Velika sunčanica (lat. Macrolepiota procera) je jestiva gljiva iz porodice Agaricaceae. Uzgaja se zbog jestivog mekanog klobuka ugodnog okusa.
Velika sunčanica je vrsta gljive poznata u narodu po nekoliko naziva: srnjaki, srndakuša, kišobranara, suncobran, šugavica, parazolka i kozara. Spada u porodicu Agaricaceae i nije otrovna, pa je postala i dio prehrane kod ljudi. Jedna je od većih gljiva te je poprilično cijenjena zbog svoje izvrsne kakvoće. Izgledom podsjeća na damski suncobran.
Ova gljiva ima klobuk širine 10 do 30 cm koji je okruglastog oblika u početku, a kasnije postaje otvoren i plosnat. Kod starijih sunčanica, oblik može postati malo valovit ili stisnut na nekim mjestima. Klobuk je bijele boje, a prema središtu postaje smeđe sive boje i na vrhu je izraženo tamno ispupčenje koje je obično glatko i tvrdo. Također, prekriven je smeđim ljuskama koje se na rubu prorjeđuju. Ponekad kiša može isprati te ljuske s klobuka, pa klobuk izgleda ogoljeno.
Listići su blizu stručka, to jest ispod klobuka i jako su gusti, široki i mekani. U početku su bijeli, kasnije bež, a u starosti tamno žute boje. Himenij gljive je slobodan. Stručak je bijele boje i gusto prekriven smeđim valovitim prugama. Dužine je do 40 cm, a širine svega 1 do 2 cm, to jest 4 cm u bazi zbog zadebljanja. Svoju punu visinu, stručak doseže i prije nego što klobuk poprimi plosnati izgled. Zanimljivo je da je stručak šupalj, ali u isto vrijeme i tvrd i žilav zbog čega se ne jede. Na dnu je gomoljasto zadebljan, a na vrhu ima deblji prsten s rastrganim rubom koji je pomičan. Taj prsten je u gornjem dijelu bijele boje, dok u donjem poprima smeđu boju.
Što se tiče mesa klobuka, ono je bijelo, ali ubrano postaje ružičasto, mekano i vlaknasto te vrlo ugodnog mirisa i okusa, dok je meso stručka tvrdo, žilavo i vlaknasto. Spore su eliptičnog oblika, glatke i bezbojne, a otisak spora je bijel.
Veliku sunčanicu možemo pronaći po cijeloj Europi u svijetlim, listopadnim i mješovitim šumama, po rubovima šuma, u grmlju, u živicama, uz putove i na travnatim površinama. Raste ljeti i u jesen, točnije od srpnja do studenog i to pojedinačno ili u skupinama.
Informacije
Latinski: Macrolepiota procera
Engleski: Parasol mushroom
Porodica: Agaricaceae
Stanište: listopadne i mješovite šume, rubovi šuma, živice, grmlje
Vrijeme rasta: do srpnja do studenog
Uzgoj: blago kiselo do kiselo tlo, kombinacija treseta i zemlje u koju se unosi posebno obrađeno žito s micelijima
Upotreba: u kulinarstvu
Jestive gljive
Vrste
U skupinu sunčanica, osim velike sunčanice, spadaju i:
Grbava sunčanica (Macrolepiota mastoidea) koja ima karakteristično ispupčenje na klobuku (mastos – dojka, bradavica i ideos - sličnost) koje kasnije postaje plosnato, klobuk je nešto uži, promjera od 8 do 15 centimetara i raste od kolovoza do listopada
Oguljena sunčanica (Macrolepiota excoriata) koja ima prvo jajolik oblik klobuka, a kasnije plosnati te se na njemu kožica zvjezdasto puca zbog čega izgleda kao da je oguljen
Kuštrava sunčanica (Macrolepiota rhacodes) koja ima klobuk kuglastog oblika, a kasnije otvorenog i plosnatog, na klobuku su koncentrično postavljene čehice te je na rubu malo krpast i prekriven ispucanom kožicom
Otrovna sunčanica (Macrolepiota venenata) koja ima glatki stručak te na prerezu i oštećenim mjestima poprima crvenu boju
Sadnja
Ova gljiva u vrtu dobro uspijeva uz endiviju, salatu i češnjak, dok se micelij može rasipati i uz borovnice, hortenzije i drugo bilje. Što se tiče tla, velika sunčanica, kao i ostale sunčanice sadi na tlu koje je blago kiselo do kiselo (pH vrijednost od 4,5 do 6).
Kod sadnje velike sunčanice, treba prekopati gredicu 50 cm duboko. Izvađena zemlja se nadoknađuje kombinacijom treseta i površinskog sloja tla. Svake godine početkom travnja u tlo se unosi posebno obrađeno žito pomiješano s micelijem gljiva. Tlo se gnoji kompostom ili kompostiranim goveđim gnojem, a za zalijevanje se koristi kišnica.
Berba
Najvažnije pravilo kod branja sunčanica ili bilo kojih drugih gljiva je biti jako oprezan i dobro se informirati o izgledu same gljive kako ne bi ubrali one koje su otrovne. Kod velike sunčanice, postoji mogućnost zabune za druge vrste sunčanica, ali većina njih su jestive.
Postoji nekoliko otrovnih, poput Macrolepiota venenata koja u središtu klobuka ima ljuske oformljene kao zvijezda te na prerezu poprima crvenu boju. Također, ne raste u šumama, već najčešće u vrtovima, cvijetnjacima i voćnjacima.
Prilikom branja, potrebno je ubrane sunčanice stavljati u košaru ili papirnatu vrećicu (nikako u plastičnu) jer tako ostaju svježe.
Sunčanica u kulinarstvu
Velike sunčanice se nakon branja termički obrađuju i tek su tada sigurne za pripremu ukusnog jela od njih. Mnogi ih pohaju, mogu se i peći, ali ne preporučuje se kuhanje jer se tada raspadnu. Od cijele gljive, jede se samo mekani klobuk zato što je stručak suviše tvrd i žilav. Osim otvorenog i plosnatog klobuka, za jelo se mogu koristiti i mlade sunčanice s nerastvorenim ili polurastvorenim klobucima.
Miris gljive je ugodan i prije nego što se počne pripremati jelo, a za okus kažu da podsjeća na lješnjake i bademe zbog čega se mlada gljiva može jesti i sirova.
Nakon što se uberu, prvo se čiste od prašine i moguće zemlje u hladnoj vodi te je dobro provjeriti među lamelama himenija moguće manje žitelje. Kod prženja na tavi, sunčanica se nasjecka i dodaje joj se malo maslinovog ulja ili maslaca uz dodatak soli, papra, peršina i češnjaka. S druge strane, kod pohanja, pripremamo cijeli klobuk i na gotovo jelo možemo dodati parmezana. Nakon pripreme, jela od gljiva je najbolje odmah pojesti jer dužim stajanjem i pregrijavanjem neki proteini u gljivi mogu se raspasti i učiniti jestivu gljivu otrovnom.
Autor: B.P., Foto: Paweł Litwin / Pixabay
Odgovori