Kikiriki (lat. Arachis hypogaea) je zeljasta biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Uzgaja se zbog jestivih lupinastih plodova koji rastu ispod zemlje.
Kikiriki je jedno od omiljenih orašastih grickalica diljem svijeta. Zapravo on i nije orašasti plod, već spada u porodicu mahunarki, baš kao i grašak, grah, leća i slično. Ipak, zbog sličnosti s orahom, lješnjakom i bademom, često ga zovemo orašastim plodom. Može se pronaći u raznim varijantama - neočišćeni, kojeg sami vadimo iz ljuske netom prije konzumacije, prženi, slani, slatki, ljuti, prerađen u omiljeni maslac o kikirikija ili ulje… Mogućnosti su razne, a u svakoj je temeljno slatkasta namirnica, sada već karakterističnog okusa.
Kikiriki spada u lupinasto, zeljasto voće i stabljika mu dostiže malu visinu, do pola metra. Jednogodišnja je tropska biljka koja rodi sjemenkama nalik na grašak. Radi se o samoplodnoj biljci koja daje male plodove, veličine do 1 cm. Često se naziva i zemljinim orahom, a poput krumpira, svoje plodove razvija ispod zemlje.
Nakon što se opraši cvijet žute boje, koji raste iznad zemlje, biljka se izdužuje i gura mahunu u tlo. Sjemenke tako dozre u zemlji. Kada se uberu, plodovi kikirikija nalaze se u svijetlosmeđoj ljusci. Ljuska se trga i unutar nje se nalaze ukusne bijelo-žute sjemenke koje su obavijene tankom crveno-smeđom kožom.
Informacije
Latinski: Arachis hypogaea
Engleski: Peanut, Groundnut
Porodica: Mahunarke (Fabaceae)
Visina: 30 do 50 cm
Uvjeti: plodno, dobro usitnjenoo i rastresito tlo
Klima: mediteranska i topla
Sadnja: travanj
Berba: jesen, kada lišće požuti
Upotreba: prehrana
Srodnici
Sadnja
Kikiriki za uzgoja ne zahtijeva mnogo pažnje, jedino što mu treba je odgovarajuća klima. Ako se ne nalazite na području tropske klime, posadite ga u zatvorenim prostorima staklenika ili u loncima. Tako ga možete u ljetnim mjesecima premjestiti van na otvoreno, a zimi u zaštićeni, grijani prostor.
Ako ga želite sijati u loncima, morate mu osigurati dovoljno topline i pustiti ga tako dok ne primijetite prve plodove. Kod umjerene klime možete sadnice presaditi i u vrt. U tropskim područjima sjemenke kikirikija siju se odmah na otvoreno i to na dubini od 10 cm i udaljenosti od 50 cm između biljaka.
Pretkulture koje odgovaraju kikirikiju su šećerna repa, kukuruz i razno povrće. Zemlja se prije sadnje mora preorati na 30 do 35 cm, a zatim i izdrljati. Priprema zemlje radi se na jesen. U proljeće se tlo još jednom usitni i poravna, kako bi bilo spremnom za sjetvu u travnju ili početkom svibnja.
Sjemenke kikirikija najprije se pojedinačno sade u tresetne lončiće, koji se pune pjeskovitim supstratom i prst debelim slojem zemlje. Treba ih zatim staviti na grijano područje jer će tako lakše proklijati. Tek niklima biljkama treba redovito održavati vlažnost.
Ako kikiriki sadite odmah u zemlju, ona mora biti ugrijana iznad 12°C prije nego se posiju sjemenke. Siju se na razmak od 10 cm u redu i 70 do 80 cm među redovima, u dubinu od 6 do 8 cm. Može se sijati i tako da se u kućice u razmaku od 30 cm stavi po četiri sjemena.
Tlo
Kikiriki će najbolje rasti na suhom i pjeskovitom tlu. Voli rahla područja, dobro usitnjenu i plodnu zemlju, a najčešće se uzgajaju na kosim terenima da bi se kasnije lakše iskopao iz zemlje. Ovoj biljci nikako ne odgovaraju zbijena, jako vlažna zemljišta. Ne odgovaraju mu ni kisela tla, već ona s većim udjelom vapna. Također, položaji nasada moraju biti dobro osunčani i topli.
Gnojidba
Prihrana se daje samo starijim biljkama, kojima je korijen već dovoljno čvrst. Daju im se fosforna i kalijeva gnojiva ili pepeo od drveta.
Temperatura
Kikiriki najbolje uspijeva u toplim klimama. Za rast mu treba mnogo sunca i topline, s umjerenim oborinama. Nikako ne voli hladnu klimu, stoga ga u hladnijim krajevima možete uzgajati i u zatvorenom prostoru te kasnije presaditi van, ali imajte na umu da tada neće davati puno plodova kao kad se uzgaja vani, u toplijim krajevima.
Kikiriki klija na temperaturi od 21°C.
Voda
Kikirikiju treba umjerena količina oborina kako bi uspješno rastao, ali mu odgovara veća vlažnost zraka. Pod tim uvjetima će postati izrazito bujan. Kod nas se takvi uvjeti mogu postići samo u kontroliranom klijalištu ili na zaštićenom mjestu na otvorenom.
Održavanje nasada
Nasadi kikirikija moraju su redoviti kultivirati, što obuhvaća sitnjenje tla, razbijanje pokorice i ogrtanje tla. Tijekom godine tlo se obrađuje tri puta - prvi put tjedan dana nakon nicanja biljke, a drugi i treći put za vrijeme vegetacije i to u razmaku od dva tjedna. Prva obrada je sitnjenje tla, a druga i treća ogrtanje biljke rastresitom zemljom.
Navodnjavanje
Odrasle biljke zalijevaju se nakon što se zemlja dobro osuši. Kako bi se održala njena vlažnost, dobro ju je između dva zalijevanja poprskati mlakom vodom. Nasadi se navodnjavaju samo u srpnju i kolovozu.
Zaštita od bolesti
Vole ih jesti glodavci i razne druge divlje životinje pa pripazite na to i koristite zaštitu od nametnika.
Berba
Kikiriki se zapravo ne bere, nego iskapa iz zemlje poput krumpira. To se radi krajem rujna, odnosno 4 do 5 mjeseci nakon sijanja, što ovisi i o vremenskim prilikama i o sorti biljke. Važno je izvaditi plodove prije jesenjih mrazeva.
Za vrijeme berbe iskapa se cijela biljka, koja se zatim objesi i ostavlja da se osuši, zbog čega je važno iskapati je po toplom, suhom i sunčanom vremenu. Tako će i skladištenje biti lakše i dugotrajnije, jer plodovi neće trunuti.
Ručna berba kikirikija vrlo je zahtjevna, stoga je danas uglavnom obavljaju strojevi. Oni odmah otresu zemlju iz iščupane biljke i okrenu je za sušenje. Kikiriki je posve zreo kada mu lišće dobije žućkastu boju i tada je spreman za vađenje.
Uzgajivači pod dobrim uvjetima najčešće dobiju oko 3 t kikirikija po hektaru.
Skladištenje
Neljušteni kikiriki čuva se na hladnom, suhom i tamnom mjestu. Treba paziti da se ne uhvati plijesan zbog vlage, da plod ne postane ustajao ili užegao. Ako se čuva u hladnjaku, kikiriki u ljusci može trajati do 9 mjeseci.
Očišćeni kikiriki mora se čuvati u hermetički zatvorenim posudama u hladnjaku, ali najbolje u zamrzivaču, jer će bilo kakvo izlaganje toplini, svjetlu ili vlazi dovesti do užeglosti. U zamrzivaču se ovakav kikiriki može čuvati do pola godine, a u hladnjaku do tri mjeseca. Sitniti ga je najbolje netom prije konzumacije ili pripreme jela za koje će se koristiti.
Ljekovita svojstva
Plod kikirikija bogat je najprije proteinima, a onda i vlaknima, vitaminima E i K i mineralima željezom i cinkom. Jako je kaloričan, sadrži gotovo 600 kalorija u 100 g, pa treba paziti koliko ga dnevno pojedemo. Preporučuje se dnevno pojesti tek šaku oljuštenog kikirikija ili jednu žlicu njegova maslaca.
Baš zbog svoje energetske vrijednosti, pomaže kod mršavljenja, ali i podiže energiju u tijelu. Uz to, poboljšava pamćenje jer sadrži vitamin B3 koji se naziva i hranom za mozak, budući da poboljšava funkciju mozga i memoriju. Plod sadrži i flavonoid resveratrol koji poboljšava protok krvi u mozak. Zbog djelovanja na mozak, kikiriki smanjuje simptome depresije. Pomaže u oslobađanju serotonina, čiji manjak u mozgu izaziva depresivna stanja.
Kikiriki je bogat zdravim mastima, pogotovo oleinskom kiselinom kakvu nalazimo i u maslinovom ulju. Bogat je i antioksidansima, kojih je u pečenom kikirikiju koliko i u jagodama ili kupinama, a najviše sadrži polifenola. Zbog toga štiti organizam od razvoja raznih teških bolesti. Monozasićene masne kiseline štite srce i krvožilni sustav. Smanjuju kolesterol i snižavaju rizik od raznih kardiovaskularnih oboljenja, pogotovo srčanog udara.
Polinezasićene i mononezasićene masne kiseline iz kikirikija snižavaju rizik od oboljenja od dijabetesa tipa 2, jer pozitivno utječu na inzulin i homeostazu glukoze, a magnezij iz njega smanjuje otpornost na inzulin.
Konzumacija kikirikija smanjuje i rizik od oboljenja od žučnog kamenca. Odlično djeluje i na kožu, najviše zbog vitamina E, koji je čini sjajnom, blistavom i čvrstom, jer pomaže stvarati kolagen. Kikiriki je dobar i za kosu, budući da vitamin C iz njega sprječava njeno ispadanje. Omega 3 masne kiseline jačaju folikule i potiču rast kose.
Ipak, ljudi koji imaju osjetljiviji želudac i problema s usporenom probavom, trebaju pripaziti kod konzumacije kikirikija, jer poput svih mahunarki, sadrži fitinsku kiselinu i lektin, koji se teže probavljaju i mogu uzrokovati nadutost, zatvor i lakše probavne smetnje. Također, kikiriki je veliki alergen, pa ih mnogi ne mogu konzumirati zbog jake alergijske reakcije koja često uzrokuje gušenje i plikove na koži.
Kikiriki u kulinarstvu
Plodovi kikirikija se kod nas obično prže i sole i tako pripremljeni konzumiraju. Takvi se mogu naći u trgovinama. Ipak, potražite njihovu zdraviju verziju - kikiriki u ljusci. Sami ga oljuštite i uživajte u izvornim plodovima. Od kikirikija se spravlja maslac, te se i tako često i konzumira, a sve popularnije je i ulje od kikirikija.
U svijetu, pogotovo u Aziji, kikiriki ima mnogo širu primjenu. Koristi se za pripremu popularnog satay umaka. U Indiji je popularno jelo paans, koje sadrži i kikiriki, a jede se nakon obroka.
U zapadnoj kuhinji kikiriki se prije dodatka djelima usitni, nožem ili u blenderu, kada postaje nalik maslacu. Dodaje se salatama, juhama i povrću, ali i jelima s piletinom. Kikiriki odlično paše u jela s rižom, ukusan je uz mladi luk, kurkumu, đumbir i gorušicu, ali i uz shiitake gljive ili kokosovo mlijeko, što jelima daje egzotičan okus.
Ne treba ni napominjati da je kikiriki nezaobilazan dodatak slatkim jelima, slasticama, kolačima i tortama. Odlično ide uz čokoladu, čokoladne kolače poput browniesa, uz karamelu i slične slastice.
Zanimljivosti
Zemlja porijekla kikirikija je Južna Amerika. Njegovi plodovi konzumiraju se više od 3.500 godina, kada su ga uzgajale stare Inke. Kikiriki je bio važna namirnica svim starim Astečkim i starim Meksičkim narodima. Ne samo da su ga jeli, nego su ga koristili i za ukrašavanje raznih posuda, koje su, uz to, bile i oblika njegove ljuske.
U 15. stoljeću kikiriki je dovezen u Europu, a na stari kontinent doveli su ga španjolski osvajači. Portugalci su ga odnijeli u Afriku, gdje se počeo i uzgajati, jer je dobro uspijevao na suhom i škrtom tlu. Zbog toga se dugo smatrao hranom za siromašne. U 16. stoljeću kikiriki je došao da Indije, Filipina i Kine. Kinezima je uvelike pomogao u smanjenju gladi u toj zemlji. Tek u 18. stoljeću, kikiriki je prevezen i u Ameriku. U 19. stoljeću počeli su ga i komercijalno uzgajati, a njime najviše hranila vojska u američkom građanskom ratu i to na obje zaraćene strane.
Danas se kikiriki uzgaja uglavnom u Afričkim državama, u Južnoj Americi i na jugu SAD-a, gdje je postao jedna od najznačajnijih tržišnih kultura. To je zbog toga što se uvelike koristi u pripremi raznih slastica, ulja, brašna, maslaca i pahuljica, a konzumira se i kao grickalica - u ljusci ili obrađena.
Foto: Alabama Extension / Flickr
Odgovori