog gustoće krošnje. Takve krošnje teško je zaštititi i od bolesti i nametnika, a plodovi koji rode u takvim uvjetima su sitni i loše kakvoće.
Upravo iz tog razloga, naginje se piramidalnom uzgojnom obliku jer taj oblik donosi i najviše plodova. Da biste ga ostvarili valja osigurati provodnicu na kojoj se na razmaku od 20 do 40 cm nalazi od 7 do 9 spiralno razvedenih skeletnih grana.
Tlo
Šljivi će najbolje odgovarati lagana, propusna, humusna i duboka tla bogata kalijem i fosforom. Da bi šljive dobro rodile, podloga mora biti generativna ili vegetativna. Tijekom dugogodišnjih istraživanja kao najbolja podloga pokazala se Prunus myrobalana. U nekim drugim zemljama koristi se i podloga Damascena, Juliana i druge.
Šljiva može uspjeti i na težim tlima, ali za kvalitetnu rodnost treba se pobrinuti za kvalitetno i bogato tlo. Tlo možete obogatiti dodavanjem stajskog gnoja. Najbolje će joj odgovarati pH 6,0 do 7,5, a sva tla koja sadrže više od 10 posto vapna nisu pogodna za uzgoj šljive.
Gnojidba
Prva godina
Prilikom sadnje voćaka dodajte se od 40 do 60 t/ha zrelog stajskog gnojiva u pukotine s obje strane reda. Kada primijetite nicanje korova, ručno okopajte dio tla uz samu voćku jer se taj dio teško može obraditi strojevima. Prije procesa ručnog okopavanja, oko sadnica se u promjeru od 30 do 40 cm stavlja 10 dekagrama KAN-a 27%.
Sljedeće prihranjivanje radi se početkom lipnja i to u istoj količini mineralnog gnojiva i na istoj površini.
Krajem kolovoza, u međuredove voćnjaka se rasipa 500 kg/ha KAN-a 27 posto, a potom slijedi oranje, tanjuranje i drljanje kako bi se obavila sjetva uljane repice. Sjetvom uljane repice postiže se zelene gnojidba.
Druga godina
Prije vegetacije obavlja se prihrana voćaka dušikom, odnosno po svakom stablu 15 dag KAN-a 27%. Kada uljana repica bude u punoj cvatnji, zaorava se međuredni prostor. Sljedeće prihranjivanje dušikom obavlja se početkom svibnja, istom količinom i vrstom gnojiva.
Treća godina
Mjesec dana prije cvatnje, obavlja se prihranjivanje dušikom 200 kg/ha KAN-a 27%, traktorskim rasipačem. Sljedeće prihranjivanje obavlja se također strojno i to odmah nakon cvatnje s 200 kg/ha KAN-a 27%. Nakon što su svi plodovi ubrani, u jesen se koristi mineralno gnojivo NPK 5:20:30, s 800 kg/ha.
Četvrta godina
Prvo prihranjivanje obavlja se dušikom, mjesec dana prije cvatnje, dok se drugo obavlja poslije cvatnje. U oba slučaja koristi se 150 kg/ha KAN-a 27%.
Temperatura
Šljiva tijekom zimskog mirovanja može podnijeti temperature zraka koje padaju sve do -30°C. No, u početnoj fazi cvjetanja, ne podnosi mraz pa bi cvjetovi mogli ozepsti već na temperaturi od minus -1 do -5°C. Kada šljiva postigne vrhunac cvatnje, pozeba bi se mogla dogoditi na temperaturama od -0,5 do -2,2°C.
Kao i kod većine voćaka, mladi plodovi su iznimno osjetljivi na temperaturu pa bi mogli stradati na onoj od -0,5 do -2°C.
Kakvoća plodova ovisi također o temperaturi i to tijekom ljetnih mjeseci (lipanj, srpanj i kolovoz). Ako su srednje temperature u tim mjesecima između 18 i 20°C, šljiva će dobro roditi i dati kvalitetne plodove.
Voda
Šljivi će za uzgoj trebati minimalno 600 mm oborina tijekom godine. No, o količini oborina i uzgoju ovisi i kvaliteta tla, temperatura i drugi čimbenici. Prosječna količina oborina u krajevima u kojima se obično uzgajaju šljive je oko 800 mm oborina.
Razmnožavanje
Šljiva se razmnožava vegetativno cijepljenjem ili iz sjemena. Danas je ipak najčešći oblik uzgoja onaj iz već gotovih sadnica.
Orezivanje i rezidba
Rezidba šljive se obavlja tijekom vegetacije i u razdoblju kada voćka miruje. Postoji zimska i ljetna rezidba šljive.
- zimska rezidba - njome se održava oblik voćke i usmjerava ravnoteža između vegetacije i rasta
- ljetna rezidba - uklanjaju se nepotrebne mladice čime se poboljšava osvijetljenost unutar krošnje i bolje prskanje
Prostor između voćaka zatravljuje nakon dvije do tri godine od sadnje šljiva. Košnjom, odnosno malčiranjem, povećat ćete kemijska, fizikalna i biološka svojstva tla. Tratina pomaže bolje upijanje kiše i snijega na samim padinama. Smanjuje se nagle promjene temperature tla. Ljeti je tlo ispod tratine hladnije što omogućava korijenu da bolje prima hranu iz korijena, a zimi je toplije pa se tako sprječava zamrzavanje gornjeg korijena. Plodovi koji padnu prije berbe, ali i tijekom berbe, manje se oštećuju i ne trunu. Jedini nedostatak travnatog pokrova je u razdobljima suše jer tada korijenu šljive oduzima dostatnu vlagu. To se može ublažiti redovitom košnjom, od šest do osam puta tijekom vegetacijskog razdoblja.
Zaštita od bolesti
Kao i svaku voćku, i šljivu napadaju razne teške bolesti. Stoga je važno prije započinjanja uzgoja šljiva, informirati se o bolestima šljiva i o tome kako šljivu zaštititi od bolesti.
Rogač šljive (Taphrina pruni)
Rogač šljive pojavljuje se periodično, a kad se pojavi može donijeti veliku štetu voćnjaku. Kod jačih napada bolesti može se uništiti i do 80 posto plodova. Bolest se najčešće javlja kada su proljeća hladna i kišna. Vrlo brzo se može uočiti jer jedan od simptoma bolesti je i taj da zaraženi plodovi rastu brže od zdravih. Plodovi su izduženi, iskrivljeni i zadebljani, a njihova veličina često je i dva do tri puta veća od zdravih plodova.
Boja zaraženih plodova može biti siva, svijetlozelena i svjetlo narančasta, a koštica se u takvim plodovima uopće ne razvija ili je potpuno zakržljala. Plod šljive je spužvast, lako lomljiv i suh, a kako se bolest razvija, pocrni i osuši se. Takvi plodovi najčešće padnu. Iako rijetko, bolest se može pojaviti i na mladim izbojima šljive.
Preporučuje se uklanjanje zaraženih plodova i prskanje fungicidima na bazi bakra i cinka prije početka vegetacije, odnosno prije pupanja. Tako se uništavaju askusi koji se nalaze na kori.
Šupljikavost lista (Stigmina carpophila ili Clasterosporium carpophilum)
Šupljikavost lista je bolest koja napada sve vrste koštuničavog voća (šljiva, trešnja, višnja, nektarina, breskva...) Osim plodova, napada i list i mladice. Posebno je opasna na plodu i mladicama jer takav bolesni plod nema nikakvu vrijednost na tržištu, a mladice se suše.
Bolest se pojavljuje na listu u obliku crvenih pjega koje su obavijene tamnim rubom. Kako bolest napreduje, tako pjege postaju tamnije, a listovi otpadaju. Takve voćke vrlo brzo ostaju bez lišća. Ova bolest rijetko napada plod i mladice, a u slučaju zaraze i na njima se pojavljuju pjege.
Preporučuje se prskanje fungicidnim sredstvom na bazi bakra i cinka.
Monilija (trulež plodova)
Monilija se može pojaviti kod svih vrsta koštuničavog voća i to u dva u potpunosti različita oblika:
- trulež plodova (Monilinia fructigena) - najčešće napada krušku i jabuku
- sušenje mladice s cvjetovima (Monilinia laxa) - najčešće napada šljivu, višnju, trešnju, breskvu
Sušenje mladice s cvjetovima (Monilinia laxa) uzrokuje propadanje plodova pa je ova trulež puno opasnija. Javlja se tako da plodovi dobiju smeđu pjegu koja se širi, a meso šljive poprima smeđu boju i počinje trunuti. Bolest je važno ukloniti iz voćnjaka da ne bi došlo do m.laxe.
Trulež šljive se širi naglo i to obično nakon dugotrajnih kiša do kojih dolazi nakon dugog sušnog razdoblja. Tada plod obično jako buja što uzrokuje sitne pukotine kroz koje gljivica ulazi u plodove.
Preporučuje se prskanje kombiniranim preventivnim fungicidom Signumom.
Pjegavost lista šljive i narančasta pjegavost
U razdoblju jakih zaraza, na šljivama se mogu pojaviti narančaste pjege pa krošnja izgleda kao da je na njoj izbio plamen. Na takvim stablima plodovi se slabo razvijaju i ostaju manji. Izboji nikada ne dozrijevaju i tijekom zime se smrznu.
Iscrpljena bolešću, šljiva slabije razvija cvjetne pupove što dovodi do nerodnosti koja može potrajati dugi niz godina.
Preporučuje se prskanje preventivnim kontaktnim fungicidom STAR 80 WP te kontaktnim fungicidom MERPAN 80 WDG.
Berba
Zreli plodovi šljive upotrebljavaju se za potrošnju svježe ubrani, ali i za daljnju preradu (pekmezi, marmelade, džemovi, kompoti, kolači...). Prema tome, razlikujemo način i vrijeme berbe šljiva. Rane sorte šljiva konzumiraju se kao svježe voće, a jesenske sorte se obično prerađuju.
Ako ćete šljive konzumirati svježe, beru se nešto prije nego što postignu maksimalnu zrelost, ručno i s peteljkom. Također, pazi se da na kožici šljive ostane neobrisana voštana prevlaka.
Berba šljiva za preradu obavlja se mehanički i to jedino tada kada šljiva zadovolji potpunu zrelost. Plodovi šljive na grani mogu dobiti sve potrebne hranjive tvari (šećer, miris, suhe tvari...) pa se stoga čeka s berbom dok ne ostvare svoj maksimum.
Skladištenje
Šljive se čuvaju u sanducima, košaricama i u plitkim kašetama. Najbolja temperatura za čuvanje šljiva u hladnjači je od minus -1 do 1°C, relativne vlažnosti od 85%. Tako skladištene šljive u hladnjači se mogu čuvati do četiri mjeseca.
Šljive se mogu vrlo lako i zamrznuti. Važno je da to obavite 48 sati nakon berbe dok su šljive još svježe jer se tako neće izgubiti njihova važna nutritivna svojstva. Možete ih konzumirati tijekom cijele zime. Dovoljno ih je dobro oprati i osušiti, prepoloviti i odstraniti im koštice. Nakon toga, položite ih na tanjur i stavite u vrećicu za zamrzavanje. Šljive u zamrzivaču možete čuvati od 9 do 12 mjeseci.
Osim zamrzavanja šljiva, one se mogu i sušiti te tako čuvati. Neki ih ostave što duže na stablu da se same prirodno osuše, što je ponekad i rizično jer osim što mogu pasti na tlo i istrunuti, mogu ih pojesti i ptice. Stoga se preporučuje da ih sušite u pećnici ili na suncu. Prije upotrebe, suhe šljive namočite u vodi ili čaju najmanje četiri sata.
Ljekovita svojstva
Šljive su jedinstveno voće prepuno vrijednih antioksidansa. Najpoznatije su po tome što spadaju u kategoriju prirodnih laksativa, a ovdje prednjače više suhe nego svježe šljive. Ako imate problema s probavom, preporučuje se navečer namočiti desetak suhih šljiva i ujutro ih pojesti natašte s vodom u kojoj su stajale.
Bogate su kalcijem, kalijem, željezom, beta karotenom i fosforom te su odlične za koncentraciju. Smatra se da konzumacija šljiva potiče seksualnu želju o čemu govore i znanstveni dokazi. Preporučuju se bubrežnim bolesnicima, kod reume, kostobolje i svih bolesti jetre.
Osim što djeluju na zdravlje probave, šljive pomažu kod napetosti i stresa, ublažavaju nemir i otpornost prema stresu. Ako imate problema s pamćenje, preporučuje se barem jednom tjedno konzumirati šljive. Općenito jačaju imunitet, ali pomažu i u održavanju zdravlja srca i krvnih žila. Jedite li svaki dan suhe šljive, snizit ćete loš kolesterol. Šljive pomažu i kod slabog apetita pa se preporučuju djeci.
Šljive u kulinarstvu
Šljive spadaju u osjetljivo voće pa je prilikom kupnje važno paziti da plodovi zadovoljavaju neke od uvjeta. Prilikom pritiska, one moraju biti mekane, ali i dalje napete i čvrste. Pazite da nisu premekane jer bi takve mogle vrlo brzo početi gnjiliti. Važno je i da zadovolje karakterističnu boju za vrstu koju kupujete. Čuvajte ih na hladnom mjestu jer bi na sobnoj temperaturi vrlo brzo mogle istrunuti.
Stolne šljive su slatke te se preporučuju jesti svježe, dok su za pripremu kolača, torti i za kuhanje najbolje suhe ili kiselije šljive. U kulinarstvu se od šljiva najčešće radi pekmez od šljiva, džemovi, kompoti i želei.
Foto: Couleur / Pixabay
Odgovori