Velika gnojištarka (lat. Coprinus comatus) je jestiva gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae). Meso gljive je tanko, bijelo, bez okusa i mirisa.
Naziva se još i čupava gnojištarka. Gljive iz porodice pečurki su poznate i često se mogu pronaći na pašnjacima, uz rubove cesta i prepoznatljive su u svim dijelovima svijeta.
Teško se zamjenjuje za neku drugu gljivu jer je lako prepoznatljiva. Na početku razvoja klobuk ove gljive je izdužen, zatim poprima oblik zvona, odnosno klobuk je zvonastog oblika. Veličina klobuka može varirati između 5 i 15 cm, širina može biti od 3 do 7 cm. Klobuk je bijeli, u sredini je sivosmeđi do žućkast, prekrivaju ga sivkaste ljuske koje se na samim krajevima zavinu i raspuknu. Zbog procesa starenja na rubovima gljiva tamni i ispušta crnu tintu. Ispod klobuka nalazi se bijelo, tanko i mekano meso koje je u mladim stadijima gljive bijelo, a kako stari gljiva ako struktura ispod klobuka postaje sia, zatim crna i onda počinje s procesom odumiranja tj. auto destrukcije.
Listići su gusti i stisnuti, bijeli , na uskim rubovima postupno i ružičastih nijansi. Starenjem poprimaju ljubičastu boju, zatim se na kraju cijela gljiva pretvori u crnu tekućinu. Stapka, koja na svom vrhu nosi klobuk, je valjkasta, vitka, bijela, šuplja i glatka. Pri dnu stapka je zadebljana, a nosi labavi vjenčić koji s vremenom otpadne. U visinu može narasti od 10 do 37 cm, a promjer stapke je od 1 do 3 cm. Spore velike gnojištarke su eliptične i glatke.
Iako je karakterističnog izgleda velika gnojištarka ima i sebi slične vrste. Jedna od kojih je jajasta gnojištarka (Coprinus atramentaria) koja se razlikuje od naše gljive po tome što nema izražene ljuske, ali je također jestiva u mladom stadiju razvoja. Ne preporučuje se konzumiranje alkohola s ovom vrstom gljive, jer tijekom probave tekućine ove gljive stvaraju kemijsku reakciju s alkoholom od koje vam može pozliti te može uzrokovati povraćanje. Druga vrsta slična našoj gnojištarki je šarena gnojištarka (Coprinus picaceus). Ova vrsta nije jestiva i neugodnog je miris. Prepoznati je možete po klobuku koje je smeđe ili tamnosive boje s bijelim ljuskama.
Informacije
Latinski: Coprinus comatus
Engleski: Shaggy ink cap, Lawyer's wig, Shaggy mane
Porodica: pečurke (Agaricaceae)
Stanište: uz rubove šuma, u blizini kompostišta, po livadama ili zelenim gradskim površinama
Vrijeme rasta: od svibnja do listopada
Berba: nakon obilnih kiša od kasnog proljeća pa do kasne jeseni
Uzgoj: pomoću micelija ili spora
Upotreba: u ljekovite svrhe i u kulinarstvu
Jestive gljive
Sadnja
Velikoj gnojištarci odgovaraju dobro pognojene i vapnenaste travnate površine. Također, može se pronaći uz puteve, ceste ili u parkovima. U većim skupinama često raste uz rubove šuma ili šumske puteve, u blizini kompostišta, a ponekad su vidljive i na zelenim gradskim površinama. Vrijeme rasta ove gljive je od travnja pa sve do listopada.
Pogodna temperatura za uzgoj velike gnojištarke je od 12 do 24°C. Gljive su heterotrofni organizmi, koji se hrane tako da iz drugih organizama crpe hranu (paraziti) ili rastu na organskoj tvari (saprofiti). Što se disanja tiče, gljive kao i životinje u tom procesu koriste kisik i ugljični dioksid. Za razliku od životinjskog, enzimi u staničnom soku gljive su znatno jači i imaju mogućnost razgradnje celuloze, lignina, šećera u jednostavnije spojeve, koje onda lako koriste za hranu.
Micelij koji služi kod uzgoja velike gnojištarke može se proizvesti iz plodnog tijela gljive ili iz spore. Sam postupak proizvodnje micelija je vrlo složen postupak i obavlja se u posebno pripremljenim prostorima ili specijaliziranim laboratorijima. Potrebno je veliko predzadnje, ali potrebni su i specijalni uređaji kao što su laminar (sterilna komora potrebna kod cijepljenja micelija), autoklav (uređaj a sterilizaciju pod visokim pritiskom) sterilizator, termostat i ostala oprema. Iz tog razloga je možda najbolje nabaviti micelij od kvalitetnih domaćih li stranih specijaliziranih proizvođača micelija.
Micelij mora biti pravilno pakiran u staklenoj ili plastičnoj ambalaži s filterima. Također, mora biti pravilno uskladišten, lijepog izgleda (bijele boje bez nakupina raznih tamnih nijansi) i mora biti zdravog mirisa, po gljivama. Micelij se do upotrebe mora čuvati u uvjetima koji smanjuju njegovu aktivnost, odnosno da se micelij ne počne razvijati. Čuvati ga treba a temperaturi od 1 do 4°C u hladnjaku.
Kako bi se mogla razmnožavati, klobuk velike gnojištarke se raspada da bi spore bile oslobođene.
Gljive se razmnožavaju vegetativno (nespolno) i generativno (spolno). Spajaju se dvije hife različitih spolova te formiraju plodno tijelo. Daljnjim rastom i razvojem plodnog tijela gljive na kraju dolazi do izbacivanja spora. Radi se o velikom broju spora, od 1 do 2 milijuna. U odgovarajućim uvjetima samo će neke od milijuna izbačenih spora proklijati dalje i početi s razvojem micelija. Micelij je splet hifa koji je zapravo vegetativan dio gljive i služi za daljnje razmnožavanje gljiva.
Zaštita od bolesti
Kod uzgoja velike gnojištarke potrebno je pripaziti i na moguće štetnike. Od štetnika opasni su insekti, puževi golaći, miševi i štakori.
Veliki problem su i mušice (Proridae Sciaridae, Lycoridae) čije larve uništavaju gljivu bušeći tunele kroz klobuk i stapku. Kako bi spriječili pojavu ovih štetnika bitno je provoditi preventivne mjere kako bi spriječili sam napad. Jednostavno koristite tehnike koje bi spriječile ulazak samog insekta u prostorije uzgoja ili eventualno u ranoj fazi razvoja gljive primijeniti insekticid kratke karence.
Suha trulež (Veticillum malthousei) uzrokuje deformaciju gljiva. Stapke postaju zadebljale, a klobuci su vrlo malih dimenzija. Ako se bolest pojavi, sve zaražene gljive treba odstraniti, a zaraženo mjesto prskati fungicidom za tu namjenu.
Berba
Vrijeme sakupljanja velike gnojištarke je od proljeća do kasne jeseni.
Važno je napomenuti da ne bi trebalo birati gnojištarke uz prometnice s gustim prometom zbog nakupljanja teških metala i ne preporučuje se njihovo branje na kukuruzištima i poljima gdje se koriste pesticidi.
Ljekovita svojstva
Plodna tijela sadrže polisaharide, masne kiseline, tokoferole i askorbinsku kiselinu, odnosno vitamin C, te minerale: kalij, kalcij, željezo, magnezij i cink.
Neovisno o tome da li je gljiva uzgojena ili ubrana u divljini njeni aktivni sastojci pokazali su hipoglikemijski, imunomodulatorski, antidijabetički, antitumorski i antioksidativni učinak.
Velika gnojištarka u kulinarstvu
Velika gnojištarka je jestiva gljiva tako da se može upotrijebiti u kuhinji svakog gljivoljupca. Ona je strukturom mekana i vrlo ukusna. Samo pripazite da je koristite kao namirnicu dok je mlada, svježa i bijela. Kada je gljiva tamnijih boja to ukazuje da je počela sa samorazgradnjom tj. stara je i nije za konzumaciju.
Kada je uberete, trebate je pripremiti što prije jer ne može dugo stajati i zadržati svježinu. Ako se klobuci ne obrade za konzumaciju unutar prvih četiri do šest sati nakon ubiranja, raspast će se i pretvoriti u crnilo.
Možete ih skuhati pa nakon toga zamrznuti ili ih možete staviti u staklenku pa preliti hladnom vodom i ostaviti u hladnjaku na par dana.
Mnogi ovu gljivu koriste za pripremu krem juha, umaka, gulaša ili crnog rižota jer kuhanjem gljiva ispušta veliku količinu tekućine.
Velika gnojištarka nije za sušenje, ali može se pariti, pirjati, pržiti ili pohati. Vrlo je ukusna u pripremi s kajganom.
Zanimljivosti
Prvi koji je opisao ovu gljivu je danski prirodoslovac Otto Friedrich Muller. Po njegovim razmatranjima svrstao je ovu gljivu u rod Agaricus. Što se promijenilo u današnji znanstveni naziv, koji joj je pripisao mikolog Christiaan Henrick Persoon 1797. godine te je premještena u rod Coprinus.
Ime roda dolazi od starogrčke riječi kopros što znači gnoj. Latinska riječ coma znači kosa, a upućuje na čupavi izgled gljive.
Kao što smo već spomenuli mogućnost ove gljive da stvara crnu tintu. Nekad se ta crna tekućina koristila kao zamjena za tintu. Također u obliku sušenog praha preporučuje se kao pomoć dijabetičarima.
Velika gnojištarka je saprofitna gljiva, ona se hrani mrtvim organskim materijama. Što znači da razgrađuje kompost, panjeve ili drugu organsku tvar. Zato joj i u samom imenu stoji gnojištarka, vrlo je korisna u prirodi.
Korisna je kao nematofagna vrsta jer ima sposobnost uništiti nematode vrste Panagrellus revives i Meloidogyne arenaria.
Autor: Mirela Mirić, Foto: Hannes Grobe / CC
Odgovori