Jagoda (lat. Fragaria L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice ružovki (Rosaceae). Uzgaja se zbog izrazito ukusnog i mirisnog crvenog ploda.
Jagode su omiljeno voće među ljudima. Vole ih i odrasli i djeca, najviše zbog njihova slatkog okusa, sočnosti i privlačnog izgleda. Namjene su jagodama različite - mogu se jest svježe ili stavljati u sokove, koktele, smoothieje, kolače, slatke umake, sladolede... nema slastice koja ne prihvaća jagode. Njihova loša strana je što dozrijevaju jednom godišnje i vrlo se brzo kvare, stoga u svježima možemo uživati tek mjesec dana u godini. Ipak, kao i većina voća mogu se zamrznuti, pa ih možemo konzumirati tijekom cijele godine.
Raste na niskim zeljastim stabljikama, s donjim listovima koji imaju tri liske. Prije nego stvori zametak, stabljika procvjeta, a iz bijelih cvjetova kasnije naraste mesnati plod.
Ovisno o vrsti, plod može biti sitan poput nokta ili krupan poput loptice za golf, ali i sve veličine između. Plod jagode najčešće je crvene boje, što je zreliji, to je crveniji, iako neke vrste, pogotovo šumske jagode, mogu imati i bijeli plod, koji je jednako sočan i ukusan. Šumske vrste uglavnom su intenzivnijeg okusa i mirisa, ali sitnijeg ploda, dok jagode iz uzgoja često znaju i izgubiti svoj karakterističan miris i okus, baš zbog krupnoće ploda.
Informacije
Latinski: Fragaria L.
Engleski: Strawberry
Porodica: ružovke (Rosaceae)
Visina: do 30 cm
Uvjeti: pjeskovito-ilovasta, blaga do umjereno kisela, humusna tla
Klima: od suptropske do umjereno kontinentalne
Sadnja: tijekom cijele godine, idealno u proljeće
Berba: kraj svibnja i lipanj
Upotreba: prehrana, kozmetika
Srodnici
Vrste
Sorte jagoda dijele se na one koje rađaju stalno i one koje rode samo jednom. Upravo se ove druge najviše sade u uzgoju za proizvodnju, jer jagode prve godine nakon sadnje daju najkvalitetniji prirod. U drugoj godini prirod je maksimalan, ali je kvaliteta plodova lošija. Neke od sorti koje se uzgajaju su:
- Miss
- Maya
- Clery
- Madeleine
- Arosa
- Alba
Sadnja
Jagode se sade na područjima gdje ne puše jak vjetar i gdje se ne akumulira hladan zrak. Najbolje im odgovaraju južni položaji, jer se na njima izbjegnu proljetni mrazevi. Plodovi na južnoj strani sazru čak 10 dana prije nego oni na sjevernima, stoga se na sjevernima sade isključimo srednje i kasno rastuće sorte.
Prije sadnje, tlo za nasade treba očistiti od korova i strukturirati rigolanjem na dubini od 30 cm. Prije toga se, po potrebi, pognoji, a nakon rigolanja se ravna. Jagode se zatim sade ili iz sadnica, cijepljenjem, dijeljenjem grmova ili iz sjemena. Ako posijemo sjeme, prije toga dodano u kompost i pijesak, ono će proklijati za otprilike dva tjedna.
Ako želimo biti sigurni da će nam jagode biti otporne na virusna oboljenja, onda ih treba saditi cijepljenjem, a ako želimo posaditi sorte koje daju krupnije plodove, onda se sade dijeljenjem grmova. Najrasprostranjeniji način sadnje je razmnožavanje vriježe.
Sadnice se prije polaganja u zemlju potapaju u smjesu zemlje, goveđeg gnoja i hormona koji će potaknuti ožilavanje. Uz to, sadnice moraju biti svježe, zdrave, s razvijenim korijenjem i s najmanje 3 do 5 listova. Sade se u gredice širine 50 cm, u humke visine 20 cm ili u redove čiji je međusobni razmak 60 cm, a među jagodama 30 cm. Nakon toga, rade se brazde za navodnjavanje, u koje će se sve do berbe puštati voda.
Ako sadimo jagode u gredice ili humke, nakon sadnje ih treba prekriti crnom folijom. Ona će spriječiti rast korova, održati potrebnu strukturu tla, povećati njegovu vlažnost i temperaturu i svime time povećati prinos jagoda, povećati kvalitetu ploda i spriječiti njihovo truljenje. Na ovaj način jagode se sade od sredine lipnja do sredine rujna.
Tlo
Jagodu je najbolje saditi na pjeskovito-ilovastim tlima. Moraju biti dobro drenirana i duboka te bogata humusom i ostalim organskim tvarima. Moraju biti i malo kisela, najbolje od 4,6 do 6,5 pH vrijednosti. Treba izbjegavati glinena tla jer ona mogu zadržavati vlažnost, ali i alkalična i karbonatna tla, jer su na njima jagode podložnije oboljenju od ferokloroze.
Gnojidba
Prije sadnje jagoda, tlo se treba ispitati i po potrebi, ako ono nije dovoljno hranjivo, dodati od 15 do 20 tona stajskog gnoja po hektaru. Također se po potrebi dodaje humus, također iz stajskog gnoja, samo što ga se onda dodaje 30 do 40 tona po hektaru ili se dvije godine prije sadnje jagoda uzgajaju i zaoravaju biljke koje će poslužiti za zelenu gnojidbu. Tada se, kao i u slučaju gnojidbe organskim gnojivima, mora dodati i 300 do 600 kg NPK gnojiva, u omjeru 5:20:305.
Temperatura
Za jagodu je najvažnije da se ne uzgaja u jako hladnim klimama, jer se smrzava na temperaturi od -15 do -18 °C. Kada se odledi snježni pokrivač, na kraju zime, može se smrznuti i na -5 do -7 °C. Nakon što procvjeta, temperatura ne smije pasti ispod -2 °C. Zato su najveća prijetnja jagodama, što se tiče temperature, proljetni mrazevi.
Jednom kada krene vegetirati, najviše joj odgovara temperatura od 20 do 24 °C.
Voda
Jagodama je za razvoj i davanje plodova potrebno dosta vode. Ako tlo nije dovoljno vlažno, neće joj se razviti korijen u površinskom dijelu, pa se neće ni formirati rašlje na stablu. Posljedica toga je smanjenje rodnosti, a plodovi koji narastu ostaju sitni i loše kvalitete. Optimalna vlažnost tla za jagodu je 75 do 80% vlage.
Jagoda se zato treba navodnjavati, i to od početka cvjetanja, za vrijeme zrenja plodova, pa sve do kraja berbi.
Održavanje nasada
Prvih deset dana nakon sadnje, vrlo je važno održavati optimalnu vlagu zemlje i zraka oko nasada. Dnevno se dodaje od 3 do 6 l / m2 vode zemlje. Ako uzgajamo jagode na foliji, onda se tijekom vegetacije, u 4 do 5 navrata, treba vršiti folijarna prihrana, odnosno dohrana preko lišća. Dodaje se ishrana bogata dušikom i kalijem, a kada se počnu zametati plodovi, onda i fosfor s kalijem. Jagoda se treba orošavati ili navodnjavati sistemom kap po kap.
Ako se jagoda uzgaja bez pokrova, onda se prostor između redova mora redovito čistiti od korova. Kasnije je poželjno na ta mjesta staviti pšeničnu slamu ili neki drugi malč.
Zaštita od bolesti
Štetnici koji najviše napadaju jagodu su lisne uši, grinje i jagodina pipa. Bolesti koje je napadaju su trulež, pepelnica, bijela i crvena pjegavost i antraknoza, dok korijenje obolijeva od fitoftora i vrticiluma. Biljke se od ovih bolesti štite preventivno.
Berba
Berba jagoda jako je zahtjevan posao i ako su nasadi veliki, potrebno je veće ljudstvo kako bi se ona izvršila na vrijeme. Berba traje oko trideset dana i plodovi se beru svaki drugi ili treći danas. Jedan radnik dnevno može ubrati 10 do 15 kg jagoda. Berba se obavlja ujutro, nakon rose i poslijepodne kada sunce padne i plod se rashladi. Plodovi se beru odvajanjem ploda od peteljki, nakon čega se slažu u drvene ili plastične sanduke.
Skladištenje
Jagode su jedno od voća koje je najteže čuvati od propadanja i truljenja nakon branja. Najveći problem je njen mekani plod kojeg je teško zadržati u svježem stanju. Bez hlađenja, u skladištu može izdržati tek jedan dan. U domaćinstvu, u hladnjacima, može se čuvati i nekoliko dana.
Ako čuvamo jagode pri transportu, hladnjače moraju biti podešene na temperature od -5 do 0°C, s vlažnosti zraka od 85 do 90%. Tako se za svježu potrošnju može čuvati do 10 dana, ako je sorta čvršćeg mesa ili do 5 dana, ako je sorta mekanijeg mesa.
Jagode zaleđene na temperaturu od -18 do -20°C mogu se čuvati i preko godine dana. Prije konzumacije, sve jagode bi trebalo ostaviti na sobnoj temperaturi, da im temperatura naraste na 16°C, jer im je tada omjer slada i sočnosti najbolji.
Ljekovita svojstva
Ljekovitost jagode poznavala se još u antičkim vremenima, kada se ovom biljkom služilo za izradu brojnih pripravaka. Jagode sadrže velike količina vitamina C i vitamina A, folnu kiselinu, vlakna i željezo. Kod iskorištavanja zdravih svojstava jagoda nije se koristio samo njen plod, nego i korijen i lišće. Najpoznatiji po svojoj ljekovitosti je čaj od lišća jagoda koji se pio za otklanjanje probavnih smetnji, sprječavanje i liječenje raznih upala, pogotovo upale grla, prehlade, gripe i ekcema. Također se pio i za umanjenje kostobolje.
Plod svježe jagode, jede se za detoksikaciju i čišćenje organizma. Plod ima i analgetska svojstva, pa je dobro pojesti jagode u trenucima kada biste posegnuli za aspirinom. One snižavaju temperaturu, smanjuju upalne procese i bolove u mišićima, a sve zbog svojih protuupalnih i antibakterijskih svojstava.
Uz sve to, jagode pomaže kod jačanja imuniteta, oporavka od bolesti, u liječenju anemije, stabilizaciji povećanog krvnog tlaka i smanjenju povećanog kolesterola. Odlične su za prevenciju bolesti žuči, jetre i želučanih bolesti, te sprječavaju nastanak bubrežnog kamenca.
Jagode se koriste i u kozmetičkim pripravcima, najviše zbog vitamina koje sadrže. One kožu čine glatkom, mekom i čvrstom te sprječavaju nastanak bora. Ako jagodama trljate zube, djelovat će kao prirodni izbjeljivač zubi. Pripravci s jagodama koriste se i za smanjenje celulita.
Jagode u kulinarstvu
Svima je poznato da se jagode mogu koristiti u gotovo svim aspektima kulinarstva. Ukusne su i kad se jednu svježe, a posebna je delicija jesti ih s istučenim šlagom, s otopljenom čokoladom ili uz šampanjac. Ali jagoda je jednako ukusna u raznim kolačima i tortama te mnogim slasticama.
Od jagoda se mogu raditi marmelade i razni slatki preljevi. Odličan su dodatak smoothiejima, a od njih se može napraviti i sirup ili sok. Osim ovih konvencionalnih načina za pripremu jagoda, postoje i neki manje poznati. Jagode se, na primjer odlično uklapaju u salate i to ne samo voćne. Ukusne su i ako ih kombinirate sa zelenom salatom, ali i s blitvom ili špinatom, ribom, pogotovo lososom i škampima. Posebna su delicija ako se jedu s kravljim sirom i maslinovim uljem.
Jagode mogu biti i dio umaka i marinada, a odlične su kao prilog mesu ili kao dodatak u gulaš, jer im daje suptilnu slatkoću. Jagode se odlično slažu sa začinima kao što su menta, bosiljak i vanilija, stoga se zaista daju iskombinirati u svakakva jela.
Zanimljivosti o jagodama
Iako mnogi jagodu svrstavaju u bobičasto voće, ona zapravo pripada porodici ruža. Ima ih desetak vrsta i sve rastu na sjevernoj zemljinoj poluci, tek jedna se uzgaja u Čileu. Jagoda je posebno voće, jer je rijetka koja svoje sjemenke ima na vanjskoj opni, umjesto unutar mesa.
Jagode su porijeklom iz područja Euroazije i potječu još iz kamenog doba, što potvrđuju sjemenke pronađene u slojevima naslaga iz tog vremena. Tadašnja divlja jagoda prenijela se diljem kontinenata sjeverne hemisfere, upravo zbog svoje kvalitete. Uzgajati se počela u 15. stoljeću, a prve sorte potječu iz Sjeverne Amerike i Čilea i one su u 18. i 19. stoljeću prenesene u Europu. Danas postoji više od 400 sorti jagoda, iako su i dalje najkvalitetnije i najukusnije one samonikle. Zdrava svojstva u šumskim jagodama i danas su nebrojivo veća od onih u uzgojenim.
Foto: Shirley Hirst / Pixabay
Odgovori