Breskva (lat. Prunus persica) je listopadno stablo iz porodice ružovki (Rosaceae). Uzgaja se zbog ukusnih jestivih plodova sličnih nektarini.
Budući da plod sadrži do 90% vode i brojne nutrijente, idealno je osvježenje za vrućih dana. Upravo u to doba godine najviše je jedemo, pogotovo ako inzistiramo na tome da je iz domaćeg uzgoja. Ali uzgojiti dobru i sočnu breskvu nije baš lako. Ona je osjetljivo stablo, sklono nametnicima i bolestima, pa se često treba jako dobro skrbiti za nju da bi opstala i dala ploda. Ali ako se u tom trudu ustraje, nagradit će ukusnim, sočnim plodovima.
Stablo breskve pripada porodici ruža, a zajedno s bademom, rodu Prunus. Baš kao i nektarina, marelica, šljiva, trešnja i višnja, klasificira se u koštuničavo voće, zbog tvrde koštice što se nalazi unutar ploda.
Stablo breskve naraste od 5 do 10 m visine. Ima šiljaste listove, duge do 15 cm, a široke oko 3 cm. Cvjetovi su joj ružičasti i često u paru, veličine do 3 cm, a plod okrugli, crvenkaste do žute boje, s tankom, dlakavom kožicom izvana i mekanim, sočnim mesom iznutra. U njegovoj sredini je tvrda koštica.
Stablo breskve počinje davati puni rod nakon 5 ili 6 godina od sadnje. Najplodnija je od 12 do 15 godine, kada daje od 30 do 40 t / ha, ako su uvjeti rasta bili povoljni.
Informacije
Latinski: Prunus persica
Engleski: Peach
Porodica: ružovke (Rosaceae)
Visina: do 10 m
Uvjeti: prozračno, drenirano i mrvičasto tlo s puno humusa
Klima: kontinentalna i submediteranska klima
Sadnja: rano proljeće ili u jesen
Berba: ovisno o namjeni, kada je 80% plodova zrelo
Upotreba: prehrana
Srodnici
Vrste
Ima mnogo vrsta breskvi, a obična breskva ima tri glavne podvrste i to:
- vulgaris - vinogradska breskva koja je odlična podloga za cijepljenje raznih vrsta breskvi
- nucipersica ili nectarina - podvrsta bez dlačica, koju nazivamo nektarinom
- platycarpa ili compressa - breskva čiji je plod spljošten, a zahvalna je jer je najotpornija na mraz.
Sadnja
Breskve je najbolje saditi na parcelama okrenutima prema sjeveru. Na južnim stranama, koje se brže zagrijavaju, breskve brže počinju vegetirati, pa ih proljetni mrazevi još mogu uništiti. Stabla koja su okrenuta prema zapadu također imaju svoje prednosti. Na njima voćke dozrijevaju nekoliko dana ranije, pa ranije mogu krenuti i u prodaju i postići višu cijenu.
Prije sadnje breskve potrebno je pripremiti tlo. Ono mora biti poravnano i preko zime mu mora mu biti omogućeno otjecanje oborinskih voda. Tlo se mora preorati na 60 do 90 cm dubine i napraviti brazde velike od 25 do 35 cm. Ovo se radi u ljetnim mjesecima. Prije sadnje tlo se još jednom istanjura i markira za sadnju. Na označenim mjestima naprave se jame duboke, široke i duge 50 cm. U njih se sade isključivo zdrave i razvijene sadnice, jer će one kasnije biti otpornije na bolesti.
Tlo
Breskva najviše voli lagana tla, pjeskovita ili ilovasto-pjeskovita, s dosta humusa i pH vrijednosti od 6 do 7. Sloj tla na oranici, u koji će se saditi nasadi, mora biti dubok, vodopropustan i s dobrim zračnim, toplinskim i vodenim režimom. Tlo kod uzgoja mora biti dovoljno vlažno, ali ipak dobro ocijeđeno, zbog toga su za uzgoj najprikladnija nakošena, vinogradska tla.
Gnojidba
Kod sadnje breskvi, na dno jame u koju će mladica biti posađena, treba staviti NPK mineralnog gnojiva za voćarstvo, u omjerima koji odgovaraju kvaliteti zemlje. Nakon što posadimo sadnicu, oko nje se napravi kanal u obliku prstena, pa se u njega stavlja stajski gnoj.
Elementi potrebni stablu za razvoj ploda su dušik, fosfor i kalij. Dušik potiče razvoj mladica, pa se dodaje u proljeće, u dva puta. Fosfor utječe na zametanje cvjetnih pupova i ploda, pa se u jesen unosi duboko u tlo, sve do zone korijenja, dok kalij utječe na razvoj ploda, zrenje, čvrstoću i boju ploda. Dodaje se na isti način i u isto vrijeme kad i fosfor.
Temperatura
Breskve se uzgajaju u kontinentalnoj klimi, koja je nešto hladnija i većim oborinama, i u sredozemnoj, koja je toplija i suhlja. Kod uzgoja breskve temperatura je vrlo važan faktor. Voćka bolje uspijeva u toplijim krajevima, ali ne zato što ne podnosi zimu, nego zbog mrazeva koji se u hladnijim krajevima javljaju u veljači i ožujku, baš u vrijeme kada se otvaraju njeni cvjetovi, a oni propadaju na -2°C. Drugi problem je u tome što tako rano u godini još nema dovoljno kukaca koji bi breskvu oprašivali, pa u hladnijim krajevima ona daje manje ploda.
U vrijeme otvaranja pupova, breskvi najviše odgovara temperatura od 0 do 5°C, a zimi, kada je u stadiju mirovanja, može podnijeti vrlo niske temperature, čak do -24°C.
Voda
Breskvi treba najviše vode dok joj rastu mladice, sazrijevaju plodovi i dok se pupovi diferenciraju za sljedeću godinu. To je razdoblje od kasnog proljeća, sve do ljeta. U kontinentalnoj klimi, gdje oborine nastupaju od svibnja do listopada, u proljeće je potrebno navodnjavanje.
Stablo breskve jest otporno na sušu, ali u tom slučaju plodovi će biti slabije kvalitete. Zato najbolje uspijevaju one sorte koje sazrijevaju ranije, jer pri dozrijevanju iskorištavaju veću vlažnost zimskog perioda.
Uzgojni oblici
Uzgojni oblici koji se primjenjuju kod proizvodnje breskvi su:
- Kotlasta krošnja (oblik vaze)
- Palmeta (slobodna, poluslobodna ili nepravilna)
- Vreteno (vitko ili u obliku grma)
Ako se voćka uzgaja u poluslobodnom obliku, ranije će postati rodna, imat će veći prirod i manje troškove proizvodnje, a time i ulaganja. Uzgoj u obliku palmete je plošni, zbog čega je bolji za primjenu mehanizacije pri održavanju nasada, rezidbu i branje, odnosno odvoz voća. U ovom obliku i plodovi bolje sazru i intenzivnijih su boja, jer su krošnje bolje izložene suncu.
Orezivanje i rezidba
U prvoj godini uzgoja odstranjuju se sve grančice na 50 do 60 cm od zemlje. Ostale se ostave na provodnici, čiji se vrh mora izolirati na proljeće ili ljeto, pa se kod zelene rezidbe otklone vodopije kako bi se potaknuo razvoj skeletnih grana.
U drugoj godini se za vrijeme zimske rezidbe mora izolirati povodnica, a grane na prvoj etaži režu se pod kutom od 45 stupnjeva naspram glavne osi. Odstranjuju se sve grane koje rastu prema međuredovima, a koje su deblje od onih koje rastu u redu. Drugi kat mora biti oblikovan oko 100 cm udaljen od prvog kata. U ljeto druge godine vrši se zelena rezidba, kada se odstranjuju sve grane koje zasjenjuju oblik voćke.
U trećoj godini skraćuju se one grane koje dodiruju susjedna stabla. Tada se oblikuje drugi kat, također pod kutom od 45 stupnjeva, pa se na udaljenosti od 80 cm oblikuje treći. Ljetnom rezidbom činimo isto što i prethodne godine.
Cijepljenje
Breskva se mora cijepiti kako bi dala najbolji plod i bila otpornija na neke bolesti. Iako se za podlogu mogu birati i druge sorte koštuničavog voća, kao što su bademi, šljive ili marelice, ona ipak najbolju rodnost ima cijepljena na podlogu breskve. Druge podloge bolji su izbor samo kod tla koje za uzgoj breskvi baš ne odgovaraju, kao što su zbijena, teška i vlažna tla ili tlo s većom količinom aktivnog vapna.
Za uzgoj breskve najviše se koristi podloga vinogradske breskve, ali i podloge nastale križanjem breskve i badema.
Obrada tla
Kod uzgoja breskve potrebno je svaku jesen obraditi tlo. Ore se na dubinu od 25 do 30 cm, pa se zaoravaju mali kanali po sredini redova, koji će za vrijeme jesenskih i zimskih kiša odlijevati vodu. U proljeće, zemlja se odobrava, a ljeti se provodi kultivacija.
U prve dvije godine tlo se oko stabala mora obrađivati ručno, dakle kopanjem, te se usput otklanja sav korov. Kasnije se korov suzbija herbicidima.
Zaštita od bolesti
Breskva je, na žalost, podložna mnogim nametnicima i bolestima. One najčešće su:
- trulež plodova
- kovrčavost lista
- štetočina žilogriz
Trulež plodova uzrokuju gljivice i one mogu napasti biljku dok zrije ili nakon branja, kada se skladišti ili transportira. Na plodu koji je zaražen gljivicom stvara se okrugla pjega koja se širi. Na njoj se stvaraju i koncentrični krugovi, prekriveni jastučićima sive ili bijele boje, što su zapravo spore gljivice. Plod na grani se zatim suši, ali ne pada s nje. Ovakav plod je potencijalna opasnost za plodove koji će sazreti u sljedeće proljeće, jer mogu proširiti zarazu.
Gljivica uzrokuje i kovrčavost lista breskve. Nastaje uglavnom nakon kišovitih proljeća i uzrokuje kovrčanje novoizraslog lišća. Ono se zadeblja, požuti i padne s grana. Ako se bolest proširi, može uzrokovati crvenilo cijelog stabla.
Treći nametnik, žilogriz, napada sve koštuničavo voće, pa tako i breskvu. Može je napasti i kao insekt i kao larva, a posebno se javlja na Jadranu i to krajem svibnja i početkom lipnja, kada temperature pređu 25 °C. Insekt polaže jaja iz kojeg se izliježu larve. One se ubuše u koru drveta i krenu prema korijenu. Štetu čine tako što presiječe žile u drvetu biljke i sprječavaju dotok hrane iz korijena prema ostatku drveta. Zbog toga biljka uvene i ugine.
Svi ovi nametnici mogu se preventivno uništiti kemijskim mjerama. Ipak, veliki značaj u sprječavanju oboljenja ima pravilna sadnja i održavanje nasada. Sadi se samo zdravi sadni materijal, koji se kasnije pažljivo natapa, pogotovo u suhim periodima, kako bi biljka razvila dovoljno jak imunitet od bolesti.
U slučaju da bolest ipak napadne biljku, sav zaraženi materijal treba se sakupiti i uništiti, a ako je oštećeno cijelo stablo, onda ga treba posjeći, izvaditi korijenje i sve spaliti.
Branje
Berba breskvi vrlo je osjetljiv proces jer ova voćka ima plodove vrlo tanke kože i mekanog mesa, pa se lako ošteti ne samo kod transporta, nego i berbe. Oštećenje dovodi do truljenja, pa takvo voće nema nikakvu tržišnu ni nutritivnu vrijednost. Kako bi se što manje oštetile, breskve se beru ručno i to bez peteljke. Najbolje je berbu obavljati ujutro, nakon rose, a prije veliki podnevnih vrućina.
Ako se breskva bere za svježu konzumaciju i namjerava se potrošiti u kraćem razdoblju, ona se bere kada dosegne fiziološku i tehnološku zrelost, odnosno kada plodovi dosegnu najveću krupnoću, karakterističnu boju i kada su im kakvoća, okus i miris najbolji.
Ako se voće namjerava dalje transportirati do potrošača ili duže skladištiti, bere se kada dosegnu samo fiziološku zrelost, odnosno kada im je veličina i boja optimalna, pa nakon berbe dozrijevaju do tehnološke zrelosti.
Skladištenje
Nakon berbe, plodove breskve potrebno je što prije rashladiti i pripremiti za skladištenje, odnosno sortirati. Sortiranjem se odvajaju svi oštećeni ili nekvalitetni plodovi. I pri ovoj radnji treba biti oprezan da se plodovi ne udaraju ili oštećuju.
Breskve se prije skladištenja rashlađuju vakuum hlađenjem ili vodom. Ako se pakuje u roku 24 sata, hladi se na 5°C, a za sve duže od toga, hlade se na 0°C. Plodovi se zatim pakuju u ambalaže i ponovo ohlade. Većina sorti se nakon toga čuva na temperaturi od -1 do 0°C. Ako temperatura prostora dosegne od 2 do 7,5°C, može doći do fiziološkog oboljenja plodova.
Vlažnost zraka kod skladištenja mora biti od 90 do 95%. U optimalnim uvjetima skladišta, breskva se može čuvati do 50 dana. U hladnjaku se može držati do dva tjedna, a na sobnoj temperaturi tek nekoliko dana.
Ljekovita svojstva
Breskva je voćka bogata nutrijentima. Ima mnoštvo vitamina i minerala, od kojih naviše vitamine A, B3 C, E i K, te minerale kalij, željezo, magnezij, fosfor, kalcij, mangan i selen. Osim toga, sadrži i velike količine vlakana, ugljikohidrata, nešto masti i bjelančevina te još mnogo nutrijenata. Antioksidanse iz nje su vitamin C i E, koji pomažu organizmu očuvati i ojačati imunitet, oni ga štite od slobodnih radikala i sprječavaju bolesti, pogotovo one teške, poput tumora. Jak imunitet bori se protiv alergija, infekcija i raznih zaraza, pa breskva pomaže i u tome.
Kalij sprječava razvoj bolesti bubrega i želuca, pogotovo nastanak čireva. Vlakna potiču probavu, pospješuju detoksikaciju, čuvaju optimalnu razinu šećera u krvi i time čuvaju zdravlje krvnih žila i srca. U tome im pomaže bioflavonoid rutin, koji jača kapilare, smanjuje proširene vene i snižava kolesterol.
Breskva je izvor i magnezija koji pomaže u očuvanju zdravlja živčanog sustava. On smiruje organizam, opušta mišiće i smanjuje njihovo grčenje, općenito ublažava nemir, anksioznost, strest i depresiju. Beta-karoten, kojeg također pronalazimo u breskvi, štiti oči, pogotovo mrežnicu, što vodi do očuvanja vida i sprječavanja mnogih očnih bolesti.
Breskva se zbog bogatstva svojih nutrijenata posebno preporučuje trudnicama i onima koji žele smanjiti tjelesnu težinu. Osim toga, odlična je i za sve koji žele održati zdravlje i ljepotu svoje kože. Breskva je bogata vitaminom C koji pomaže u stvaranju kolagena. Kolagen je zaslužan za očuvanje čvrstoće i elastičnost kože, zbog čega smanjuje nastanak bora. Vitamin E hidratizira kožu, a vitamin A usporava njeno starenje.
Breskva u kulinarstvu
Breskva ima široku primjenu u kulinarstvu, ipak, najčešće je jedemo svježu. Prije konzumacije treba je izvaditi iz hladnjaka barem sad do dva ranije, kako bi poprimila sobnu temperaturu. Tada je ona najboljeg okusa i sočnosti.
Svježe breskve ne moraju se jesti same. One mogu biti dio voćnih i običnih salata, dio glavnih jela, ali najviše dio deserata. Osim svježe, mogu biti dio kolača i sličnih slastica. Od breskvi se mogu raditi i razni pripravci, od kompota, džema i umaka, do sokova, koktela i likera. Odličan je i čaj od breskve koji je posebno ukusan ako se pije kao ledeni čaj. Najbolje prija u vrućim ljetnim danima, kada se breskva može najlakše i nabaviti!
Zanimljivosti
Ova biljka potječe iz sjeverozapada Kine, odakle su je Perzijanci doveli na Bliski istok, Grci u Europu, a Rimljani je proširili diljem ovog kontinenta, pa tako i na naša područja, a sve to u dalekom 3. ili 4. stoljeću prije Krista. Zbog toga što su je Perzijanci doveli iz Dalekog istoka, breskva se dugo vremena nazivala "perzijskom jabukom". Danas se breskve uzgajaju diljem svijeta, ali ipak najviše u Europi i to u njenim toplijim predjelima - u Grčkoj, Španjolskoj, Italiji i Francuskoj. Osim toga, uzgajaju se i u Kini i SAD-u.
Foto: Anna Armbrust /Pixabay
Odgovori