Trešnja (lat. Prunus avium) je listopadno stablo iz porodice ružovki (Rosaceae). Uzgaja se zbog tamnocrvenih, mesnatih, vrlo sočnih i slatkih jestivih plodova.
Trešnja je listopadno drveće koje raste po cijeloj Europi i zapadnoj Aziji. Latinski joj je naziv Prunus avium L, pripada porodici Rosaceae, a rodu Prunus.
Trešnjini listovi su eliptični, na krajevima zašiljeni. Dugi su do 12 cm. Prije listanja, na prošlogodišnjim izbojcima, počnu pupati cvjetovi. Cvjetovi su bijeli, gusto raspoređeni, pa je trešnja u cvatu vrlo lijepa za vidjeti. Neke sorte daju i roze cvjetove.
Na njihovim mjestima kasnije narastu plodovi. Oni su tamnocrveni, mesnati, vrlo sočni i slatki, s košticom u sredini. Stablo trešnje može narasti do 20 m, promjera debla 70 cm. Stablo živi preko 50 godina, a postaje rodno nakon 6 do 8 godina od sadnje.
Informacije
Latinski: Prunus avium
Engleski: Sweet Cherry
Porodica: ružovke (Rosaceae)
Visina: do 20 m
Uvjeti: pjeskovita, ilovasta, aluvijalnim tla
Klima: kontinentalna klima
Sadnja: jesen
Berba: rane sorte (srpanj - kolovoz), kasne sorte (rujan - listopad)
Upotreba: prehrana, ljekovite, kozmetičke svrhe
Srodnici
Sorte
U Europi se uzgaja mnogo sorti trešanja. Jedna od najstarijih je sorta Bing, koja ima vrlo krupne, mesnate, slatke, sočne, ukusne plodove. Ipak, daje malo roda za uzgoj, pa se uzgaja uglavnom za vlastite potrebe. Uz to, nije otporna na niske temperature i ima osjetljive cvjetne pupoljke te joj plod lako puca, pa se uzgaja isključivo nešto više suhim područjima, gdje barem nekoliko tjedana pred berbu nema kiše.
Također ukusna sorta, odličnog ploda, ali i bolje podnošljivosti na zimu, je Lapins. To je rana sorta koja sazrijeva oko dva tjedna nakon binga. Summit je još jedna ukusna sorta, kasnijeg sazrijevanja, dok je Regina novija sorta, podrijetlom iz Njemačke, koja se često uzgaja za komercijalnu prodaju, zbog svog tamnocrvenog ploda, krupnog i ukusnog, ali i zbog njene tolerantnosti na hladnoću i mraz.
Ostale sorte trešanja koje se često uzgajaju su:
- rana bigi
- enrika
- burlat
- stela
- asenova rana
- čarna
- vigred
Sadnja
Trešnje se sade u jesen, dok je vrijeme još toplo, ali već nastupaju kiše, pa je i vlažno, što potiče brži rast korijenja. Sadnice prije sadnje moraju stalno biti opskrbljene vodom. Prije same sadnje moraju se ukloniti svi oštećeni dijelovi korijenja, te ga uroniti u kašu od zemlje i gnoja. Budući da neke sorte trebaju oprašivača da bi uspijevale, potrebno je posaditi najmanje dva stabla. U vrtovima se preporučuje saditi niske sorte, a u nasadima one više.
Mladica se sadi u rupe dovoljno velike da cijeli korijen stane u nju. Na njega se stavlja rahla zemlja, debelo 5 do 8 cm, na nju se nagazi 20 do 30 kg stajskog gnoja, pa opet stavi zemlja, i to tako da oko voćke oblikujemo zdjelicu kako bi se voda zadržavala na tom mjestu. Pri tome ne smijemo zakopati crtu kalema.
Trešnja se može saditi i na podloge. Najbolje su sjemenjak divlje trešnje ili rašeljke, te sjemenjak mahaleba. Nasade trešnje sadimo na mjestima gdje nema puno vjetra, jer joj velika zračna strujanja mogu ometati oplodnju. Strujanja mora biti, ali umjereno, jer ono umanjuje relativnu vlažnost zraka u kišnim razdobljima, što je za trešnju vrlo korisno.
Tlo
Trešnju je najbolje uzgajati na rahlim tlima i to duboko. Stablo voli aluvijalna tla, pjeskovitu ilovaču, propusni vapnenac ili posmeđenu crvenicu. Tlo mora biti blago kiselo, neutralno ili blago alkalno, dakle od pH 5 do 7 vrijednosti.
Tlo je za sadnju najbolje pripremiti čak 2 godine prije sađenja nasada trešnje i to sijanjem pretkulture. Za trešnju su najbolja pretkultura grahorice jer obogaćuje tlo dušikom. 2 mjeseca prije sadnje tlo se gnoji i rigola na dubinu od 60 do 100 cm, ovisno o dubini i rahlosti tla. Zatim se ono potanjura i iskolči.
Gnojidba
Prije nego zasadimo stabla trešnje, potrebno je izvršiti kemijsku i fizikalnu analizu tla kako bi se odredilo koja gnojiva i u kojoj koncentraciji su mu potrebna. Trešnji odgovaraju lagana, rahla tla, kako bi gnojiti moglo tijekom cijele godine. Od hranjivih tvari najviše joj treba dušika jer on uvelike utječe na rodnost i rast biljke. Dušik se unosi stajskim gnojem prije sadnje mladica, a kasnije se voćnjak može zatravniti, što će mu biti stalni izvor dušika. Mlađim voćkama potrebno je 30 do 40 kg dušika po hektaru, a onima u rodnosti od 60 do 140 kg po hektaru.
Voćki je uz dušik potreban i fosfor. U prvim godinama trebaju oko 30 kg fosfora po hektaru, a kasnije od 60 do 90 kg po hektaru. Kalija je potrebno 60 kg u početku, a kada stablo postane rodno od 150 do 200 kg po hektaru.
Nasadi trešnje gnoje se u proljeće i prije početka vegetacije. Tada se dodaje mineralno gnojivo KAN 27%. Nekoliko puta za vrijeme vegetacije treba tretirati i zakorovljen zaštitni pojas.
Temperatura
Trešnja najbolje raste na mjestima punima svjetla i topline. Cvate kada dnevne temperature dosegnu 10-ak stupnjeva, a oplođuju se na 15 i 20 °C. U vrijeme mirovanja dobro podnosi i niske temperature, stablo u dobroj kondiciji može podnijeti čak do -30°C, dok se ona slabija smrzavaju i na -24 °C. Pupovi podnose do -25 °C. U jesen, kada stablo još nije u mirovanju, stablo može podnijeti temperaturu do -15°C, a na nižoj mu stradavaju debla i račvišta granja.
Pupovi sorti trešanja sa svjetlijim plodovima otpornije su niske temperature. Izdrže do -2.8 °C, dok im otvoreni cvjetovi izdrže do -3 °C. Pupovi crvenih sorti izdrže samo do -1°C, a sve niže ih smrzava.
Voda
Trešnja dobro raste i na sušnim područjima jer podnosi i manje količine vlage. Korijen joj ima veliku moć apsorpcije pa crpi vodu i iz manje vlažnih tla. Treba joj zato oko 500 mm oborina godišnje, pogotovo ako nema većih razdoblja bez kiše, kao ni dugotrajnih kišnih razdoblja. Stablo trešnje više voli suhi zrak, nego vlažni. Kod veće relativne vlažnosti zraka lakše obolijeva od raznih bolesti, dok joj veće oborine smetaju kod oplodnje, a kasnije uzrokuje pucanje plodova.
Orezivanje
Rodna stabla moraju se orezivati najprije dok miruju, a onda i za vrijeme vegetacije. Nakon berbe vrši se ljetna rezidba, koja može trajati sve do rujna. U tom razdoblju preporučuje se orezivati voćku nekoliko puta po manje, kako bi se smanjio stres biljke. Ljetnom rezidbom želimo prozračiti krošnje i time dovesti sunce do jednogodišnjih izboja, koji u tom slučaju odrvene. Uklanjaju se one grane koje sprječavaju dotok svjetla u krošnju voćke. Ako je unutrašnjost previše zasjenjena, stablo počinje gubiti lišće, a izboji odumru.
Zaštita od bolesti
Jedna od najčešćih bolesti trešnje je kozičavost lista. Uzrokuju je gljivice koje napadaju list, a nekada i grančice ili plod. Posljedica su prerano opadanje listova, sitniji plodovi koji teško sazrijevaju i poremećeno formiranje pupova cvijeta u sljedećem cvjetanju.
Od ove se bolesti nasadi mogu zaštititi najprije sadnjom otpornijih sorti trešanja, a ako se bolest ipak pojavi, onda uništavanje zaraženog lišća te piskanjem fungicidima.
Berba
Trešnje se beru kada su plodovi skroz crveni, sočni i zreli. Ipak, ne smiju biti prezreli. Beru se s peteljkom, dok im je opna još čvrsta. Najbolje ih je brati nekoliko dana prije nego su posve zreli, jer ona mogu izdržati i nekoliko dana na sobnoj temperaturi ili u hladnjaku.
Skladištenje
Trešnje se nakon branja mogu čuvati u hladnjaku nekoliko dana. Toliko otprilike izdrže i na sobnoj temperaturi, ali već nakon dana ili dva primijeti se mekanost opne i usahlost ploda. Trešnje se također mogu čuvati i u hladnjači i onda im je trajnost mjesec dana. Temperatura mora biti od 0 do 1 stupnja, a vlažnost zraka do 85%.
Ljekovita svojstva
Trešnje ne samo da su vrlo ukusne, nego su i zdrave. Imaju mnoštvo vitamina i minerala. Najviše sadrže vitamin A, skupine vitamina B i vitamin C i K. Od minerala sadrže kalij, kalcij, željezo, magnezij, fosfor, cink, bakar i mangan. Trešnje sadrže i vlakna, celulozu i organske kiseline. Sadrže i pektin te protine i ugljikohidrate. Bogate su antioksidansima i zato su vrlo ljekovite.
Trešnje zato suzbijaju simptome astme, jaka su protuupalna sredstva i djeluju na smirenje alergija. Kalij u njima štiti srce i krvne žile, regulira krvni tlak i otkucaje srca, baš kao i magnezij. Trešnje smanjuju i bolove, te fizičku i psihičku iscrpljenost. Budući da su diuretik, potpomažu izlučivanje mokraće i štite bubrege. Kalcij iz njih čuva kosti, baš kao i kolagen, koji čvrstima održava i kosti, vezivna tkiva, ali i kožu.
Trešnja u kulinarstvu
Trešnje se u kulinarstvu koriste uglavnom za pripremu slastica. Mogu se koristiti u bilo kojim receptima koje sadrže višnje, samo što se onda u njih stavlja manje šećera, jer su trešnje mnogo slađe. Budući da sadrže pektin, od trešanja se mogu prirodno raditi džemovi i slični namazi, čak i bez dodavanja zgušnjivača.
Od trešanja se može raditi i kompot, ali ipak se najviše konzumiraju svježe, odmah nakon branja. Tako se iz njih dobiju svi nutrijenti i bogatstvo okusa.
Zanimljivosti
Trešnja potječe iz Male Azije, odakle ju je u Rim donio rimski vojskovođa Lukulu. Tada su se trešnje počele intenzivno uzgajati u starom Rimu. Rimljani su poznavali i uzgajali 8 sorti, dok ih danas imamo više od 1.500.
Trešnja se uzgaja uglavnom za svježu konzumaciju. Od nje se mogu raditi džemovi, kompoti i slično, ali ipak se najčešće jede svježa, tek ubrana. Stablo trešnje prepoznatljivo je po sivo-crvenkastoj kori debla, koja je ujedno sjajna i glatka. Od drveta trešnje nerijetko se radi namještaj, zvučnici i glazbala.
Foto: Couleur / Pixabay
Odgovori