Slanutak (lat. Cicer arietinum) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Uzgaja se zbog mahuna sa plodovim koji se koriste u prehrambene svrhe.
Slanutak je zeljasta biljka koja raste godinu dana. Razvija vretenasti i vrlo razgranat korijen koji ide čak do 1 m u dubinu. Zbog toga se biljka i sama može vrlo dobro opskrbiti s vodom, pa raste i u sušnijim područjima. Stabljika joj je najprije meka, ali s vremenom odrveni i naraste do 80 cm visine.
Listovi ove biljke neparno su perasti, imaju do 17 liski, ovalnog oblika. Na grančicama se stvaraju mahune sa sitnim dlačicama. Cvjetovi koji izrastu su sitni, najčešće bijeli ili ružičasti, a nekada i plavičasti. Sjeme se stvara u komuški dugoj do 4 cm i u svakoj se nađe po jedna ili dvije sjemenske, krem ili žute boje, smeđe, zelene ili crne boje. Veličina sjemenski je nešto veća od graška i nije posve kuglasta.
Informacije
Latinski: Cicer arietinum
Engleski: Chickpea, Chick pea
Porodica: mahunarke (Fabaceae)
Visina: do 1 m
Uvjeti: suha tla
Klima: tople klime
Sjetva: početkom ožujka
Berba: kada su mahune suhe i pucaju
Upotreba: prehrana, ljekovite svrhe
Srodnici
Sjetva
Slanutak je vrsta koja se može uzgajati više godina na isto površini, pa je idealna za sušna područja i škrtije zemlje. Prije sjetve, preporučuje se napraviti gnojidbu tla i to s 30 kg dušika po hektaru, 40 do 90 kg fosfora i 20 do 35 kg kalija po hektaru.
Slanutak se može sijati od kasne jeseni do ranog proljeća, pogotovo ako se uzgaja na Mediteranu. Proklijat će već na niskoj temperaturi i moći će odoljeti mrazevima. Zato se u kontinentalnim područjima može sijati i početkom ožujka, bez straha od proljetnih mrazeva.
Sjeme se sije na razmaku od 30 do 70 cm, dok razmak među redovima mora biti 10 do 30 cm. Ovisno o sjemenu, po hektaru treba od 5 do 15 kilograma. Sije se na dubinu od 5 do 7 cm. Što je tlo rahlije, to se dublje sije, dok se na težim tlima sije pliće.
Tlo
Slanutak je biljka koja će rasti na svim tlima. Podnosi vrlo škrta i sušna tla, ipak bolje je da su ona lakša i manje kisela. Jako će loše rasti jedino na jako kiselim i vrlo teškim tlima. Može se saditi i na tlima uz more, jer podnosi i zaslanjena tla.
Temperatura
Slanutak nešto bolje podnosi toplije krajeve. Treba mu temperatura od barem 5°C da bi niknuo i u tim uvjetima trebat će joj tri tjedna. Ako je temperatura viša, oko 8°C, proklijat će za desetak dana. Najbrže će niknuti na temperaturi od oko 25°C i tada joj treba samo pet dana.
Dok je biljka još mlada, može podnijeti niske temperature, čak do -8°C, ali kasnije joj je potrebno više topline za rast i razvoj. U vegetativnoj fazi, najviše joj odgovara temperatura od 20 do 24°C. U vrijeme cvatnje, treba temperaturu od 25°C.
Voda
Slanutak jako dobro podnosi sušu, najotpornija je mahunarka na manjak vode. Jedino vrijeme kada ima veće potrebe za vodom je dok joj se pri cvatnji formiraju pupovi.
Održavanje nasada
Ako smo slanutak sadili u dovoljno razmaknute redove, onda se među njima može vršiti kultivacija. Inače slanutku ne treba nikakva posebna njega nasada, osim što ga treba štititi od nekih životinja koje bi mogle pojesti izdanke, kao što to znaju činiti zečevi.
Zaštita od bolesti
Slanutak je poprilično otporan na gljivične i bakterijske infekcije. Može ga napasti grahov žižak, koji napada sve grahorice, ali on je najveća prijetnja već pobranim i uskladištenim sjemenkama. Zato se treba paziti da se sušeni slanutak skladišti u čistim i zatvorenim prostorima, gdje nema mogućnosti najezde.
Berba
Slanutak srećom dozrijeva jednolično, pa je lako odrediti vrijeme kada se treba brati, s obzirom na to da mu mahune ne pucaju kada su zrele. Žetva se vrši strojevima, odnosno adaptiranim kombajnima za grah u zrnu.
Ako se slanutak sadio na manjim površinama, onda se može brati i čupanjem, odnosno žetvom. Nakon toga sjeme se mora osušiti i tek onda skladištiti.
Skladištenje
Slanutak se nakon branja i sušenja skladišti. Može se stavljati i vreće, ali mora se zaštititi od najezde nametnika koji buše suho sjemenje. Ono ne zahtjeva posebne uvijete, kao ni ostale grahorice, ali ipak im ne smije biti pretoplo, da ne bi užegle.
Ljekovita svojstva
Slanutak je vrlo zdrava namirnica i sadrži mnoštvo nutrijenata - vitamine, folnu kiselinu, minerale poput mangana, magnezija, željeza, bakra i cinka, dijetalna vlakna i još mnogo toga. Mogu ga jesti i dijabetičari, zbog njegovog niskog glikemičnog indeksa. Smanjuje nagli rast šećera u krvi, zbog čega njegova redovita konzumacija može i smanjiti rizik od nastanka dijabetesa.
Jedino ga ljudi sa slabijom probavom nekada znaju biti osjetljive na njega, kao i na većinu grahorica.
Budući da sadrži i mnogo proteina, slanutak je i vrlo zasitan, pa samo i on može biti dostatan obrok. Bogat je dijetalnim vlaknima, zbog čega smanjuje kolesterol u krvi. Zbog toga štiti srce i krvnožilni sustav od raznih bolesti. U tome pomaže i magnezij koji opušta mišiće i potiče bolju cirkulaciju. Kalcij također pomaže mišićima i održavanju njihova tonusa.
Slanutak u kulinarstvu
Slanutak ima veliku primjenu u kulinarstvu, a pogotovo je cijenjen u vegetarijanskoj kuhinji, zbog velike količine proteina zbog čega je idealan nadomjestak za meso i ribu. Prije svega on se mora skuhati u običnoj, zaslanjenoj vodi kako bi posve omekšao. Nakon toga od njega se mogu spravljati razna jela ili se jesti sam, s tekućinom u kojoj se kuhao s malo maslinovog ulja ili procijeđen, pa spravljen na salatu.
Prije kuhanja, slanutak se mora namočiti barem 4, a najviše 24 sata, a nakon toga se kuha dok ne omekša. Što je sjemenje starije, to će biti tvrđe i više vremena će mu trebati da se skuha.
Omekšali slanutak je jako kremast, pa je izvrstan za spravljanje raznih namaza i dipova, od kojih je najpoznatiji humus. Može se i dodavati raznom povrću ili jesti kao prilog. Začinjen s dresingom, može biti i salata ili dio salate. Jede se uz razne vrste mesa i ribe, pogotovo tune.
Možete napraviti i grickalicu od slanutka, tako da se kuhane sjemenke oblože bjelanjkom i začine tabascom ili čilijem, pa ispeku u pećnici.
Od mljevenog slanutka mogu se raditi razna peciva, kruh ili tijesto za pizzu. Kuhani slanutak idealna je podloga i za juhu ili varivo, bez obzira je li izmiksan ili ne. Od njega se radi i poznati falafel, a odlično prija uz kus-kus ili rižu.
Slanutak se može jesti i u slatkoj varijanti, tako da se usitni i od njega naprave raviole, kojima se dodaje čokolada, cimet i usitnjeno voće.
Zanimljivosti
Slanutak je vrlo poznata mahunarka čije je sjeme slično sojinom ili zrnu graška, ovisno o sorti. Zbog svog izgleda, naziva se i garbanzo grahom. Vrlo je česta namirnica u orijentalnoj kuhinji, a najčešće se koristi za spravljanje hummusa, poznatog bliskoistočnog namaza i falafela, prženih okruglica od slanutka.
Slanutak potječe iz područja sjeverne Afrike, točnije, iz Perzije, a već 7 000 godina konzumira se u Egiptu te kasnije i u Rimskom Carstvu i staroj Grčkoj. S vremenom se proširio čitavim svijetom, a danas se najviše uzgaja u Pakistanu, Turskoj, Indiji i Meksiku. Treća je mahunarka po količini proizvodnje, odmah iza soje i graha.
Slanutak se može samljeti u brašno, što je praksa u istočnim zemljama, pa se prije spravljanja tijesta miješa sa pšenicom. Od takvog tijesta rade se razna peciva i kruh ili se mljevene sjemenke kuhaju umjesto kave. Od slanutka se rade i grickalice, slične kokicama ili sjemenkama bundeve i suncokreta.
Slanutak je jako popularna namirnica jer je kalorična, bogata nutrijentima, ali i vrlo zdrava. Budući da se suši prije konzumacije, uvijek se kuha prije nego se od nje spravljaju druga jela. Kod nas se često jede kao varivo, kuhana samo u vodi sa soli i maslinovim ulje ili kao zamjena za bilo koju drugu grahoricu, na primjer leću ili grah.
Foto: PatriciaMaine / Pixabay
Odgovori