Mušmula (lat. Mespilus germanica) je listopadni grm iz porodice ružovki (Rosaceae). Uzgaja se kao ukrasno stablo, ali i zbog okruglog i kruškolikog ploda koji je jestiv nakon što odstoji i macerira.
Mušmula je stara voćka, koja se danas sve rjeđe sadi i konzumira, iako uvijek nije posve zaboravljena. Koristi se najviše za pripremu čajeva i raznih pripravaka, jer je jako ljekovita i služi za suzbijanje mnogih bolesti. Plod joj je karakterističnog, pomalo odbojnog izgleda, ali je zato izuzetno zdravi, osvježavajući i bogat nutrijentima. Zbog izgleda plodova, često se naziva "ružnim voćem". Pripada jabučastom voću i izgleda poput križanca kruške i gloga.
Mušmula je višegodišnji listopadni grm, koji naraste na visinu od 2 do 5 metara i može živjeti do 50 godina. U jesen, kada stabla poprime zlatnožutu boju, izgleda kao ukrasno drvo. Na proljeće, stabla cvjetaju bijelim ili ružičasto-bijelim cvjetovima. Cvjetovi su dvospolni i imaju velike prašnike, pogodne za oprašivanje kukcima, pogotovo pčelama. Listovi mušmule su tamno zeleni, eliptičnog oblika, s donje strane dlakavi. U jesen najprije postanu crveni, a onda i žuti.
Plod mušmule je jabukolikog ili kruškolikog oblika, a karakteristični su mu čašci s donje strane. Žutozelene je do tamnosmeđe boje i unutar njega nalazi se pet sjemenki. Plod se ne jede svjež, jer mu je razina šećera odmah nakon branja preniska. Okus mu je tada previše kiseo i trpak. Tek nakon što odstoji nakon branja, postane mekan, a razina šećera bude visoka da postane i ukusan. Plod, osim šećera, sadrži i visoke razine pektina, pa je odličan za pravljenje džemova.
Potječe ili iz sjevernog Irana, iz područja oko Kaspijskog jezera ili iz centralne Europe. 700 godina prije Krista počeli su je uzgajati Grci, a 200 godina prije Krista i Rimljani. Najviše se uzgajala i konzumirala u srednjem vijeku, a u 18. stoljeću i uzgoj i konzumacija mušmula počela je opadati. Ipak, danas se sve više prepoznaje njena ljekovitost, ali i ukrasna vrijednost stabla.
Informacije
Latinski: Mespilus germanica
Engleski: Medlar
Porodica: Ružovke (Rosaceae)
Visina: 2 do 5 m
Uvjeti: umjereno vlažno, plidno i rastresito tlo
Klima: topla i vlažna
Sadnja: jesen, zima i rano proljeće, idealno studeni
Berba: ovisi o vremenu sadnje, sorti i zrelosti ploda
Upotreba: prehrana, kozmetika
Srodnici
Sorte
Postoji oko 50 sorti mušmula, ali uzgaja ih se samo desetak. Razlika među njima je u obliku i veličini ploda i u sjemenkama. Plod može biti kruškoliki ili jabukoliki, veći ili sitniji. U našim krajevima najviše se uzgaja obična mušmula, a ostale najčešće sorte su:
Kraljevska mušmula - sorta Royle najviše je proširena po zapadnoj Europi. Plod joj je veliki i okrugao, sočan, aromatičan i slatkokiseli, a stabla su srednje bujna, ali vrlo rodna. Zahvalne su za uzgoj u kontinentalnim krajevima jer dobro podnose i sušu i hladnoću.
Velika holandska mušmula- ima srednje bujna stabla, ali s lijepim, razgranatim krošnjama. Redovito daje roda, a plodovi su joj veliki i okruglasti.
Mušmula velikog ploda - proširena je po Europi i u našoj zemlji. Stabla su rodna, srednje bujna, otporna na kišu i hladnoću. Plodovi su nešto manji od onih velike holandske mušmule, ali svejedno jako sočni i aromatični.
Mušmula bez sjemena - plod joj je sitniji, više kruškoliki, sočni i slatkokiselkasti. Nema koštice u mesu, a plodovi se zameću partenokarpijom, dakle, bez oplodnje.
Sadnja
Zemlja na kojoj će se podizati nasadi mušmule prije toga mora se rigolati. Ako sadimo samo jedno ili dva stabla, dovoljno je samo iskopati pojedinačne jame, duboke nešto više od pola metra i široke nešto više od metra. Sadnice se sade u jesen, na zimu ili u rano proljeće, ovisno sadimo li nasade ili pojedinačna stabla. Pojedinačna stabla najčešće se sade u proljeće, a nasadi u jesen.
Tlo
Mušmuli najbolje odgovaraju plodna tla, pogotovo ona rastresita. Moraju biti i umjereno vlažna, s podzemnim vodama najmanje 1.5 metar duboko pod zemljištem. Jedina tla koja joj uopće ne pogoduju su loše ocijeđena, jako vapnena zemljišta. PH vrijednost bi im trebala biti neutralna, dakle oko 7 stupnjeva vrijednosti.
Gnojidba
Mlade voćke gnoje se s 200 g gnoja po sadnici u prvoj godina, i onda svake sljedeće godine dodaje po 200 g više, sve do pete godine. Kasnije, kada je stablo u punom rodu, treba mu od 600-700 kg NPK gnojiva po hektaru, kojima se dodaje do 300 kg azotnih gnojiva.
Temperatura
Mušmula se može jednako dobro uzgojiti i u toplijim i u hladnijim klimama, iako je autohtona u onim toplijima. Zanimljivo je da joj ne odgovara mediteranska klima, jer ne može dugo vremena podnijeti temperature preko 33 °C, dakle suha i vruća mediteranska ljeta. Dobro podnosi hladnije temperature, pogotovo u zemljama gdje je središnja godišnja temperatura od 8 do 9 °C. Može podnijeti temperaturu do -36 °C, ako pri tome nema velikih temperaturnih oscilacija. Budući da kasnije cvjeta, ne prijete joj ni proljetni mrazevi.
Voda
Mušmula može podnijeti sušu, ali najviše joj odgovaraju godišnje padaline iznad 700 mm.
Orezivanje i rezidba
Stablo mušmule oblikuje se slično kao jabuka. Najčešći oblici su piramidalne i kotlaste krošnje. Nakon što se na stablu odredi glavna okosnica, grančice se redovito prorjeđuju i tako se krošnja održava otvorenom. Rezidbom se uklanjaju suhe, oštećene i polomljene grane, ali se i prorjeđuju krošnje. Mogu sei skratiti jednogodišnje grane kako bi se pospješila rodnost.
Zaštita od bolesti
Mušmula je jako otporna na bolesti. Već su i same sadnice jako otporne na insekte i biljne bolesti. Napasti ih može gljivična pjegavost lista i gusjenice, koje su prijetnja listovima.
Najopasnija bolest za mušmulu je bakterija Erwinija Amylovora. Kako bi se zaštitila od bolesti, dovoljno ju je dva puta prskati prije i jednom poslije cvjetanja. Za to se koriste bakreni preparati u kombinaciji s insekticidima. Ovoj osnovnoj zaštiti može se dodati i druga, ako biljku napadne neka bolest.
Berba
Mušmula počinje davati ploda treće ili četvrte godine nakon sadnje i nakon toga svake godine obilno rađa. Nakon dvadesete godine, može dati od 60 do 80 kg po stablu, ako je cijepljena na dunju, a čak 100 do 150 kg ako je cijepljena na bijeli glog. Od cvatnje do berbe treba joj oko 190 dana. Poželjno je plodove ostaviti što duže na stablu, jer će tako biti ukusniji.
Berba se izvodi krajem listopada ili početkom studenog, obavezno po suhom vremenu. Plodovi se beru ručno, nakon što list opadne. Dobro je da plod ostane na stablu dvadesetak dana nakon mraza. Plodovi se nakon berbe stavljaju u drvene ili plastične gajbe, u slojeve, ali ne više od visine dva do tri ploda.
Skladištenje
Sve ubrane plodove mušmula treba skladištiti, jer odmah nakon berbe nisu pogodni za jelo. Peteljke se prije skladištenja moraju potopiti u jake otopine soli i onda se plodovi poslažu u gajbice, bez da se dodiruju, s čašicama okrenutim prema dolje. Ovako će se spriječiti truljenje plodova.
Najbolje ih je čuvati na temperaturi od 2 do 5°C i vlažnosti zraka od 70%. S vremenom će omekšati i postati tamno smeđi te tada biti ukusni za jelo.
Ljekovita svojstva
Mušmula je vrlo ljekovita voćka, bogata vitaminima, mineralima, vlaknima, ugljikohidratima, lipidima i proteinima, a vrlo siromašna kalorijama. Idealna je dijetalna hrana i hrana za dijabetičare, jer sadrži malo šećera. Jednako je ljekovita i ako se jede sirova, kao i kad se od nje rade prirodni lijekovi. Za liječenje se ne koristi samo njen plod, nego i koštice, lišće, cvjetovi i kora drveta.
Od vitamina sadrži puno vitamina C, A, B1 i B2, a od minerala kalij i željezo. Budući da obiluje željezom, odlična je za borbu protiv anemije. Pomaže u izgradnji hemoglobina, pa se preporučuje jesti mušmule ženama koje imaju obilne menstruacije, kao i onima sklonima krvarenju. Dugoročno, mušmule zbog velike količine željeza štite mozak jer mu omogućuju bolji dotok krvi, što kasnije može spriječiti mnoge degenerativne bolesti, poput demencije i Alzheimera. Željezo iz mušmula može pomoći u liječenju nesanice i ublažavanju dnevnog umora.
Vitamin C kojeg sadrže mušmule odličan je lijek za krvarenje zubi i desni. Sprječava nastajanje skorbuta, a liječi i proljev. Vlakna iz ovog ploda uravnotežuju rad crijeva, potiču probavu i sprječavaju konstipaciju. Uz to, vlakna reguliraju razinu kolesterola, čiste jetru i bubrege, sprječavaju nastanak bubrežnog kamenca te smanjuju rizik oboljenja od dijabetesa. Zbog vitamina, mušmula je i antioksidans. Sprječava mnoge teške bolesti, poput tumora i raka.
Kod konzumiranja mušmula i čaja od njena lišća treba biti umjeren, kako ne bi izazvali proljev i trovanje, jer biljka sadrži spojeve koje metabolizam može pretvoriti u otrovni cijanid. U tom slučaju, može doći i do otežanog disanja i povraćanja.
Mušmula u kulinarstvu
Nakon što dovoljno dozre nakon branja, mušmula se može jesti sirova, odnosno neprerađena. Često se od nje rade marmelade, slatko i slične slastice, jer sadrži dosta pektina. Također, odlična je i za proizvodnju likera i rakija. Od voćki se mogu raditi i kolači i torte.
Osim ploda, mogu se konzumirati i koštice, koje se često prerađuju u ljekovite preparate, baš kao i cvijet i list, od kojih se sušenjem radi čaj.
Foto: Hans Braxmeier / Pixabay
Odgovori