Boražina ili borač (lat. Borago officinalis) je jednogodišnja biljka iz porodice boražinovki (Boraginaceae). Jednostavna ja za uzgoj, a samoniklo raste u Dalmaciji, kao korov po poljima.
Boražina je biljka koja se uzgaja u cijelom svijetu, a porijeklom je s područja Male Azije. U Europu je stigao u starom vijeku i postao cijenjena ljekovita i medonosna biljka. Uzgoj borača je jednostavan, a na području Hrvatske samoniklo raste u Dalmaciji, kao korov po poljima, vinogradima i zapuštenim zemljištima u blizini naselja.
Borač ima uspravnu, šuplju i razgranatu stabljiku te dobro razvijen korijen s brojnim sitnim postraničnim korijenjem. Stabljika borača može biti visoka od 15 do 80 cm, izvana je prekrivena dlačicama, a iznutra je sočna i ispunjena sluzi. Borač ima jajolike i grube, valovito nazubljene listove koji su prekriveni bijelim dlačicama.
Cvjetovi ove biljke su dvospolni i sastavljeni od pet trokutastih latica. Latice su najčešće plave boje, iako se ponekad mogu naći i cvjetovi bijele ili roze boje. Što je tlo na kojem borač raste siromašnije, cvjetovi će biti tamniji. Cvjetovi su na vrhu stabljike skupljeni u povijene cvatove, a javljaju se od lipnja do početka jeseni.
Sjeme borača ili boražine moguće je skupiti u prirodi tijekom suhog vremena ili nabaviti preko internetskih oglašivača.
Informacije
Latinski: Borago officinalis
Engleski: Borage, Starflower
Porodica: Boražinovke (Boraginaceae)
Visina: od 15 do 80 cm
Srodnici
Sadnja
Boražina se razmnožava sjemenom, a presađivanje je teško obaviti jer biljka razvije dugačak korijen koji brzo prodire u dubinu. Sam se vrlo brzo širi sjemenom, pa kada jednom krene teško ga se možemo riješiti.
Sadnja boražine u intenzivnom se uzgoju obavlja u rano proljeće, a kasnije sjetva može smanjiti prinos za trećinu. Biljka se na stalno mjesto može sijati i u jesen i u tom će slučaju biljke biti veće i ranije će cvjetati. Borač koji je posađen u proljeće cvjetat će u ljetnim mjesecima, dok će biljke posađene u jesen cvjetati tijekom proljeća.
Za uzgoj boražine idealno je dobro drenirano, suho i rahlo tlo, ali može rasti i na glinasto-vapnenastim i pjeskovito-vapnenastim tlima. Sjetva sjemena obavlja se na dubini od 1,5 do 2 cm, a da bi sjeme borača proklijalo, potreban mu je mrak.
Sjetva se obavlja tako da međuredni razmak iznosi od 25 do 30 cm, dok bi među biljkama trebalo biti 10 do 15 cm razmaka. Sjeme će brže klijati ako je temperatura tla viša od 20°C.
Uzgoj
Borač u isto vrijeme razvija pup, cvijeti plod, a u područjima s blagom klimom cvatnja može trajati cijelu godinu. Biljke koje se uzgajaju na zemljištu slabije kvalitete u fazi vegetacije treba prihraniti dva puta.
Borač je potrebno umjereno zalijevati, a kraća sušna razdoblja neće mu nanijeti štetu. Osim toga, nije osjetljiv na mraz pa može preživjeti i temperature do -12°C.
Zaštita od bolesti
Borač se još naziva i biljkom zaštitnicom. Druge biljke štiti od insekata i uzročnika bolesti, što znači da nema problema sa štetnicima. Najbolje rezultate pruža ako se zasadi pokraj jagoda. Isto tako, može poboljšati okus određenog voća i povrća.
Berba
Listovi borača koji će se koristiti u kuhinji beru se dok su još mladi, prije nego se pojave cvjetni pupoljci. Listovi se suše u hladovini, rašireni u tankom sloju. Za 1 kg suhih listova borača treba skupiti 4 do 5 kg svježeg lišća.
Sjeme boražine nejednako dozrijeva i samo otpada s biljaka pa njegovo skupljanje nije lak zadatak. Najlakši način je postaviti platno ispod biljaka pa kasnije pokupiti sjeme, a to se obavlja po suhom vremenu.
Ljekovita svojstva
Boražina se u narodnoj medicini godinama koristi za prevenciju upala i kašlja, jačanje srca, čišćenje krvi, jačanje živčanog sustava te ublažavanje reumatskih bolova.
Sadrži najveću koncentraciju gama-linolenske kiseline koja se može pronaći u prirodi, a bogat je i omega-3 te omega-6 masnim kiselinama. Sadrži i sluz, tanine, škrob, eterično ulje, saponine, mineralne tvari, masne kiseline, alantoin, karotin, vitamin C i kalijev nitrat.
Od boražine se mogu praviti čajevi, ulje, vino i drugi proizvodi, a upotrebljava se i u kozmetičkoj industriji za sprječavanje akni i čišći ten.
Od svježih i suhih listova borača može se pripremati čaj. Čaj od svježih listova borača priprema se tako da se osam listova prelije ključalom vodom i ostavi da odstoji 20 minuta. Ovaj čaj je dobar diuretik i sedativ, a upotrebljava se i kod bolova u grlu te za poboljšanje cirkulacije.
Čaj od suhih listova i cvjetova priprema se tako da se žlica suhih dijelova biljke prelije s 2,5 dl vode, a zatim se poklopi i ostavi da odstoji 15 do 20 minuta. Ovaj čaj ima snažno djelovanje pa se može piti samo tjedan dana.
Osobito je popularno ulje od boražine koje se koristi za njegu kože. Ulje djeluje protuupalno, čisti kožu, uklanja crvenilo karakteristično za osjetljivu i problematičnu kožu i potiče rast novih stanica. Ako kupujete ulje od boražine pazite da je ono kvalitetno i hladno prešano. Ulje treba držati na hladnom i tamnom mjestu, a pozitivno je to što se ne kvari kao većina drugih ulja.
Boražina sadrži potencijalno štetne pirolizidinske alkaloide pa ga ne treba upotrebljavati bez prethodnog savjetovanja s liječnikom. Trudnice, dojilje i osobe koje uzimaju sredstva za smirenje s fenotizainima ili boluju od epilepsije ne smiju upotrebljavati ovu biljku.
Boražina u kulinarstvu
Stariji listovi boražine su deblji i dlakaviji pa su samim time manje prikladni za jelo, dok se sirovi mladi listovi koriste kao začin u drugim jelima ili salatama.
Okusom su slični krastavcu, a u kombinaciji s vlascem se koriste u izradi sirnih namaza. Od mladih listova se prave salate i umaci, a mogu se koristiti u pripremi gotovo bilo kojeg jela od povrća. Jelima se dodaju neposredno prije posluživanja, jer kuhanjem i prženjem gube aromu.
Stariji listovi mogu se upotrijebiti za pripremu variva, čorba ili nadjeva za pite.
Borač se može koristiti i kao začin kod kiseljenja krastavaca, a u Njemačkoj se koristi za pripremu zelenog umaka, tzv. Frankfurter Grüne Saucea. Uz boražinu, umaku se dodaju i krasuljica, vlasac, peršin, dragušac i kiselica, a servira se kao prilog uz kuhano meso, povrće i mladi krumpir.
Jestivi su i cvjetovi boražine, a okus im je sličan okusu listova. Cvjetovi se kandiraju i koriste za ukrašavanje slastica. Pripremaju se tako da se umaču u lagano zapjenjeni bjelanjak i zatim se posipaju prosijanim šećerom u prahu. Višak šećera se otrese i cvjetovi se stavljaju na sušenje. Ovako pripremljeni cvjetovi boražine mogu se u hermetički zatvorenim posudama čuvati do 3 mjeseca.
Zanimljivosti
Boražina je u prošlosti bio na glasu kao biljka koja pruža hrabrost, razveseljava, tjera melankoliju i umiruje srce. Plinije je tvrdio da je boražina bila glavni sastojak poznatog Homerovog vina za smirivanje i opuštanje pa je i sam predlagao da se listovi ove biljke dodaju u vina i salate.
Boražinu su u Europu donijeli Arapi, a danas se uzgaja diljem svijeta. Najveći proizvođači ove biljke su Nizozemska, Kanada i Velika Britanija, a osim u narodnoj medicini i kulinarstvu, koristi se i za proizvodnju jestive plave boje.
Britanski vrtlar i autor John Evelyn u 17. je stoljeću zaključio da grančice boražine poboljšavaju koncentraciju kod studenata i imaju povoljno djelovanje na hipohondre.
Boražina je dobra medonosna biljka. Nektar najbolje luči tijekom toplih i vedrih dana i pri vlažnosti zraka od 65 do 98%. Sadrži velik udio nitrata i kalijevog karbonata pa se prilikom spaljivanja čuje pucketanje i javlja iskrenje.
Foto: Annette Meyer / Pixabay
Odgovori