Gardenija (lat. Gardenia jasminoides) je zimzelena biljka iz porodice broćevki (Rubiaceae). Uzgaja se zbog lijepih cvjetova i opojnoga mirisa. Raste kao grm ili biljka puzavica.
Gardenija ili rt jasmin, rta jessamine, danh-danh zimzelena je biljka koja je vrlo cijenjena kao ukras mnogih domova, a njezin uzgoj iziskuje mnogo vremena i truda. Poznata je pod nazivom jasminova ruža. Podrijetlom je iz Azije, a najčešće se pojavljuje na područjima Vijetnama, Južne Kine, Koreje, Tajvana, Indije i Bangladeša. Pripada biljnom redu zeljastih, rjeđe drvenastih biljaka. Latinski naziv dobila je po škotskom liječniku i botaničaru Alexandru Gardenu.
Ova biljka lijepih cvjetova i opojnoga mirisa poprilično je zahtjevna za uzgoj u zatvorenom prostoru, ali je među omiljenima. Gardenija ima široke, zelene i na krajevima malo zavrnute listove. Cvjetovi su joj najčešće bijele, a sredina svijetložute boje. Gardeniju je moguće pronaći i u ružičastoj te žutoj boji. Zanimljivo je da može narasti do 3 m visine, a može imati oblik grma ili biljke puzavice. Izrazito osjetljiva i nježna ne voli pretjerana dodirivanja i premještanja.
Često je meta raznim prirodnim štetnicima kao što su lisne uši, stjenice i crveni pauk. Da biste gardeniju ili ostale biljke spasili lisnih ušiju, sadite ih u blizini kultura koje su jakoga i prodornoga mirisa, ružmarina ili lavande od kojih spomenuti nametnici bježe.
Informacije
Latinski: Gardenia jasminoides
Engleski: Gardenia
Porodica: broćevke (Rubiaceae)
Visina: do 2 m
Uvjeti: kiselo, ocjedito tlo bogato humusom
Klima: tropska
Sadnja: kraj zime ili početak proljeća
Cvatnja: od svibnja do rujna
Upotreba: ukras, prehrana
Srodnici
Vrste
Do danas je poznato nekoliko stotina različitih vrsta gardenije, točnije više od 250. Razlikuje ih boja (žuti, bijeli, ružičasti), visina grma i struktura glavnih dijelova biljke.
Aimee yoshioka vrsta je gardenije koja cvate dva puta godišnje. Cvjetovi bijele nijanse oblikom podsjećaju na ružu. Iznimno popularna kod naših vrtlara.
Brighamii je šumska gardenija i endemična vrsta otočja Hawaii. Poznata je i kao nānū. Početkom 20. stoljeća smatrana je uobičajenim "stanovnikom" na zapadnim dijelovima otoka Maui i Moloka'i. Na ostalim otocima je ili iskorijenjena ili jako rijetka.
Gardenia radicans je jedna od najpopularnijih "sobnih" vrsta gardenije zbog njezine veličine. Malen i veoma rasprostranjen grm traži kiselo i neutralno tlo, dok su mu potrebe za vodom prosječne. Zahtijeva djelomičnu izloženost suncu.
Gardenia thunberg je endemski grm karakterističan za područja Južne Afrike, a raste u šumama ili na samim njihovim rubovima. Aroma tunberške gardenije je noću iznimno snažna.
Tahitska gardenija ima poprilično velike cvjetove. Dolazi s područja Melanezije i zapadne Polinezije, a u kombinaciji s kokosovim uljem vratit će kosi izgubljeni sjaj.
Sadnja
Razmnožavanje gardenije najčešće se vrši vršnim reznicama koje se nakon rezanja skladište ispod neke plastične ili staklene komore kako bi se uspješno održala vlažnost zraka te kako bi temperatura bila na ugodnih 24 do26°C. Bez obzira gdje se nalazi, tlo joj mora biti dovoljno vlažno i mora imati dovoljno svjetla. Sadi se i sjemenkama, iako nešto rjeđe. Samo svježe sjeme može dati dobru klijavost. Sadi se krajem zimskog razdoblja ili početkom proljeća.
Sadnja u posudama
Gardenija u posudi dobro podnosi vanjske temperature od 16 do 24°C. U slučaju zahlađenja dobro ju je unijeti unutar doma. Ako gardenija u posudi nema dovoljno prostora ili se počne sušiti, potrebno ju je presaditi u nešto veću posudu. Sadnja u posudi omogućuje lakše održavanje i sklanjanje gardenije u slučaju iznimnih temperaturnih promjena. Niske temperature i mala količina vlage ne pogoduju njezinom rastu i razvoju.
Sadnja u stakleniku
Što se tiče sadnje u stakleniku, uvjeti su isti kao i pri sadnji u posudama te u vrtu. Važno je da tlo bude nešto kiselije (5 do 6 pH) i vlažno. Zrak ne smije biti suh, a biljka ne smije biti izložena direktnom podnevnom i popodnevnom suncu. Optimalna temperatura za rast i razvoj gardenije u stakleniku je od 24 do 26°C.
Uzgoj
Ovaj grmić ili manje drvo uspijeva i u kontinentalnom području na temperaturi od 16°C ili višoj. Ukoliko dođe do pada temperature, gardeniju je potrebno unijeti na toplije mjesto. Zahtijeva mnogo svjetlosti, ali nikako ne smije trpjeti direktne sunčeve zrake. Također, trebala bi biti zaštićena od propuha i direktnog vjetra.
Zalijevanje
Zemlja u kojoj je posađena ova biljka uvijek treba biti vlažna, ali zimi treba maksimalno smanjiti zalijevanje. Voda kojom se zalijeva gardenija mora biti sobne temperature. U fazi rasta i cvatnje zalijevanje je obilno. Dok zalijevate gardeniju, pazite da joj ne kvasite cvijet. Ponekad iz raspršivača možete poprskati listove i cvjetove, ali u što manjim količinama.
Gnojidba
Gardenija zahtijeva kiselo tlo kojemu je pH vrijednost otprilike 5 do 6. Dušično gnojivo je najbolja vrsta prihrane za ovu biljku te se treba gnojiti dva puta tjedno. U zimskim i hladnim mjesecima gardeniji odgovara univerzalno gnojivo za lončanice, a prihranjivanje treba vršiti rjeđe, odnosno svakih 5 do 6 tjedana. Presađivanje gardenije potrebno je provesti svako ili svako drugo proljeće. Kada dođe do cvatnje potrebno je blago smanjiti kiselost tla što možete postići raznim pripravcima koji sadrže željezo.
Rezidba
Proljeće je najpogodnije razdoblje za rezidbu kojom ćete ovom ukrasnom i mirisnom grmu pružiti lijep i kompaktan oblik koji će mamiti poglede. Rezidbom se stimulira rast i dugotrajno cvjetanje biljke. Nakon svakog rezanja gardenija će deblje cvjetati, a zdrave reznice mogu poslužiti za novo sađenje.
Zaštita od bolesti
Od prirodnih štetnika gardeniju napadaju lisne uši, stjenice i crveni pauk, a od bolesti su najčešće antraknoza i pepelnica.
Biljne ili lisne uši su kukci malene veličine koji se hrane sočnim dijelom biljke te iako su iznimno maleni, nanose ogromnu štetu. Rapidno se razmnožavaju, a pronalazimo ih na listu zbog čega su i dobile takav naziv. Gardenija je jedna od biljaka koja privlači uši, dok su npr. lavanda ili ružmarin biljke koje ih odbijaju zbog intenzivnog i prodornog mirisa. Bubamare i muhe se hrane lisnim ušima. Na taj način biljku oslobađaju od istih. Njima se hrane i mnogobrojne ptice. Mnogi uzgajivači biljaka, koji se često susreću s ovim štetnikom koriste Coca-Colu, točnije njezin šećer na koji se uši lijepe i tako im je onemogućeno bilo kakvo kretanje. Važno je postupak ponavljati nakon kiše koja biljku ispere. Mješavina sapunice i deterdženta za suđe također može pomoći pri borbi protiv ovih nametnika, kao i list duhana te pepeo. List duhana ostavite namočen u vodi. Zatim tu vodu procijedite i tretirajte listove. 30 g pepela dodajte u 10 l vode i skuhajte. Češnjak, kopriva i pelin također mogu pomoći.
Stjenice su također jedan od napasnika koji šteti ovoj biljci. Postoje dvije vrste, a to su kupusne (koje su štetne) i vatrene (u potpunosti bezopasne). Stjenice su štetne za biljke, ali su neugodne i za zdravlje ukoliko se nastane u kućanstvima. Mogu prouzrokovati različite alergije i napasti kućne ljubimce.
Napada je i crveni pauk kojemu su meta sobne i kućne biljke. Zavuče se s donje strane lista, a pogoduje mu visoka temperatura kao i mnogo svjetla. Treba ga kemijski suzbijati odmah na početku zaraze uz pomoć akaricida.
Bolesti na koje je osjetljiva gardenija su pepelnica i antraknoza. Pepelnica je bolest uzrokovana gljivicama iz porodice Erysiphacea, a širi se uglavnom po suhom i sunčanom vremenu. Izgleda kao posuta bijela prašina. U početku ove bolesti lišće će imati velike sive pjege, a u uznapredovaloj fazi cijeli list će biti pokriven "prašinom". Najbolja preventivna mjera je sadnja sorti koje su na nju otporne. Antraknoza je bolest koja je također nastala djelovanjem gljivica pa se takve bolesti koje su njima uzrokovane zovu mikoze. Prva će uzrokovati zaostajanje u rastu cvjetnih i lisnih peteljki, a zbog druge će se razviti okrugle smeđe pjege. Najvažnija je preventiva koja će smanjiti bilo kakvu mogućnost zaraze. U slučaju da dođe do zaraze, najbolje je biljku uništiti da ne dođe do njezina širenja. Dakle, u borbi protiv gljivica najčešće se koriste fungicidi i razvoj novih sorti koje su otporne na gljivice, a preventivna sredstva koja jačaju otpornost biljaka su kalijev sapun, otopina od sumpora te čajevi od preslice i čaj od češnjaka, vlasca i luka. Važno je da se prska tijekom suhog i sunčanog dana.
Berba i skladištenje
Cvjetovi gardenije skupljaju se u razdoblju od svibnja do rujna i listopada, i to uglavnom noću jer tada imaju najjači miris. Suše se na prostoru gdje ima mnogo zraka i gdje ne dopire izravna sunčeva svjetlost. Produkt se koristi pri pravljenju čajeva, eteričnih ulja te pripravaka koji djeluju protuupalno. Eterično ulje gardenije ne pravi se od svake vrste jer nisu sve dovoljno kvalitetne i ne sadrže poseban miris.
Upotreba u kulinarstvu
Što se tiče upotrebe gardenije u kuhinji, važno je napomenuti da se od njezinog cvijeta prave razni čajevi koji su se nekada pili samo na azijskom kontinentu. Ispijanje čaja načinjenog od gardenije predstavljalo je luksuz.
Danas je dokazano da je taj čaj iznimno ljekovitih svojstava, a pomaže u borbi protiv stresa, depresivnih stanja, ublažava glavobolju, pomaže kod prehlade, regulira kolesterol te čuva zdravlje srca. Sadrži veće količine kofeina te s njim treba biti posebno oprezan. Čaj u listićima prelijte vodom i uživajte u ovom ljekovitom napitku.
Osim u kulinarstvu, cvjetovi gardenije koriste se u prirodnoj kozmetici, aromaterapiji i prirodnoj medicini.
Foto: LuizMorais / Pixabay
Odgovori