Zečarka (lat. Grifola frondosa) je jestiva gljiva iz porodice Meripilaceae. Nužna je termička obrada prije konzumacije, kako bi bila jestiva.
Zečarka je jestiva gljiva vrlo dobre kvalitete. U prirodi raste na hrastovima, brezi, lipi, javoru, kestenu, bukvi ili brijestu u ljeto i jesen. Raste kao saprofitna gljiva koja se obično pojavljuje pretežno na donjem dijelu već trulih ili odumrlih debala drveća i na panjevima.
Iz debele osnove plodnog tijela ove gljive grana se mnogo stručaka koji na završecima imaju klobuke lepezastog oblika ili su u obliku malih lopata. Klobuci su odozgo sivosmeđi ili smeđi, a ispod su bijele boje. Meso zečarke je vlaknasto, aromatičnog mirisa i okusa, bijele je boje te je vrlo krhko.
S obzirom na to da klobuci rastu gusto, mogu djelovati kao grm u prirodi. Plodište koje je sastavljeno od mnogih klobuka može biti promjera od 30 do 50 cm. Rubovi klobuka su svjetlije boje od samog klobuka koji po sebi ima sivo smeđe, vijugave šare. Cjevčice gljive zečarke su bijele i kratke te se spuštaju po stručku. Stručak je krem sive ili bijele boje, a meso stručka je vlaknasto te ima vrlo jak miris i promjera je od 1 do 4 cm. Meso klobuka je lako lomljivo i mekano. Zečarka može narasti skoro do 30 cm, a u šumama ju je moguće zamijeniti sa gljivom Grifola umbellata, poznatija kao jelenovo uho, iako su kod ove gljive klobuci manji i stručak je na sredini, dok je kod prave zečarke stručak sa strane.
Zečarka je rasprostranjena u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi, a raste u jesen i ljeto u podnožju panjeva ili na korijenu listopadnih i bjelogoričnih drveća, najčešće ispod hrasta. Može rasti i uz lipe, javore, kestene i bukve. Vrlo često se zna pojavljivati na istim mjestima nekoliko godina. Na hrastu uzrokuje truljenje, odnosno na tvrdim listačama i ponekad na četinjačama djeluje kao slabi parazit. Isto tako može se pojavljivati kao saprofit na trulom drvetu na kojem uzrokuje bijelu trulež.
Informacije
Latinski: Grifola frondosa
Engleski: Ram's head, Hen of the woods, Sheep's head
Porodica: Meripilaceae
Stanište: u podnožju panjeva ili na korijenu listopadnih i bjelogoričnih drveća, najčešće ispod hrasta, ali raste i uz lipe, javore, kestene, brijestove i bukve
Vrijeme rasta: u jesen i ljeto
Uzgoj: na oblicama, supstratu, starim panjevima
Upotreba: u kulinarske i ljekovite svrhe
Jestive gljive
Uzgoj
Zečarku se može uzgajati na trupcima isto kao i bukovaču i Shiitake gljivu, te na supstratu. Ako se uzgaja na starim panjevima, moguće je brže rješavanje starih panjeva truljenjem tako da se dobiva dvostruka korist. Može dobro prerasti i već natruljene panjeve na kojima su već otprije naseljene neke trule gljive, iako se u takve panjeve treba staviti više micelija.
Uzgoj zečarke na oblicama, odnosno deblima, obavlja se isto kao i kod bukovača i Shiitake gljiva, a za to se mogu koristiti drvo hrasta, vrbe, johe, topole i mnogih drugih. Za sadnju zečarke u supstratu može se koristiti kombinacija hrastove piljevine, piljevine jasena ili topole te mljevenih kukuruznih oklaska ili otpada. Masu je potrebno sterilizirati isto kao i kod Shiitake gljiva i potom ohladiti ispod 30°C, te zasijati micelij.
Omjer micelija je oko 10% u odnosu na težinu vlažnog supstrata. Najbolje je da se masa stavi u polipropilensku vrećicu koja već ima ugrađen filter za zrak. Ako nisu dostupne takve vrećice, mogu se staviti u polietilenske vrećice te ih se treba zatvoriti na vrhu vrlo malim vatenim čepom čiji je promjer 10 mm. Inkubacija se obavlja u mraku na temperaturi od oko 22°C i traje 30 dana. Nakon što prođe proces inkubacije, temperatura se spušta na 10 do 16°C i daje se vrlo malo svjetla.
Za proraštanje je potrebna temperatura od 20 do 25°C. Vlaga mora biti oko 95%, a inkubacija traje oko 30-ak dana te nije potrebno svjetlo. Kako bi se izazvalo plodonošenje temperatura se spušta na 10 do 17°C, a vlaga zraka na 90% te je potrebno slabo svjetlo. Plodonošenje se odvija na temperaturi od 15 do 18°C, pri vlazi zraka 70 do 80%, pri čemu je potreba za zrakom veća te je potrebno provjetravanje, a isto tako potrebno je i više svjetla
Kada započne proces grananja peteljki i njihovo produživanje do 5 cm, tada je potrebno prozračiti prostoriju kako bi se smanjila koncentracija ugljikovog dioksida i doprlo više svjetla. Vlagu je potrebno održavati na oko 80%, a s vlaženjem se ne smije pretjerivati. Kada se počnu formirati plodna tijela, vrećice se otvaraju samo na vrhu te se ne skidaju sa supstrata.
Uobičajeno je da se plodna tijela pojavljuju 45 do 60 dana nakon inkubacije, a prinosi se mogu brati u dva vala te mogu biti od 30 do 40% u odnosu na težinu vlažne mase supstrata.
Ljekovita svojstva
Dok je mlada, zečarka je vrlo ukusna za jelo, ali isto tako ima i nesumnjive vrijednosti kad je u pitanju ljekovitost. Njezinim konzumiranjem jača se imunitet, regulira krvni tlak i smanjuje kolesterol u krvi, a preporučuje se za dijabetičare, stoga je uzgoj zečarke svakako preporučljiv.
Rezultati istraživanja provedenih 2009. godine pokazali su kako gljiva zečarka može stimulirati imunosustav. Vrlo su korisne kod sindroma hepatitisa, povišene tjelesne temperature, kroničnog umora, povišenog krvnog tlaka, regulacije razine kolesterola, snižavanja razine šećera u krvi, kontrole ili gubitka tjelesne mase i neplodnosti uslijed raznih infekcija i sindroma policističnih jajnika.
Konzumacija zečarke preporučuje se osobama koje pate od hepatitisa B i C te ateroskleroze. Hrvatski znanstvenici prvi su dokazali da tretman kombinacijom zečarke i ekstrakta gljive Shiitake značajno smanjuje gubitak koštane mase u najvažnijem trabekularnom dijelu kralježnice. Polisaharidi su osnovna aktivna tvar zečarke, a nositelji potencijalnog imunoregulatornog djelovanja su proteoglikan, heteropolisaharid te beta glukan. Na tržištu se može naći u obliku kapsula.
Zečarka u kulinarstvu
Uvjetno je jestiva gljiva što znači da je nužna termička obrada prije konzumacije. Treba biti oprezan jer kod nekih ljudi može izazvati alergijske reakcije. Preporučljivo je da se jedu isključivo mlade gljive koje još nisu potamnjele, jer su stare gljive žilave, tvrde, trpke i nisu prikladne za jelo. Najčešće se prže ili kuhaju kao prilog glavnom jelu, mogu se marinirati isto kao i meso, a također se od zečarke rade umaci i juhe.
Moguće ih je sušiti ili dehidrirati, zatim samljeti u prah koji čini odličan dodatak mesu, salatama i ribi. Osim svih ovih uobičajenih priprema mogu se i kiseliti kao krastavci, paprike i drugo povrće. Dinstana zečarka se može se poslužiti kao prilog uz meso.
Zanimljivosti o zečarki
Engleski nazivi ove gljive su ram's head, hen of the woods i sheep's head. U Japanu je poznatija kao Maitake što u prijevodu znači plešuća gljiva. Latinski naziv dobila je od grčke riječi gryphon što u prijevodu znači grifon, odnosno u grčkoj mitologiji je to bila zvijer koja je imala prednje noge, glavu i krila kao orao, a ostatak tijela kao lav. Ime vrste, frondosa u prijevodu znači lisnat.
Dobro je poznata i često uzgajana gljiva u istočnim zemljama Azije poput Japana i Kine gdje je jednako cijenjena i kao ljekovita i kao prehrambena gljiva. U Hrvatskoj je poznatija kao zec gljiva, iako je s obzirom na druge navedene zemlje još uvijek nedovoljno prepoznata kod nas.
Autor: M.F., Foto: Wikimedia Commons
Odgovori