Rabarbara (lat. Rheum rhabarbarum) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice dvornikovki (Polygonaceae). Uzgaja se zbog stabljike koja se koristi u prehrambene svrhe.
Porijeklom je iz Sibira. U Europu ju je donio Marco Polo, a tijekom godina je postala popularna u mnogim dijelovima Europe i Sjeverne Amerike.
Stabljike rabarbare su mesnate, trokutaste, duge i debele, a mogu biti zelene, ljubičaste ili ružičaste boje. Listovi su krupni i bogati oksalnom kiselinom pa se ne koriste za jelo. Cvijeće rabarbare sitno i može biti zeleno bijele ili ružičasto crvene boje.
Postoji preko 50 vrsta ove biljke, a uzgaja se kao biljka za ljudsku prehranu i za medicinske svrhe.
U Hrvatskoj se za uzgoj najčešće koriste sorte kao što je Glaskins perpetual ili Victoria.
Informacije
Latinski: Rheum rhabarbarum
Engleski: Rhubarb
Porodica: dvornikovke (Polygonaceae)
Visina: do 2 m
Uvjeti: plodna, duboka, srednje teška tla
Klima: umjerena, prohladna
Sadnja: krajem ožujka ili sredinom listopada
Berba: travanj i svibanj
Upotreba: prehrana, ljekovite i medicinske svrhe
Srodnici
Sadnja
Iako je moguć uzgoj rabarbare iz sjemena, ona se najčešće razmnožava dijeljenjem podanaka starijih biljaka, a sadnice se mogu kupiti u bolje opremljenim vrtnim centrima. Sadnja rabarbare obavlja se u rano proljeće ili u jesen, sredinom listopada. Preporučljivo je da se kasna sadnja rabarbare izbjegava u kontinentalnom području jer se biljka treba dobro ukorijeniti prije zime.
Rabarbara se na istom zemljištu može uzgajati 7 do 9 godina, a nakon toga je potrebno napraviti pauzu od 7 godina, odnosno podići novi nasad na drugom zemljištu.
Barem dva mjeseca prije sadnje rabarbare trebalo bi provesti duboku obradu tla, a prilikom zaoravanja organskog gnoja treba dodati i fosfor i kalcij.
Reznice rabarbare sade se u jarke, na dubinu od 5 do 6 cm. Razmak između redova određuje se tako da tlo tijekom ljeta bude sasvim pokriveno lišćem kako bi se lakše kontrolirao korov i bolje čuvala vlaga tla. Razmak između biljaka trebao bi iznositi 40 do 60 cm, dok bi razmak između redova trebao biti oko 1,5 m.
Tlo
Za uzgoj rabarbare najpogodnija su plodna, duboka, srednje teška tla s dobrim kapacitetom za vodu. Optimalna kiselost tla je od 5,5 do 7 pH. Na tlima koja su kiselija, prilikom gnojidbe treba dodati i kalcij.
Gnojidba
Kod podizanja novog nasada, tlo se gnoj organskim gnojem (do 40 t / ha), a za uspješan uzgoj rabarbare trebalo bi svake druge ili treće godine u jesenskim ili zimskim mjesecima pognojiti tlo između redova s 15 do 20 t gnojiva po hektaru.
Temperatura
Rabarbara je otporna na niske zimske temperature. Ne zahtijeva sunčano mjesto pa se može saditi u rubnim dijelovima vrta. Idealne temperature za rast ove biljke su od 20 do 25°C. Biljka u jesenskom razdoblju pri temperaturama ispod 14°C odbacuje lišće, a kad temperatura padne ispod 10°C započinje faza mirovanja. Rabarbara je otporna na kasne mrazeve i može podnijeti do -4°C, a da pri tom ne dođe do oštećenja.
Voda
Oko 90% sastava rabarbare čini voda pa ju je u periodu vegetacije potrebno svakodnevno obilno zalijevati.
Održavanje nasada
Mlade sadnice rabarbare bi prije zime trebalo pokriti slojem slame kako bi se zaštitile od smrzavanja. Prve godine nakon sadnje rabarbare treba obavljati međurednu obradu kako bi se uništio korov i održala struktura tla. Sljedeće godine se primjenjuje prva prihrana, a prihranjivanje se obavlja i po završetku berbe te krajem ljeta.
Pokrivanjem stabljike mogu se pojačati okus i slatkoća rabarbare. Ako se tijekom rasta zaštiti od svjetla, mladi izboji će biti crveni, slađi, mekši i ukusniji.
Čim se pojave pupoljci na biljkama treba ih otrgnuti jer cvjetanje troši resurse i usporava razvoj novih listova.
Zaštita od bolesti
Rabarbara rijetko obolijeva od bolesti, ali na njoj se znaju skupljati smrdljivi martini koji su neprijatelji krumpirovih zlatica pa se ova biljka može posaditi pored nasada krumpira. Ona se također može koristiti za zaštitu drugih biljaka od biljnih ušiju i crne pjegavosti. Otopina kojom se prskaju biljke koje se žele zaštititi priprema se tako da se 1 kg svježih listova rabarbare prelije sa 6 l vrele vode i ostavi 24 sata.
Berba
Stabljike rabarbare ne beru se prve godine. Tek kod dvogodišnjih biljaka se mogu ubrati 2 do 3 stabljike, a redovitu berbu je moguće obavljati kod biljaka koje su stare tri ili više godina. Berba rabarbare se obavlja ručno, a beru se samo stabljike s potpuno razvijenim listom i njih se trga pri dnu.
Kod nas se u kontinentalnim područjima može brati od sredine travnja do kraja lipnja, a berba se obavlja svakih 7 do 10 dana. Potrebno je paziti da se ne odstrani previše listova jer to može iscrpiti biljku.
Skladištenje
Stabljike se nakon berbe sortiraju prema debljini i dužini, a zatim se pakiraju u manje kutije ili letvarice. One koje su namijenjene za prodaju također se mogu pakirati u manje perforirane PE vrećice u količini od 0,5 do 1 kg.
Rabarbara se do 3 tjedna može skladištiti i u hladnjačama, pri čemu temperatura mora iznositi od 0 do 1°C, a relativna vlažnost zraka bi trebala biti oko 95%.
Stabljike možete i zamrznuti, a prije stavljanja u zamrzivač treba ih očistiti, oprati i isjeći na kocke.
Ljekovita svojstva
Rabarbara sadrži jabučnu, folnu, pantotensku kiselinu i niacin te magnezij, mangan, polifenole i vitamine B i C. Stimulira metabolizam i ima samo 21 kaloriju na 100 g pa je idealna za one koji žele izgubiti višak kilograma. Povoljno djeluje na probavni trakt i odavno se koristi kao lijek protiv zatvora.
Osim toga, rabarbara je snažan antioksidans. Ima antiupalna i antialergijska svojstva, poboljšava cirkulaciju, pomaže regulaciji razine kolesterola, poboljšava apetit i čuva zdravlje očiju.
Stabljika rabarbare sadrži kalcijev oksalat, a on u većim količinama može uzrokovati nakupljanje kristala kalcijeva oksalata u pojedinim organima pa bi osobe koje imaju problema s bubrezima i bubrežnim kamencem trebale izbjegavati konzumaciju ove biljke.
Korijen rabarbare se tisućama godina koristio kao u narodnoj medicini, osobito u tradicionalnoj kineskoj, ali zbog njegove potencijalne toksičnosti, kao i ostalih dijelova rabarbare, ne treba ih koristiti u ljekovite svrhe bez nadzora stručne osobe.
Rabarbara u kulinarstvu
Listovi rabarbare su toksični pa se za jelo koriste samo stabljike. Listovi sadrže antrakinon koji u većim količinama može biti otrovan, a simptomi trovanja su osjećaj "gorenja" u grlu, ustima i očima te otežano disanje, a u težim slučajevima može doći do zatajenja bubrega, kome, konvulzija ili smrti.
Stabljika rabarbare ima blago kiseli okus i malo podsjeća na kisele jabuke. Rabarbaru bi trebalo potrošiti 2 do 3 dana nakon kupnje.
Među potrošačima su najpopularnije stabljike ružičaste boje. Kod kupnje treba paziti da su stabljike čvrste i hrskave. Svježe stabljike ispuštaju sok kad ih se slomi.
Od stabljike rabarbare mogu se pripremati umaci, salate, čorbe, sarme, marmelade, kompoti i džemovi, a koristi se i za izradu slastica. Rabarbara se dobro slaže s jagodama pa se zbog toga baš ta kombinacija često koristi u raznim receptima. Kuhana i protisnuta rabarbara može se dodati palačinkama, voćnim kremama i mousseu.
Zanimljivosti
Iako je rabarbara povrće, najčešće se koristi prilikom izrade slastica pa se u velikom dijelu svijeta svrstava u voće. U Europi se počela uzgajati u 18. stoljeću, a u početku se koristila kao sredstvo za čišćenje.
Ova biljka je jako popularna u Velikoj Britaniji, skandinavskim zemljama i SAD-u gdje je pita od rabarbare sastavni dio tradicionalnog blagdanskog ručka na Dan zahvalnosti.
Foto: Di Reynolds / Pixabay
Odgovori