Pistacija (lat. Pistacia vera) je grmovita biljka iz porodice rujevki (Anacardiaceae). Uzgaja se zbog izrazito popularnog jestivog orašastog ploda.
Pistacija je ukusno koštuničavo voće koje smo navikli jesti kao grickalicu, kao dodatak kolačima ili sladoled. Spada pod lupinasto voće i jedno je od najskupljih na svijetu.
Drvo pistacija je grmoliko ili u formi niskog drveta i može biti visoko do 10 m. To su slabo otporna stabla, obavijena sivom korom, s granama na kojima rastu sivi i zeleni listovima koji izgledaju lagano prašnjavo.
Ženski i muški cvjetovi rastu odvojeno te kasnije iz njih nastanu maleni crveni plodovi. Plodovi se nalaze u žućkastoj, tankoj ljusci unutar koje su zelene, ovalne sjemenke sjajnog, specifičnog, pomalo slatkastog okusa. Sjemenke su veličine do 2,5 cm.
Informacije
Latinski: Pistacia vera
Engleski: Pistachio
Porodica: Rujevke (Anacardiaceae)
Visina: do 10 m
Uvjeti: dobro drenirana, glinena tla
Klima: mediteranska
Sadnja: jesen
Berba: kad plod dosegne tehnološku zrelost
Upotreba: prehrana
Srodnici
Sorte
Najpoznatije sorte pistacije su:
Tršlja (Pistacia lentiscus) - zimzeleni grm ili nisko drvo koji raste na Mediteranu, može uspijevati i na zaslanjenim tlima, pa se uzgaja i uz morsku obalu.
Smrdljika (Pistacia terebinthus) - listopadni grm ili nisko drvo guste krošnje. Ime je dobilo po listovima koji imaju neugodan miris kad se protrljaju. Plodovi mu se mogu jesti, ali su nešto gorči. Raste u makijama i uz riječne tokove.
Prava tršlja (Pistacia vera) - listopadni grm ili nisko drvo koje se uzgaja zbog plodova koje znamo kao pistacije. Otporna je i na niske temperature, a zbog niskog rasta i lijepog drva, uzgaja se i kao ukrasna biljka. Prirodno stanište su joj područja Male Azije, Sirije i Mezopotamije.
Plod pistacija se jede sirov, a može se i peći i soliti. Dolazi u tankoj kori, koja se skida po potrebi. Sjemenke pistacija bogate su zdravim uljima i iznimno su hranjive. Sadrže čak 50% ulja te oko 20% proteina i isto toliko ugljikohidrata. Ostatak odlazi na vlakna. Bogate su magnezijem, kalcijem i željezom. Koriste se također kao začin i prirodno bojilo za mnoga jela koja mogu biti slana ili slatka.
Sadnja
Što se tiče uzgoja pistacija, stablo nije zahtjevno. Ne zahtijeva posebno bogato tlo. Važna mu je toplina, dok tlo može biti suho i siromašno. Obično raste na suhim brežuljkastim područjima gdje druge kulture ne mogu rasti.
Postoji mogućnost uzgoja pistacija i u loncima i u stakleniku, ali se mora pripaziti na oprašivanje. Budući da su lijepog izgleda i nisu jako visoki, često se uzgajaju u loncima ili uza zid i tako krase prostoriju ili okućnicu. Neke vrste pistacija rado jedu i ptice.
Sadnja pistacija obavlja se u jesen, kako bi biljka do proljeća mogla razviti dobar korijen i pripremiti se za sušnije razdoblje. Preporučuje se saditi ga cijepljenjem, kako bi dobio najbolje uzgojne osobine. Ako stablo sadite iz sjemenki, 10 sati prije sadnje potrebno ih je ostaviti u vodi. Nakon toga, svaka se sjemenka sadi u jednu posudicu u kojoj je zemlja pomiješana s pijeskom. Ona mora biti vlažna, ali ne i mokra. Posudice treba staviti na sunce i tako uzgojiti mladice.
U oba slučaja u nasade je važno posaditi stabla i s muškim i sa ženskim cvjetovima, budući da je ovo dvodomana vrsta. Na jedno muško stablo ide čak šest ženskih stabala, ali kod cvjetanja postoji problem oko ispuštanja peludi. Naime, muška stabla ga ranije otpuštaju, dok ženski cvjetovi još nisu otvoreni. Zbog toga se pelud muških stabala čuva u vrećici dok tučak ženskih stabala ne bude spreman za oplodnju.
Tlo
Drvo pistacija može rasti na raznim tlima, čak i vrlo siromašnima, ipak, najbolje raste na dubokim glinenim tlima, pogotovo dobro dreniranima, kako bi mu se korijen mogao razviti duboko u zemlju i iz nje izvlačiti vodu.
Ono na što treba obratiti pozornost je da se pistacio zbog svog korijenja ne smije presađivati, zato ga je treba zasaditi na tlima gdje je uzgoj i planiran. Također, ovo stablo jako dugo živi, stoga i to treba imati na umu kada se odabire položaj za sadnju. Može se uzgajati na terenima do čak 1200 m nadmorske visine.
Temperatura
Pistaciju možda nije važno tlo na kojem je zasađeno, ali mu je važna klima u kojoj će rasti. Najbolju rodnost ima u toplijim klimama, kao što je mediteranska. Treba mu toplina za rast i razvoj, ali nije osjetljiv na niske temperature. Ima jako visok raspon temperatura koje može podnijeti, najniža koju podnosi je -30°C, a najviša 42°C.
Voda
Pistacija uspijeva u klimama i područjima gdje nema mnogo vode. Podnosi i sušu i visoke temperature, jer za uspješan uzgoj mu je potrebna samo osunčanost. Korijen ovog stabla prodire duboko u tlo, pa iskorištava i vodu duboko u zemlji. Upravo zbog toga ga je najbolje saditi na dreniranim tlima.
Održavanje nasada
Ako uzgajate stablo pistacije u loncima, u proljeće ga iznesite van na otvoreno. Otkrijte stabla i plijevite zemlju. U ljeto se biljka u loncima mora zaliti, ali nemojte pretjerivati, budući da ne voli puno vode. Zimi zaštitite stabla od hladnoće i mraza. Unesite biljke koje se nalaze u loncima u zatvoreni prostor, a ostale zaštitite pokrovima.
Rezidba i orezivanje
Ljeto je vrijeme za orezivanje stabla. U prvim godinama uzgoja formirajte ih u obliku lepeze, a kasnije će tako orezane grane narasti i stvoriti lijepi grm.
Zaštita od bolesti
Stabla pistacija ne napadaju posebni štetnici niti bolesti. Može se jedino dogoditi da pistacio u loncima ili u staklenci napadne crveni pauk.
Berba
Drvo pistacije punu rodnost doseže tek 20 godina nakon sadnje, ali nakon toga prinos je višegodišnji, budući da su ova stabla jako dugovječna i mogu živjeti barem 100 godina, desetljećima ćete moći brati plodove s njega.
U jesen se nakon vrućeg ljeta skupljaju plodovi. Berba pistacija vrši se tako da se odrežu skupine u kojima se nalaze plodovi.
Skladištenje
Sjemenke pistacija se suše i ljušte. Najbolje ih je ostaviti u ljusci do konzumiranja. Na hladnom, suhom i prozračnom mjestu mogu ostati svježi oko 4 tjedna. Kada se peku, ljuska se automatski otvori i plodovi postaju ukusni za jelo. Pržene sjemenke očišćene pistacije su kvarljive zbog visokog udjela masnoće, stoga ih pržite neposredno prije konzumacije ili upotrebe.
Ljekovita svojstva
Plodovi pistacija sadrže veliki postotak zdravih masti, bjelančevina i karbohidrata. Budući da sadrže i vlakna, odlični su za probavu i općenito zdravlje probavnog sustava. Dovoljno ih je pojesti desetak i već se osjeća sitost, iako imaju najmanje kalorija od svih poznatih orašastih plodova. Zato se preporučuju za održavanje optimalne tjelesne težine.
Pistacije sadrže i značajne količine kalija, kalcija, magnezija, bakra i željeza. Od vitamina, najviše je onih B skupine i vitamina E. Pistacije su i izvor antioksidansa, što znači da jačaju organizam i sprječavaju nastanak mnogih bolesti.
Budući da sadrže karotenoide, pomažu u očuvanja zdravlja očiju, jer oni su važni za dobar vid. Zdrave masnoće iz plodova odlične se za očuvanje zdravlja srca i krvnih žila, jer smanjuju loš, a povećavaju dobar kolesterol.
Vitamin E najbolje djeluje na kožu, jer pomaže u stvaranju kolagena, koji joj daje čvrstoću i elastičnost. Zato se pistacije često stavljaju i u kozmetičke proizvode, ulja za masažu i hidratantne kreme.
Pistacije u kulinarstvu
Pistacio se uglavnom jede sirov ili malo popržen i posoljen. Odličan je dodatak raznim kolačima i slasticama. Najpoznatija slastica s pistacijom je baklava, a ništa manje poznate nisu ni Mozart kugle. Često se od pistacije radi i sladoled te razne slatke kreme. Ovo koštuničavo voće slasticama daje posebnu aromu i lijepu zelenu boju.
Iako se najviše koristi za kolače, može se primijeniti i u drugim jelima, pogotovo onima s puretinom, govedinom i ostalim "blijedim" mesima, a od riba s pastrvom. Odličan je dodatak i kus-kusu ili svježem kozjem siru. Jede se i kao dio salata, pogotovo onih s kozicama, ali i zelenom salatom, rikolom, kuhanim krumpirom, avokadom ili cherry rajčicama.
Pistacije se, zajedno s bosiljkom, peršinom, češnjakom, maslinovim uljem i soli stavlja u pesto te tako dodaje tjesteninama.
Zanimljivosti
Ljudi su ga konzumirali još u davnom paleolitiku, postoje arheološki dokazi da se jeo čak 7000 godina prije Krista, a navodno je sadašnje ime dobilo prema kralju Perzije, Pestehu. Navodno su bili i omiljena grickalica kraljice od Sabe, koji ih je plijenila od Azijskih trgovaca.
Pistacija je u Europu došla preko Sirije, početkom 1. stoljeća, za vrijeme vladavine kralja Tiberija i tako se proširila najprije zemljama južne Europe, najviše Grčkom, a zatim i Rimskim carstvom. U rimsko doba uzgajao se i u Italiji, a kasnije se sjeme izvozilo i Sjedinjenim Američkim Državama.
Iako im je prirodno stanište jugozapadna Azija, Iran, Afganistan i Sirija, danas se pistacije uzgajaju i u južnim dijelovima Europe, čija je klima slična Bliskoistočnoj, a to su Grčka, Španjolska i južna Francuska.
Foto: S. Hermann & F. Richter / Pixabay
Odgovori