Marelica (lat. Prunus armeniaca L.) je biljka iz porodice ružovki (Rosaceae). Raste kao nisko drvo, a uzgaja se radi sočnih jestivih plodova.
Stabla marelice preporučljivo je uzgajati na pažljivo odabranim terenima na kojima tada bogato rode nakon tri do četiri godine. Marelica je dosta otporna na bolesti i štetnika pa je zaštita od bolesti za nju jeftinija od većine drugih voćaka.
Kada biramo sortu marelice, preporučuje se da je ona cijepljena na sjemenjak jer je tada najmanje osjetljiva na pojavu apopleksije. Pojava apopleksije rijeđa je ako se marelica cijepi na bjelošljivu na visinu između 80 i 100 cm.
Informacije
Latinski: Prunus armeniaca L.
Engleski: Apricot
Porodica: ružovke (Rosaceae)
Visina: do 12 m
Uvjeti: dobro drenirana i duboka tla
Klima: umjereno kontinentalna
Sadnja: jesen
Berba: lipanj i srpanj
Upotreba: prehrana, ljekovite i kozmetičke svrhe
Srodnici
Sorte
Treba birati i što manje i bujnu sortu marelice jer se tako plodovi mogu brati bez ljestava. Postoji 52 sorte marelice, od kojih je njih 40 aktivno.
Najpopularnije sorte marelice:
- Aurora
- Goldrich
- Orangered
- Portici
- Bergeron
- Kečkemarska ruža
- Panonia
- Cegledi Orias
- Kopai piros
- San castrese
- Gencika
- Harcot
- Mađarska najbolja
Plodovi marelice dozrijevaju već u lipnju i srpnju, a na tržištu su jako cijenjeni. Marelica je bogata vitamina, mineralima, prirodnim šećerima i drugim organskim kiselinama. Najveća proizvodnja marelica nalazi se u Italiji, Turskoj i Iranu.
Sadnja
Ako su prije na tlu gdje želimo posaditi marelicu uzgajane drvenaste kulture, tlo treba iskrčiti i ukloniti sve ostatke biljaka s površine. Preporučuje se da to provedete 2 godine prije nego što ćete početi sa sadnjom marelica.
Nakon toga, teren se ravna i po potrebi meliorira, poore i rigola. Dubina rigolanja ovisi o svojstvima i dubini tla, a najčešće je dubine oko 60 cm. Tada se u tlo unose i mineralna gnojiva, a preporučuju se ona organska. Rigolanje se provodi u ljetnim mjesecima, tijekom srpnja i kolovoza kako bi ljetna vrućina i povremena kiša mogle pridonijeti usitnjavanju tla.
Tlo
Za dobar uzgoj marelice najbolja su duboka i dobro drenirana tla koja omogućuju korijenu da se pravilno širi. Ovisno o podlozi, najbolja dubina profila je od 80 do 150 cm. S obzirom na način razmnožavanja, podloge svrstavamo u generativne (razmnožavane iz sjemena) i vegetativne (zelene ili zrele reznice, razmnožavane ukorijenjenim izbojima). U našim područjima više se upotrebljavaju generativne podloge kod kojih se koristi sjemenje raznih sorata i vrsta marelice, šljive, badema i vinogradarske breskve. Od vegetativnih podloga koriste se klonovi raznih hibrida između badema i breskve te raznih vrsta šljiva.
Marelica najviše voli slabo kisela, neutralna pa sve do slabo alkalna tla s od 2 do 3% humusa, više od 20 mg kalija i 15 do 20 mg fosfora na 100 g tla.
Prije sadnje marelica, tlo se mora iskrčiti, očistiti i poravnati. Nakon toga, tlo se šalje na analizu kako bismo bili sigurni da se radi o onome koje je pogodno za sadnju marelica. Vezano uz rezultate analize tla, obavlja se meliorativna gnojidba s 40 do 50 t / ha stajnjaka i mineralnih gnojiva. Ako je humus ispod 1,5, potrebno ga je dodati. Marelici paše neutralno tlo za sadnju i uzgoj pa ako se utvrdi da ono nije takvo, potrebno je regulirati pH tako što se dodaje malo vapna. Tada slijedi rahljenje na dubini od 80 cm, oranjem i podrivanjem. Ovo se najčešće radi krajem ljeta i početkom jeseni.
Rodnost marelice uvelike ovisi o kvaliteti sadnica pa se preporučuje da izaberete one visoke kvalitete koje imaju dobro razvijeno korijenje i nadzemni dio te koje nisu zaražene bolestima.
Najbolje vrijeme za sadnju marelice je u jesen, kada biljka miruje, ali saditi se može i u proljeće. Prije sadnje potrebno je oštećene dijelove korijena skratiti, dok se sitno korijenje marelice ne krati.
Nakon što se tlo dobro pripremi, u njemu se iskopaju jame dubine 70 cm. Marelica se polaže u jame tako da mjesto na kojem je bila cijepljena bude 10 cm iznad zemlje. Razmak između redova treba biti oko 4 m, a razmak u redu oko 3 m. Korijen se zatrpa rahlom zemlju te se dobro ugazi.
Gnojidba
Nakon što se sadnice marelice zatrpaju zemljom, trebaju se dobro pognojiti. Odmah iznad korijena stavlja se stajski gnoj u količini 20 do 30 kg po stablu s 0,5 kg NPK formulacije 7-20-30. Nakon toga, gnojivo se prekrije ostatkom zemlje te se marelica zalije s 30 l vode. Ako zemlja nije dovoljno rahla, obvezno se mora dodati stajsko gnojivo.
Za vrijeme rasta marelice, gnoji se krajem zime kada se tlo obogaćuje NPK gnojivom, u ožujku i travnju unosi se urea u tlo, dok se u svibnju unosi KAN.
Temperatura
Za sadnju marelice birajte zaštićena mjesta na kojima ne dolazi do tuče. Jako je osjetljiva na hladne vjetrove i oluju. Stoga, preporučuje se saditi na dijelovima gdje temperaturne razlike nisu jako izražene. Najviše će joj odgovarati mediteranska klima u blizini rijeka. Na drugim dijelovima, rodit će samo ako je dobro zaklonjena od sjevera.
Kvalitetni plodovi marelice uzgajaju se u dijelovima gdje je srednje dnevna temperatura u lipnju od 19°C, a u srpnju od 20°C. Najbolje joj odgovaraju topli i osunčani dijelovi. Ako ćete je saditi u vrtu, preporučuje se da je posadite uz kuću ili neki drugi objekt na južnoj strani.
Za vrijeme dubokog mirovanja marelice zimi, ona s manjim oštećenjima može izdržati temperature do -25°C. Za vrijeme prisilnog mirovanja temperature koje padaju do -18°C mogu prouzročiti štete na marelici. Desetak dana nakon zimskog mirovanja, dolazi do razvoja sokova u voćki pa ako tada nastupi jako zahlađenje, spomenuti sokovi mogli bi se smrznuti. To može jako štetno djelovati na cijelu voćku te može doći do smrzavanja cijele voćke.
Marelica rano cvate, a za cvatnju su joj dovoljne temperature iznad 7°C. Cvate najranije od voćaka (osim badema) pa joj može škoditi kasni proljetni mraz u cvatnji zbog čega smrznu cvjetovi ili zametnuti plodovi.
Jako su osjetljivi mladi plodovi jer sadrže velike količine vode. Za njih je kritična temperatura od -2 do 0°C što ovisi i o sorti marelice i o trajanju hladnoće. Cvjetovi mogu podnijeti nešto nižu temperaturu od plodova pa ih tako tek temperature od -5 do -1°C mogu oštetiti.
Voda
Marelica je otporna na sušu te je po tome odmah iza badema. Zbog toga se često uzgaja na sušnim područjima, ali pod uvjetom da je tlo duboko i da se u njemu dobro regulira vlažnost tla. Naime, višak vlage u tlu ne utječe dobro na marelicu, posebice u uvjetima kada je cijepljena na breskvu, badem ili divlju marelicu jer njihov korijen ne podnosi dobro vlaženje tla.
Marelica u lipnju i srpnju ima velike zahtjeve za vodom. Stoga se tada često koristi sustav mini-rasprskivača i sustav navodnjavanja kap po kap.
Održavanje nasada
Nasadi marelica održavaju se kao i sve ostale voćne vrste. Unutar redova, treba ukloniti korov, primjenjujući herbicide, a između redova preporučuje se travnata površina koju je tijekom vegetacije potrebno oko 8 puta malčirati i kositi.
Pošto je marelica jako osjetljiva na temperaturne razlike preporučuje se kao mjeru opreza bijeljenje vapnom. Sva debla voćaka ovim se postupkom štite od negativnog utjecaja temperaturnih razlika kada postoji mogućnost da deblo pukne ili da se voćka smrzne.
U jesen kada vremenske prilike budu povoljne, nakon što padne većina listova s marelice, preporučuje se korištenje bakrenih fungicida u jačoj koncentraciji ili kombinacije mineralnih ulja i bakra. Tretman se ponavlja prije početka vegetacije u kasnu zimu ili početkom proljeća. Bakar se ne koristi tijekom vegetacije kod niti jednog koštuničavog voća jer dolazi do fitotoksičnosti.
Orezivanje i rezidba
Ako želite dobiti kvalitetne plodove marelice, trebate obavljati redovitu rezidbu marelice. Osim toga, valja potaknuti i vegetativni rast marelice kako bi stvorilo što više mješovitih rodnih šiba s različitim vremenom cvatnje. Tako se bolje podnose proljetni mrazovi. Ako nema dovoljno mješovitih rodnih šiba, preporučuje se ostaviti jedan dio onih kraćih, bez obzira na to što ne daju plodove visoke kvalitete.
Grane koje rode u svibnju, mogu se slobodno ukloniti jer je njihova rodnost najmanja. Sve ostale grane, potrebno je zaštititi voćarskim voskom kako bi se smanjila pojava truleži i smolotočine.
Za vrijeme vegetacije, obično u svibnju, treba obaviti ljetnu rezidbu kojom će se odstraniti sve vodopije, posebno one koje rastu na samim vrhovima grana. Ljetna rezidba treba se obaviti još nekoliko puta tijekom vegetacije na svim bujnim stablima koja rastu na plodnom tlu kako bi voćka mogla zametnuti što više cvjetnih pupova. Tako će se izbjeći rezidba za vrijeme mirovanja što se smatra i najboljim rješenjem. Marelicu je najbolje samo povijati i prorjeđivati. Nema potrebe prikraćivati je i to posebno ne tijekom vegetacije i cvatnje, a nema rezidbe niti na pupove.
Zaštita od bolesti
Pošto svaka godina nije jednako povoljna za uzgoj marelice, važna je pravovremena zaštita marelice jer ako se to ne učini, štete mogu biti goleme. Marelicu mogu napasti sljedeće bolesti.
Apopleksija marelice
Apopleksija marelice ili kap marelice označava bolest prijevremenog sušenja i odumiranja cijelog stabla. Ova bolest jedna je od najvećih problema marelice, a razlog nikada do kraja nije razjašnjen. Osim temperaturnih razlika, suše, nedovoljne kemijske zaštite, lošeg odabira podloge i drugog, kao razlog sušenja spominje se i pojava nekih gljivica, bakterija i mikroorganizama.
Ne postoje zaštitna kemijska sredstva protiv ove bolesti, ali preporučuje se preventivno spriječiti pojavu odumiranja stabla dobrim uzgojem marelice.
Monilia laxa
Monilia laxa je gljivica koja uzrokuje trulež plodova i palež cvijeta, a kod marelice može prouzročiti puno veće štete nego kod ostalog koštuničavog voća. Spomenuta bolest najveći je uzročnik sušenja rodnih grana marelice. Ako se bolest pojavi više godina za redom, postoji mogućnost da zahvati i uništi cijelo stablo.
Bolest se može prepoznati po smeđim cvjetovima koji venu i suše se s mladicom za vrijeme ili nakon cvatnje. Ako bolest zahvati i plod, takvi plodovi vrlo brzo mogu istrunuti.
Marelica se štiti od ove bolesti tako da se zaražene mladice krajem svibnja prikraćuju nekoliko centimetara ispod zaraze, a rez se ponavlja sve dok ne dođemo do zdrave mladice. Ako je cijela zaražena, treba je odstraniti.
Kemijsko prskanje marelice obavlja se tijekom cvatnje i u punoj cvatnji. Koriste se proizvodi na bazi karbendazima, procimidona, iprodiona te kombinacije piraklostrobina i boskalida.
Šupljikavost lista marelice (Stigmina carpophilla)
Pojava ove bolesti na marelici nije tako česta kao kod ostalog koštuničavog voća. Bolest uzrokuje gljivica Stigmina carpophilla, a napada plodove i listove. Javlja se u obliku okruglih, malih crveno smeđih pjega na listovima koje se mogu povećati i spojiti, a u konačnici listovi postaju šupljikavi.
Bolest se sprječava rezidbom zaraženih izboja u zimskim mjesecima i iznošenjem iz voćnjaka. Uz to, primjenjuju se i fungicidi. Potrebno je kasno jesensko prskanje proizvodima na bazi bakra, a sljedeće prskanje treba se provesti nakon zametanja plodova te kasnije u jesen. Kada su jesenski mjeseci izrazito kišni, koriste se fungicidi na bazi tolilfluanida i kaptana.
Sušenje i uvijenost lista marelice (Apiognomonia erythrostoma)
Apiognomonia erythrostoma uzrokuje istoimena gljivica koja napada plodove i listove. Bolest se najčešće javlja u kišnim godinama i to od sredine svibnja do lipnja kada se na listovima pojavljuju svjetlo zelene, male i jedva primjetne pjege. Početkom srpnja, na pjegama se počinju formirati piknidi i crvenkasti dijelovi koji mogu dobiti i izgled kraste. Bolest može prezimiti na otpalom lišću pa se preporučuje skupljanje i spaljivanje takvog lišća.
Zaštita od bolesti uključuje onu na bazi bakra i to kada se pupovi počinju otvarati. Sljedeća prskanja, i to organskim fungicidima, obavljaju se nakon završetka cvatnje. Provode se tri prskanja u razmacima od 10 do 12 dana.
Ispucala kora marelice (Phomopsis perniciosa)
Ova bolest obično napada sve voćke iz reda Prunus, a najčešće zahvaća plodove, listove, peteljke i grane. Uzročnik ove bolesti je gljivica Phomopsis perniciosa. Javlja se u obliku pjega na peteljkama i listovima koje su okružene svijetlim dijelovima. Bolesni listovi tijekom srpnja i kolovoza otpadaju sa stabla, a na plodovima se mogu pojaviti ljubičaste i plave pjege koje na kraju poprime smeđu boju. Takvi plodovi imaju iznimno neugodan miris. Bolest se može pojaviti i na granama koje tada trunu.
Bolest se sprječava prskanjem bakrom i to u zimskim mjesecima.
Berba
U Hrvatskoj berba marelica traje od lipnja do kraja srpnja. Marelice se beru ručno pa kod sadnje birajte sortu koja ne raste previše uvis, kako biste sve plodove mogli ubrati bez korištenja ljestvi.
Skladištenje
Marelice se mogu brati u fazi pune zrelosti kada se preporučuje i odmah ih iskoristiti kao svježe voće ili ranije kada će se dalje transportirati i skladištiti. Marelica može još malo dozreti nakon berbe pa se preporučuje da je počnete brati 3 do 5 dana prije pune zrelosti. Dozret će tijekom transporta u paletama u kojima se i skladišti. Njihova cijena je uvijek malo viša, s obzirom na to da slabo podnose dugi transport pa se zbog toga najčešće suše ili koriste u konzerviranom obliku.
Ako ih kupujete kao svježe voće koje ćete odmah konzumirati, čuvajte ih na suhom i hladom mjestu do 2 dana.
Ljekovita svojstva
Na temelju dosadašnjih provedenih istraživanja, konzumiranje marelice poboljšava rad mozga i koncentraciju pa je važna za intelektualni rad. Bogata je folnom kiselinom, vitaminima A, D, E, K i B te željezom, kalcijem, kalijem, bakrom, manganom, magnezijem, cinkom i fosforom. Prepune su karotenoida te se mogu pohvaliti izuzetnim antioksidacijskim svojstvima. Jedan od takvih spojeva je likopen koji štiti organizam od štetnog sunčevog zračenja.
Bogate su vlaknima koja omogućuju pravilan rad crijeva, a osim toga reguliraju visoki krvnih tlak, pomažu kod umora te kod suhoće grla i ždrijela te ublažavaju artritis i čuvaju zdravlje srca. I suhe marelice sadrže ljekovite sastojke. Osim što su bogate topivim vlaknima, pomažu i u smanjenju LDL kolesterola.
Ljekovite su i koštice marelice. Bogate su vitaminom B17, a dnevno se preporučuje pojesti do 10 sjemenki.
Poznato je i ulje koštice marelice čija primjena je široka. Koristi se u liječenju raznih kožnih oboljenja i astme. Osim toga koristi se i kao dodatak kremama, losionima, kupkama i šamponima jer ima veliku moć u održavanju zdravlja kose i kože.
Marelice u kulinarstvu
Marelice možete jesti svježe, konzervirane ili sušene. Ako ćete ih konzumirati kao svježe, dovoljno je da ih operete vodom i pomoću noža prepolovite. Uklonite košticu, a rubne dijelove možete preliti svježim limunovim sokom. Narežite ih i dodajte u kombinaciji s drugim voćem u voćne salate i zobene pahuljice za najbolji početak dana.
Budući da ne sadrže puno voćnih sokova, možete ih pripremati kao pečene ili kuhane, a odličan su izbor i za pripremu kolača od lisnatog ili prhkog tijesta. Od svježih marelica možete pripremiti domaći pekmez od marelica, džem, kompot, rakiju ili sok.
Zanimljivosti
Marelica je drevna voćka porijeklom iz sjeveroistočne Kine. U Kini se počela uzgajati prije više od pet tisuća godina odakle se počela širiti sve dok se nije proširila na cijeli svijet.
Botaničko ime joj je Prunus armeniaca L. ili Armeniaca vulgaris L. što daje krivu pretpostavku da je riječ o voćki iz Armenije. No, ono što se pretpostavlja je to da su marelice iz Kine prvo prenijete upravo u Armeniju. U Armeniji ih je našao Aleksandar Veliki koji ih je donio u Grčku pod nazivom armenske jabuke.
Nakon Krista, marelica iz Grčke odlazi i u Rim gdje se proširila u sve ostale dijelove Europe. U SAD počela se uzgajati tek u 18. stoljeću.
Foto: jggrz / Pixabay
Odgovori